1. Ribolov

Novi pravilnik o sportskom i rekreacijskom ribolovu

E da je nama Austro-Ugarske! Ne bih sada morao teškom mukom tražiti dovoljno umjerenih riječi da komentirajući naše zakonodavstvo ne ispadnem zagovornik građanskog neposluha ili čak anarhist! Zamolio me urednik da prokomentiram novi Pravilnik o sportskom i rekreacijskom ribolovu i činim to samo zato kako bih smanjio broj onih iskrenih ljubitelja Mora koji će iz neznanja biti udaljeni od Velikog plavog ili kažnjeni zbog nepoznavanja propisa čije promjene teško prate čak i oni koji bi trebali nadzirati njihovo provođenje

More koje smo srećom naslijedili u svoj svojoj veličanstvenoj formi je stalno i nepromijenjeno, pogotovo ako ga gledamo kroz trajanje jednoga ljudskog života. Ljudski je život samo treptaj oka u životu svjetskih mora. A mi i dalje imamo potrebu svake, ama baš svake godine mijenjati zakone i propise kojima (kao) želimo zaštiti More od nas samih. To samo ukazuje da donoseći zakone ili ne poznajemo materiju ili se više bavimo zaštitom pojedinih interesnih skupina, a ne Mora samog.

Ponovit ću svoje čvrsto uvjerenje da svi mi koji volimo biti na Moru, svojim prisustvom neizbježno nanosimo štetu, i ukoliko smo dobronamjerni i želimo ga što duže sačuvati ovakvim kakvo je, svoj trud moramo usmjeriti u svođenje te štete na minimum. Dakle, nužno je krenuti u promišljanje o zaštiti Mora sa stavom da sam JA taj koji nanosi štetu, pa tek onda oni drugi... (ono općepoznato biblijsko stjecanje prava bacanja prvog kamena). S ovakvim moralnim dvojbama uporno se iz godine u godinu upuštam u iščitavanje novih propisa koji se tiču Velikog Plavog.

I već mi duže vrijeme nije cilj upamtiti niz ograničenja koja nam Veliki žandar nameće, već me veseli čitanje između redova, nasto ... (više u tiskanom i CD izdanju)