Kako je more i sve oko mora naša tema tako često ulazimo u teme održivosti i projekcije budućnosti plovidbe, morskog prometa, ekologije i sličnog. Prateći tranziciju europskog zračnog, željezničkog i cestovnog prometa koja se očito ne radi iz puke želje nego iz nužde, vidi se da je došlo do njihovih vršnih vrijednosti.
Ne trebate biti nikakav stručnjak i lako je zaključiti da su broj letova po aerodromima te gužve koje su nastale zbog zgusnutih redova letenja, nagnali EU u ozbiljnu transformaciju prometa. Stav EU je da bi sve to što ne može prevesti zračni promet trebala preuzeti željeznica i da bi budućnosti sve veći naglasak trebao biti baš na željezničkom prometu. Željeznica u postojećim kapacitetima preuzima dio prometa, no traže se novi koridori i povećanje frekvencije postojećih linija. U EU se puno ulaže u nove koridore, a neki od tih će se dotaći i Hrvatske. Kada svi ti putnici dođu do Jadrana preuzima ih pomorski promet. Postojeći kapaciteti, naravno ljeti, su zadovoljavajući tijekom tjedna no vikendima se grca u nesnosnoj gužvi. No to zapravo nije ono što želim reći.
Želim se osvrnuti više na tranziciju pomorskog prometa u smislu zamjene flote i korištenja čišćih pogona, a kako bi s povećanjem broja linija, brodova i novih pogonskih sustava stanje ostalo nepromijenjeno, a bilo bi dobro i da je bolje. MARPOL norme za pomorski promet i Stage V za manje brodove i brodice je maksimum ekologije koju današnji najsuvremeniji brodski diesel motori moraju zadovoljiti. Njihova štetna emisija je daleko ispod vrijednosti brodskih motora od nekada no to je i dalje neodrživo za budućnost. Struja je tema o kojoj se pun priča no mali je broj linija koje su profunkcionirale, a da su dulje od nekoliko milja. Dosta veliki fokus i u pomorstvu i u nautici je dan na amonijak kao bezugljično gorivo i dio proizvođača motora je već napravio primjenjive motore. Amonijak je unatoč nekim nedostacima lako primjenjiv energent i mnogi ga vide kao energent budućnosti. S druge strane o vodiku se puno govori i piše no na današnjem stupnju tehnološkog razvoja i dalje nije lako za napraviti diznu koja će visoki tlak vodika reducirati na prihvatljive vrijednosti prikladne radu motora kao i spremnike koji će pohranjivati vodik na siguran način.
Broj plovila svih vrsta koja plove Jadranom je velik i promjene su nužne. Tim više što je Jadran zatvoreno more, a i zbog toga što se dio prometa odvija unutarnjim morskim vodama. Koji god energent koristili morat ćemo to činiti racionalno. A to znači manje gasa i vjetra u kosi. Ovo se kosi s motorizacijom dijela današnjih napucanih plovila no to je možda tema za neki drugi uvodnik.
