Otkud ime Porto Baroš?
Ako govorimo o ulaganjima u nautici danas je skoro pa nemoguće izbjeći spomen luke Porto Baroš. To je ime baš nekako simpatično, pomalo neobično, ali teško je ne postaviti si pitanje zašto se zove tako neobično?
Današnja luka, koja će se kroz nekoliko sljedećih godina pretvoriti u jednu od najluksuznijih marina na Jadranu svoje ime duguje jednom čovjeku, i to čovjeku koji je potaknuo njen nastanak. Malo je ljudi u hrvatskoj povijesti koji su toliko kontroverzni kao što je to i dan danas Gabor Baross. S jedne strane, one političke i nacionalne, on je ugnjetavač, jedan od najžešćih zagovornika mađarizacije, a s druge strane, grad na Rječini duguje mu najveći dio svoje slavne industrijske baštine, a duguje mu i prugu po kojoj vlakovi i dan danas voze prema Zagrebu i dalje prema Budimpešti, kao što mu duguje i jedan znatan dio svoje slavne luke.
Gabor Baross bio je mađarski političar kojega svjetska povijest pamti kao ministra u mađarskoj vladi koji je nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine, i čuvene Riječke krpice kojom je Rijeka na neki čudni način postala mađarskom enklavom, shvatio važnost prometne povezanosti države.
Ovaj briljantni ekonomski strateg odmah je shvatio kako Mađarska može napredovati samo ako se poveže sa cijelim svijetom, a to se moglo samo preko mora. U nekoliko godina Rijeka je s Budimpeštom, povezana željezničkom prugom, a onda se počelo i s gradnjom nove luke. I upravo ta luka kasnije je dobila ime po svom inicijatoru, Gaboru Barossu – Porto Baroš.
Nekoć omraženi provoditelj mađarizacije, danas je počasni građanin Rijeke
Ako izuzmemo gradnju kontejnerskoga terminala na Brajdici, i sadašnjega proširenja Zagrebačke obale, to je bio zadnji primjetniji infrastrukturni pothvat u akvatoriju riječke luke. U svakom slučaju, zadnji dio luke koji je zaštićen lukobranom.
Svaki put kad se počnemo busati u nacionalna prsa, prije no što se to previše razmaše, moramo si postaviti pitanje, zašto je većina velikih stvari napravljena u vrijeme kad su ovim krajevima vladali tuđinci? Kako su oni u ono vrijeme bez tehnike mogli napraviti prugu u samo pet godina, a nama ni 30 nije dovoljno da zgotovimo makar projekt, kako su oni u par godina mogli sazdati cijelu luku, a mi smo danas jedva pronašli ulagača koji će to naslijeđeno bogatstvo pretvoriti u marinu? Možda bi bilo dobro kad bi napokon iza velikih riječi počela stajati djela… za početak ča ni ne moraju biti velika, samo nek' ih bude…
Jedan od zadnjih brodova koji svoj teret ukrcavaju u porto Barošu. Ove će prizore zamijeniti luksuzne jahte
...