Nominacije Plave vrpce Vjesnika: Spašeni nakon dvadeset dana pakla
Ploviti morem znači donositi odluke koje ponekad mogu značiti razliku između života i smrti, između opasnosti i sigurnosti. To mogu samo ljudi posebnoga kova
Danski tanker Torm Resilience toga je odsudnoga dana plovio iz Los Angelesa za panamsku luku Balboa. Sedmorica od ukupno 23 člana posade bili su Hrvati, svi redom časnici, predvođeni zapovjednikom Feđom Ratkovićem iz Voloskoga, maloga mjestašca pokraj Rijeke, inače poznatoga po rođenju čuvenoga geofizičara Andrije Mohorovičića.
U ranim jutarnjim satima 3. lipnja 2018. godine plovili su nekih tristotinjak milja južno od Meksika. Tijekom redovitog držanja straže, taman negdje petnaestak minuta nakon ponoći, treći časnik palube Korčulanin Franko Šeparović na moru je ugledao svjetlo koje se kroz mrak kretalo prema tankeru. Budući da takav noćni susret na moru može značiti mnogo toga, odmah je pozvao zapovjednika Ratkovića kako bi zajedno utvrdili ozbiljnost situacije. Pred sobom su imali plovilo koje im se približavalo, a s njim nikako nisu uspijevali uspostaviti vezu, što je, s obzirom na okolnosti, bilo vrlo neugodno... Znali su da se prema njima kreće plovilo u kojem se nalazi četveročlana posada koja nije odgovarala na pozive radiostanicom. Sve u svemu situacija koja je vrlo nejasna. U tim vodama, tako daleko od kopna, teško da se moglo nalaziti neko takvo plovilo svojom voljom, a opet kada nekog treba spašavati, taj obično stoji i čeka da ga se spasi... Iako je slutnja svima prolazila kroz glavu, nitko nije spominjao pirate, ali realna mogućnost za to je postojala. No pomoračka solidarnost nije im dozvoljavala napuštanje područja prije no što se apsolutno utvrde sve okolnosti ove situacije.
Pokušajte zamisliti situaciju u kojoj se minute protežu kao sati, a vi ne znate hoćete li u tim časovima koji slijede spasiti nekoga ili će vama trebati spašavanje zbog napada pirata...
Sve se je razriješilo kad se malo, osam metarsko plovilo primaklo na nekoliko stotina metara. Na njemu su vidjeli četvoricu muškaraca kako mašu i nešto dovikuju. Ubrzo se utvrdilo da je riječ o ekvadorskim ribarima koji su već punih dvadeset dana plutali izgubljeni na moru. Zadnje kapi goriva koje im je preostalo u spremniku sačuvali su upravo za ovakvu priliku, da se približe brodu koji bi ih mogao spasiti. Nakon dvadeset dana na moru već su potpuno izgubili nadu u spas. Bili su gladni, žedni i iscrpljeni...
Naši pomorci postali TV zvijezde!
Čim se utvrdila situacija, i da brodu na prijeti opasnost, zapovjednik Ratković je o svemu izvijestio brodara TORM te je posada pristupila spašavanju četvorice Ekvadoraca. Upravitelj stroja Majid al Damirja, Iračan po ocu, ali Vološćan rodom, pomogao je umornim ribarima da se popnu na brod, a u njihovom zbrinjavanju pomogli su i ostali hrvatski članovi posade: prvi časnik palube Zoran Zoričić iz Kraljevice, drugi časnik palube Srećko Umek iz Splita, još jedan treći časnik palube Nikola Tudor iz Hvara te prvi časnik stroja Ivica Rebić iz Splita. Sreća u nesreći bila je da su te noći uvjeti na moru bili idealni, pa je spašavanje prošlo glatko i brodolomci se brzo našli na palubi broda, na sigurnom. No problemi tu nisu završili. Uz sva nastojanja, nikako nisu mogli uspostaviti kontakt s obalnom stražom najbližih Meksika i Gvatemale, i njihovim nacionalnim središnjicama za spašavanje na moru kako bi ih izvijestiti o spašavanju četvorice ribara.
Kako se nitko s obližnjih obala nije javio, brodolomci su s njima nastavili do Paname gdje su se iskrcali. Vrlo brzo vijest o njihovoj nesreći i spašavanju se proširila zemljom pa je panamska televizija snimila reportažu o tom hrabrom djelu zapovjednika Ratkovića i njegove posade.
...
