Norwegian International Boat Show 2013
BN 139Pomalo čudno, ali istinito: u odnosu na prošlu godinu evidentiran je pad posjetitelja od 20%, i čak 30% manje izlagača u odnosu na prethodne godine, no prodaja je porasla
U Oslu, glavnom gradu Norveške već se dugi niz godina održava nautički sajam. Tako je bilo i ove godine od 13. do 17. ožujka. Ovogodišnje izdanje prikazalo je štošta nova onima koji prate ovaj zanimljivi sajam i stanje u okruženju općenito. Stara norveška izreka kako najmanji brodovi daju najviše i ove se godine pokazala istinitom, čak i u ovom iznimno neobičnom poslovnom okruženju. Nije neobična Skandinavija kao takva već ono što se događa. Kako smo već rekli, na sajmu je bilo i manje izlagača i manje posjetitelja, i to nemalih 20%, ali prodalo se više brodica. Razloga ima nekoliko, a najvažniji je onaj da se dogodilo tržište. Za razliku od švedskog tržišta situacija u Norveškoj je malo drugačija.Naime kriza nije zaobišla ni Norvešku, jer izgubio se dobar dio izvoznog tržišta, a vlada je iz nekog razloga prestala podupirati malu brodogradnju zbog čega su slabiji propali i preorijentirali proizvodnju, a jači se prilagodili i preživjeli. Tako je zabilježen porast broja prodanih barki iako je broj izlagača s lanjskih 213 pao na svega 140. Iako to zvuči čudno, istinita je činjenica da se usprkos manjem broju izlagača podigla prodaja i novih plovila i opreme. Na sajmu je bilo izloženo oko 200 plovila, a najveći se interes pokazao za plovilima do 5,50 metara. Ponukan situacijom norveški Norboat, nešto poput udruženja male brodogradnje i nautičke opreme, u sklopu sajma je organizirao okrugli stol s temom kako oživjeti norvešku malu brodogradnju. Mnoge od ideja preuzete su od švedskog Sweboata koji je znatno bolje reagirao prema tržištu i amortizirao udar. Recimo i to da je finski Finboat, kao najjača organizacija u okruženju svojim potezima napravio najviše u zaštiti svojih proizvođača i kupaca.
Među onim koji su se pokazali vještijima u preživljavanju i koji su zabilježili rast u prodaji u odnosu na prošlu godinu su u nas relativno slabo znani proizvođači malih plovila poput AMT i nešto bolje znani Terhi. Na mediteranskim sajmovima jedna od atrakcija oko koje bi se okupljalo najviše posjetitelja bio bi Goldfish 50 Ocean, kao najveće plovilo izloženo na sajmu. Međutim u Norveškoj se ova vrhunska motorna jahta prostrane unutrašnjosti i s velikim kokpitom pokazala tek kao ures sajma. Norvežani vole tradicionalne proizvođače i dobre stare deplasmanske linije. Norveška nautika ne poznaje poludeplasmance, i ne voli promjene. Tek osam nama manje znanih proizvođača na sajmu je izložilo svoje redizajnirane verzije, dok prokušana imena poput Targa, Fjord, Tresfjord s barkama svevremenskog dizajna i vrhunske kvalitete nisu mijenjala ništa. Da njihov ukus nešto i znači jasno govori podatak da Norveška ima tek nešto više stanovnika od Hrvatske, ali ima i oko 800.000 plovila! Skandinavcima treba vjerovati kada govorimo o nautici, i to zbog dvije stvari. Prvo je tradicija koja se prenosi od najmlađih dana, tako Skandinavci plove praktički čim prohodaju, i na njih se s oca na sina prenosi vikinška tradicija umijeća plovidbe, a drugi, možda još važniji razlog je u moru. Svima je dobro znano da nema težega mora od Sjevernoga mora i sjevernoga Atlantika, a svi oni, naročito Norvežani upravo tamo stječu svoja iskustva. Brod koji je napravljen za takvo more taj može ploviti na svim morima ovoga svijeta.
Prema službenoj statistici sajma motornjaci su činili čak 50% izložaka, oprema 25%, motori 10%, jedrilice 5%...
Zanimljiv je podatak koliko Norvežani vole more. Tijekom 2012. godine čak je 48% Norvežana bilo na moru. Još jedan zanimljivi podatak iz kojeg bismo i mi mogli izvući neki poučak: uvoz plovila duljih od 8 metara pao je za 22%. Podsjetimo Norvežani spadaju u najbogatije nacije svijeta, ali većina plovila u vlasništvu Norvežana su motornjaci u rasponu od 3 do 10 metara, a zanimljivo je i da, za razliku od nas više vole domaću brodogradnju od uvozne. Budući da nisu u Europskoj Uniji Norvežani su mogli zaštititi svoje proizvođače i sami odrediti što će se i kako prodavati na njihovom tržištu. Tako na norveškim sajmovima 60-80% izložaka čine domaći proizvodi.
Nama koji ne poznajemo takvu službu zanimljivim, pače impresivnim pokazao se izložbeni prostor Službe za spašavanje. Skandinavci imaju najbolju dobrovoljnu službu za spašavanje na svijetu koja se ne financira iz državnog proračuna već od dobrovoljnih donacija prvenstveno vlasnika plovila koji se nadaju da nikada neće morati koristiti njihove usluge, i velikih tvrtki koje, svjesne velike važnosti ove službe doniraju brodice.
Norwegian International Boat Show pokazao je da taj dio ove naše kugle zemaljske doista predstavlja jedan sasvim drugi svijet, prvenstveno po pomorskoj kulturi i znanju, ali i odnosu prema nautičkoj proizvodnji. Norveški nautičari pokazali su se kao ljudi koji ne vole da brodica posjeduje njih, pa su se priklonili manjim i za održavanje manje zahtjevnim barčicama na kojima provode vrlo mnogo vremena, po svakakvom vremenu. To su prepoznali i proizvođači, a onda i država koja štiti svoju proizvodnju. Sada moramo biti iskreni i reći kako je ipak znatno lakše živjeti i raditi u zemlji miljenici božice energije koja si zahvaljujući prvenstveno energetskoj neovisnosti može priuštiti zaštitu vlastite proizvodnje. Ali, poučeni skandinavskim iskustvima možemo reći kako bismo i mi uz samo malu pomoć države mogli postići jednako dobre rezultate, jer imamo i znanje i kvalitetu i dizajn, samo nemamo jasnu strategiju razvoja.