Odoh na brod, tamo imam mir, tamo me svi razumiju
BN 258Na brodu u nekoj oluju spavaš tako što se ‘usidriš’ u krevetu, u nekoliko mjeseci plovidbe nebrojeno puta promijeniš različite vremenske zone, a to nama pomorcima dođe pod normalno. Onda dođeš doma i slušaš kolektivnu kuknjavu o tome kako je cijela nacija dezorijentirana zbog ‘nehumane’ promjene računanja vremena s zimskog na ljetno. I svima je te noći ukradeno sat vremena sna. Strašno! Mnogi bližnji i daljnji me pitaju da im posudim nešto novca, jer ja sam pomorac, što više zapovjednik, i meni valjda nije problem koja tisuća eura. Ako ne udovoljiš tim traženjima, loš si čovjek, jer imaš, a ne daš. U redu, jesam pomorac, ali nisam bankomat,” rekao nam je jedan zadarski zapovjednik
U minulih pet mjesec plovidbe, mjesec dana duže od planiranog, nebrojeno puta sam promijenio vremenske zone, a pritom me nitko nije pitao dal’ mi to smeta, dal’ sam zbog toga dezorijentiran i nervozan, dal’ zbog toga možda imam poremećaj spavanja ... Takve situacije na brodu se podrazumijevaju pod nešto redovno i normalno. Uz nabrojeno, na brodu se nerijetko danima valjaš na moru u nekoj oluji, pa spavaš tako što se ‘usidriš’ u krevetu. Pritom normalno odrađuješ svoj posao, a relativno normalno i jedeš, jer želudac pomoraca valjda ima žiroskop. Iskrcao sam se u luci na ‘kraju svijeta’ pa sam leteći do Europe u dva dana promijenio još nekoliko vremenskih zona, a kući sam stigao u trenutku kad se sa zimskog računanje vremena prelazilo na ljetno. Svi moji bliži i daljnji bili su van sebe zbog te ‘nehumane’ promjene i ataka na njihov organizam. Ja se u tim trenucima ne usudim ništa reći, jer ja sam pomorac. Ustvari, s godinama sam naučio da ne komentiram, odnosno kritiziram, kuknjavu o teškom životu ljudi na kopnu, jer bi s pozicije ‘idiličnog’ života na brodu mogao reći nešto krivo. Zato, uglavnom ne ulazim u rasprave o plaćama i novcu, a razgovor s ukućanima se i onako u velikoj mjeri svodi na to kome treba što kupiti i platiti, a rodbina, prijatelji i poznanici bi da im posudim nešto eura. Ti tražitelji pozajmice usput rado spomenu podatak da 16.000 hrvatskih pomoraca u međunarodnoj plovidbi samo kroz plaće godišnje u domovinu unesu milijardu eura. Ako ne udovoljiš tim traženjima, loš si čovjek, jer imaš, a ne daš. U redu, jesam pomorac, al’ nisam bankomat. Mislim si ja, odoh na brod, tamo imam mir, tamo me svi razumiju.” Ispričao nam je jedan zadarski zapovjednik.
Nove generacije pomoraca znaju što žele
U zemlji turizma i trgovine, dviju gospodarskih grana u kojima su plaće uglavnom dovoljne za puko preživljavanje, mnogi mladi koji se ne mire raditi za tu crkavicu odlučuju se za plovidbu. Jer, za njih je to jedini način da se izvuku iz bijede. Pa ne možemo svi biti IT stručnjaci. Zato nove generacije naših pomorskih časnika dobro znaju što ih čeka na brodu, te imaju sposobnost brze prilagodbe na različite uvjete rada.
Ti mladi časnici imaju točno zacrtane životne ciljeve, koje žele ostvariti u određenom vremenskom razdoblju. Ta naša mladost uglavnom puno bolje kontrolira situaciju oko sebe, kako na brodu tako i na kopnu, jer ne plove da bi vidjeli svijeta, već da zarade novac koji će im omogućiti, među ostalim, da recimo , da kupe stan ili izgrade kuću, te da bolje žive nego što bi to mogli od plaće na kopnu.Naposljetku, kad mladi čovjek osigura zavidni nivo egzistencije to donosi i određeni društveni ugled, Jer, kako kaže izreka, najprije egzistencija, pa tek onda filozofiraj. Treba reći da mladi hrvatski pomorci uglavnom ne trče za većom plaćom, već idu kod uglednih brodara na čijim brodovima su dobri uvjeti rada i života.
Što je u nekoj zemlji životni standard viši to ona ima manji broj vlastitih pomoraca. Tako se Hrvatima već duže vrijeme isplati ploviti jedino ako su časnici.
Demokracija (ne)stanuje na brodovima
Jedan iskusni riječki pomorski kapetan, koji već 25 godina plovi na „kontejnerašima”, pojašnjava kako mu je jasno da kompanija u cilju unapređenja poslovanja od njega traži da na brodu bude „demokrata”, da bude tolerantan, ali da pritom ne izgubi autoritet, da za posadu što češće organizira „team building”, da zajednički donose neke odluke ... Naime, što je više besplatnog interneta na brodu to je slabiji društveni život posade. Svatko se zatvori u svoju kabinu uz mobitel, tablet ili laptop te je u vezi sa cijelim svijetom, a pritom nema straha od „kabinske groznice”. Sve se to čini kako bi se broj pogrešaka na brodu sveo na najmanju moguću mjeru. Iako, održavati ugodnu atmosferu na brodu bez ugrožavanja discipline nije lako. Stariji zapovjednici smatraju da na brodu nema mjesta demokraciji i bilo kakvom opuštanju. Pogotovo u današnje vrijeme, kad su ugovori kratki, pa se od svakog člana posade očekuje da recimo u četiri mjeseca plovidbe da sve od sebe. Ovaj naš sugovornik malo u šali, a sve više u zbilji zna reći da se zapovjednici sve više osjećaju „šoferima” brodova, jer o brodu, teretu i posadi u svakom trenutku razmišljaju menadžeri na kopnu, koji donose odluke, a na zapovjedniku je da ih sprovede u djelo. Dodaje da je ozbiljnim brodarima važno da na brodovima imaju iskusne časnike koji poznaju njihov način rada, jer u tom poslu greške su opasne i skupe. Kaže da je već 15 – godišnje iskustvo plovidbe na istoj kompaniji čini posao manje stresnim, jer zna kako cijeli sustav djeluje.
Psihička kondicija je važnija od fizičke
U vrijeme jedrenjaka plovidba je bila velika muka i patnja. Jedan liječnik britanske kraljevske flote u vrijeme jedrenjaka je zaključio da je vjerojatnost da mornari na njihovim ratnim brodovima polude sedam puta veća nego što je to slučaj s običnim građanima na kopnu. Jedrenjaci su odavno otišli u povijest, a plovidba više ne predstavlja tjelesni napor kao nekada, ali psihički pritisak je i danas ogroman. Ranije spomenuta brza prilagodba na nove uvjete rada i zahtjeve poslodavaca ujedno i brzo troši ljude, a psiholozi medicine rada će vam reći da je danas psihički kapacitet mnogih pomoraca važniji od fizičkog. Naravno, to vrijedi i na kopnu, jer od zaposlenika se stalno traži brže, više i bolje, ako ne - „ bacit ćemo vas lavovima”. Zato danas imamo nemali broj poslovno uspješnih mladih ljudi koji su psihički potrošeni. Slomio ih je teret posla, odnosno velike odgovornosti, s kojom se ne mogu nositi. Zato sve više pomorskih časnika zbog velikog obima posla i svakodnevnog pritiska bježi na manje zahtjevne vrste brodova i kompanije, a neki se odluče i za slabije plaćeni, ali neuporedivo manje stresan posao na kopnu. Kad je riječ o stresu, jedan domaći reper u pjesmi kaže:„ osim piva gutaju se samo više antidepresivi”.
Neki pomorci kažu da im je ta tvrdnja poznata, jer brod je vrlo pogodno mjesto za razvoj depresije. Njeni simptomi su, među ostalim, iscrpljenost, potištenost, tjeskoba, samosažaljenje, nisko samopouzdanje ... s liječenjem treba početi što prije kako bi se spriječilo daljnje psihičko propadanje te osobe. Jer, kako nam je rekao jedan umirovljeni splitski zapovjednik, puno novaca sam zaradio ploveći, ali sve sam to kasnije potrošio u nastojanju da povratim izgubljeno zdravlje. Naime, stalna višegodišnja izloženost stresu uzrokuje mnoge bolesti, počev od dijabetesa i aritmije srca do kožnih i psihičkih oboljenja. A dobro znamo što za svakog pomorca znači ako ne prođe liječnički pregled. Ne može se ukrcati na brod, ugrožena je egzistencija njegove obitelji.
Plovidba na jahtama je privlačna, ali ... zaboravi ego
Mladim časnicima i zapovjednicima je vrlo privlačna plovidba na jahtama, prvenstveno zbog osjetno veće plaće nego na većini trgovačkih brodovima i cruiserima. Međutim, u tom poslu ne smiješ imati ego, jer i zapovjednik jahte je samo dobro plaćeni sluga.
...
