1. Riječ urednika

Nelikvidnost i besparica

Nova vlada je puna elana, planovi u svim ministarstvima su u duhu kriznog vremena, i svima je jasno koji problemi stoje pred nama, i koji nas izazovi čekaju. Novi ministri nastoje pohvatati konce i snimiti postojeće stanje, jer to je osnova za sve promjene koje predstoje. Planiraju se radikalni zahvati na svim područjima, s posebnim naglaskom na pokretanje posrnule proizvodnje i realnog sektora.

Problem nelikvidnosti i neplaćanja ističe se kao jedan od ključnih problema koji dodatno komplicira trenutnu situaciju. Preko 40 milijardi neplaćenih računa ogromno je breme za ovu jadnu i posrnulu zemlju. Kroz izjave političara i napise u medijima stvara se dojam da poduzetnici iz obijesti jedan drugome na plaćaju račune i da taj novac drže pod jastukom, kupuju jahte i skupe automobile i ni najmanje ne brinu za izvršavanje obveza prema vjerovnicima, državi, lokalnoj zajednici, pa i radnicima. Stvara se atmosfera za postizanje konsenzusa da se poduzetnike svim sredstvima pritisne da izvuku te skrivene novce i plate svoje obveze. Sigurno da to sve skupa lijepo zvuči, i svima bi sigurno odgovaralo da svatko svoje obveze plaća na vrijeme, posebno onima koji nisu primili zarađenu plaću ili su već dugo bez posla. 

Međutim, istina je ipak malo drugačija. Padom gospodarskih aktivnosti, u svim sektorima posebno građevinskom, industrijskom, ali i svim ostalima, prihodi mnogih tvrtki nisu ni izdaleka dovoljni da pokriju dospjele obveze. U većini slučajeva troškovi, porezno opterećenje, plaće radnicima, parafiskalni nameti i sva ostala davanja, ostala su jednako visoka svih ovih godina, neka su čak i povećana, a prihodi stalno padaju. Ako su prošle godine i bili dovoljni za golo preživljavanje, ili nešto oko toga, ove sigurno neće biti dovoljni niti za to. Teško da će radikalni rezovi u naplati dugovanja i skraćivanje rokova plaćanja značajnije popraviti situaciju. Srednji i mali poduzetnici i obrtnici u većini slučajeva već su iscrpili sve svoje mogućnosti tijekom prošle godine. Oni koji su preživjeli prošlu godinu, teško da će dočekati kraj ove. Efekti ove mjere mogu i kratkoročno, ali i dugoročno imati negativne posljedice, posebno u proizvodnom sektoru. Pojavit će se problem nabave novih roba u trgovini, a to za proizvodnju znači povećanje zaliha, odnosno smanjenje proizvodnje. Malo je vjerojatno da će tvrtke ići u nove nabave i zaduživanja ako u tih 60 dana ne mogu zatvoriti proizvodni ciklus i naplatiti svoju robu. Na prste se mogu izbrojiti oni koji imaju dovoljno vlastitih obrtnih sredstava kojima bi mogli premostiti ovaj period, a teško da će se itko odlučiti na financiranje skupim bankarskim kreditima. Ni u trgovini nitko neće naručivati robu za skladište ako nije siguran da će tu robu i prodati u vremenu do kojeg treba izvršiti svoju obvezu plaćanja. Drugim riječima smanjit će se obujam trgovanja, past će narudžbe i proizvodnja u svim sektorima, što će opet uzrokovati pad zaposlenosti, odnosno nova otpuštanja. Istovremeno bi se mogao povećati uvoz jer za uvezenu robu, odnosno plaćanje vanjskom dobavljaču ne postoji vremenski limit, osim plaćanja carine i poreza. 

Ove mjere trebale su biti donesene prije tri ili četiri godine, kad su obujam poslovanja i likvidnost većine tvrtki bez većih poremećaja mogli podnijeti sva ta opterećenja. Bojim se da je danas krivo vrijeme za njihovo dosljedno provođenje. Vjerojatno će rezultat svega biti taj da će veliki broj malih i srednjih tvrtki staviti ključ u bravu, dugovanja će ostati nenaplaćena, a novih poslova ili tvrtki koje bi mogle zauzeti njihovo mjesto još ni izdaleka nema na vidiku.

I sretna nam bila godina nova...