Nema svjetla na kraju tunela
BN 105Kako vrijeme odmiče sve je izvjesnije da su problemi u hrvatskom gospodarstvu mnogo dublji i ozbiljniji no što mnogi, a posebno oni na vlasti žele priznati. Usprkos poraznim rezultatima i statističkim činjenicama, nevjerojatna je lakoća kojom se stvari pokušavaju prikazati ljepšima no što zaista jesu.
Slažem se da ne treba paničariti i širiti negativne vibracije jer se unošenjem dodatnog straha među potrošače stvari mogu samo pogoršati. Međutim, nepobitna činjenica koju ne treba uljepšavati je da je Hrvatska među rijetkim europskim zemljama u kojoj ni izdaleka nema naznaka izlaska iz krize. Mnoge zemlje u okruženju bilježe kakve-takve pozitivne rezultate, barem u zaustavljanju pada gospodarstva, što je svakako dobra vijest, posebno za hrvatske izvoznike. Mi smo ovu godinu započeli s još uvijek velikim padom od 2,5% BDP-a. Tumačiti ovaj postotak kao uspjeh, jer eto prošle godine je u istom periodu pad bio dvostruko veći, pomalo je smiješno, posebno uz argumentaciju da je moglo biti i gore, da je pad mogao biti i veći, ali ovakav kakav jest sigurno pokazuje naznake oporavka. Pitanje je samo kome i čemu služi ovakvo zavaravanje?
Očekivanja da će predstojeća turistička sezona popraviti stanje državnih financija i općenito gospodarstva, samo je pusta želja, i zapravo kap koja ni izbliza neće zakrpati rupe u rasparanoj praznoj vreći državne blagajne. Osim toga, većina hrvatskih hotelijera, posebno onih na Srednjem i Južnom Jadranu uglavnom posluje na nuli ili s gubicima. Malo je onih kojima turistička sezona traje duže od tri mjeseca i koji mogu biti zadovoljni rezultatima. Svjetska kriza nam dovodi turiste koji su debelo prije odlaska na godišnji odmor detaljno isplanirali kako će potrošiti svaki euro, i od njih ne treba očekivati preveliku rastrošnost, stoga broj gostiju ili broj noćenja neće predstavljati nikakvo relevantno mjerilo mogućeg turističkog prihoda. Dakle, i u ovom segmentu će biti prilično tanko.
Nažalost, izgleda da se i vrijeme urotilo protiv nas. Iako nautičari nisu baš osjetljive biljke, i njih će loše vremenske prilike u kombinaciji s globalnom krizom sigurno natjerati da preispitaju kada i koliko će ploviti. Već je skoro sredina lipnja, a na većini brodova u marinama još stoje zimske tende. Malo je vlasnika čiji su brodovi već spremni za plovidbu. Posebno kada nema lučkog kapetana koji bi ovjerio listu posade, pa su i oni koji bi plovili prisiljeni ostati na vezu, kao što se to dogodilo na Krku za blagdan Tijelova. Još je gore domaćim nautičarima. Mnogo je vezova, posebno onih ljetnih još prazno, plovila su po dvorištima ili vrtovima, a s obzirom na hrvatsku zbilju mnogi će ove godine tamo i ostati. Uz to, izgleda kako ove godine skoro da i neće biti novoregistriranih plovila. Po svemu sudeći ni ova godina maloj brodogradnji neće donijeti ništa dobra, da ne kažemo kako će biti katastrofalna. Svjetska prodaja još nije dosegla ni dvadeset posto one iz 2008. godine, mi se nismo približili niti brojci od deset posto. Ni u ostalim dijelovima gospodarstva nije mnogo bolje. Na temelju usporavanja potrošnje tijekom ove i prošle godine u svim segmentima, proizvodnji, trgovini, uslugama, osim naravno, one državne, lako se dade zaključiti da Hrvatska nije ni blizu izlaska iz krize. Veliki će uspjeh biti ako pad ostane na sadašnjoj razini! Za pokretanje privrede, oživljavanje potrošnje, a time i proizvodnje, trebaju svježi novac, pametne ideje i novi političari. A Hrvatska toga, nažalost, nema. S potrošenim političarima, bez novca i dobre strategije, oporavak će biti dugotrajan i bolan za sve, a posebno one najranjivije, one koji žive samo od svoje mjesečne plaće ili penzije.
...
