Nominacije Plave vrpce Vjesnika: Jedan čovjek spasio brod od potonuća
Što se mora rojiti po glavi čovjeka koji se sam zaputi ispod broda koji tone tražeći mjesto prodora vode s namjerom da ga zatvori? Razmišlja li o krhkosti života, ili jednostavno misli samo o tome kako pod svaku cijenu mora spriječiti potonuće? I to čini dvaput! E to se zove hrabrost, hrabrost zbog koje je Andi Marović jedini u pojedinačnoj konkurenciji nominiran za Plavu vrpcu Vjesnika
Jadran je, čini se, oduvijek bio koban za Turke. Osmanlije su muku mučili s plovidbom ovim vodama, a ni danas, čini se, nije ništa bolje. Sjetimo se požara na Und Adriyatic... A sada se Jadran skoro pokazao koban i za turski teretni brod Haksa. Ovaj 85 metara dugi teretni brod počeo je tonuti u ranim jutarnjim satima nedjelje 17. lipnja. Tada se nalazio na nekih 16 milja sjeverozapadno od otočića Jabuka, u međunarodnim vodama. Potonuće je spriječio ronilac Andi Marović iz Komiže, koji je u nepuna 24 sata dvaput pozivan kako bi zaronio, pronašao te zakrpao rupe na oplati broda kroz koje je u strojarnicu prodiralo more.
Paluba je virila „pedalj" iznad površine mora
Sredina trupa Hakse jedva da je virila iznad površine vode, nekih 15-ak centimetara, i bilo je samo pitanje trenutka kad će se more početi prelijevati preko palube, a brod potonuti s teretom od 3.000 t magnezita te 30 t pogonskog goriva. Na sreću, do Hakse je u tim dramatičnim trenucima 18. lipnja doplovio komiški instruktor ronjenja Andi Marović kako bi po drugi put u nepuna 24 sata zaronio pod krmu tog broda da pronađe i zatvori i drugu rupu na njegovoj oplati kroz koju je ulazilo more. Do Hakse su doplovili i vatrogasci iz Šibenika i Rogoznice koji su odmah počeli ispumpavati vodu. Zanimljivo je napomenuti da je od 13 članova posade njih 8 napustilo Haksu već kod prvog prodora mora u brod.
U strojarnici je bilo preko 4 metra vode
„Oko dva sata u noći javljeno mi je da brod ponovno tone. Nešto poslije 5 sati sam ponovno zaronio na otvorenom moru pod opasno uronjenu krmu Hakse, u nastojanju da što prije otkrijem novu rupu na oplati. U tim trenucima u strojarnici je bilo preko 4 metra vode, a brod kojeg je držao tegljač zanosili su jaka morska struja i vjetar jačine 15 čvorova. Dan ranije u poslijepodnevnim satima, na otvorenom moru kod Jabuke, uz dva metra vala i 20 čvorova vjetra, na oplati krmenog dijela Hakse pronašao sam rupu veličine šake koju sam zatvorio aluminijskom pločom veličine 10x15 cm, na nekih četiri i pol metra ispod površine vode. Strahovao sam da je možda za vrijeme tegljenja otpala ta ploča, koju sam postavio pomoću posebnog dvokomponentnog ljepila te dodatno pričvrstio vijcima. Bilo je vidljivo da je rupa već ranije krpana, ali je zakrpa otpala. Čini se da je oštećenje nastalo djelovanjem sile s vanjske strane broda, kao da je trup nasjeo na nešto što je probilo 1,5 cm debelu čeličnu oplatu. Ta moja zakrpa je dobro držala, ali sam otkrio da more sada prodire u Haksu kroz jedan usisni otvor promjera desetak centimetara, oko 2,5 m ispod površine vode. Na tom otvoru s vanjske strane bila je klapna koja je bila zaglavljena, dok s unutarnje nije bilo poklopca." ispričao je Marović.
On je taj usisni otvor zatvorio drvenim klinom te dodatno osigurao posebnom smolom, nakon čega je 25 godina stara Haksa uspješno dotegljena u Brodotrogir, gdje je obavljen popravak.Andiju je prilikom prvog krpanja oplate kod Jabuke pomagala majka Aniska, koja također ima veliko ronilačko iskustvo.
Komiški „šaptač ugorima"
Kao vlasnik ronilačkog centra Manta, Marović vodi ronioce na olupine brojnih potonulih brodova i zrakoplova u viškom akvatoriju, i pritom se druži s ribama koje žive u tim olupinama zbog čega je prozvan „šaptačem ugorima".
...
