Nek' nas sve čuva sv. Nikola!
Svim pomorcima, ribarima, nautičarima i svima koji su vezani za more želimo da uvijek budu u milosti mora i pod zagovorom sv. Nikole
Večeras će djeca s velikim žarom očistiti svoje cipelice i staviti ih na prozore, puni nade da će dobri svetac navratiti i do njih, ubaciti poneku slasticu i kakav darak. U mnogim se slučajevima i u nas vrijeme obilježavanja nekih većih blagdana prvo pretvorilo u vrijeme darivanja, a onda pomalo i izvitoperilo pretvarajući se u nadmetanje u obasipanju poklonima. I nije to nužno toliko loše. Naime zašto ne bismo poklonili nekom nešto, pogotovo ako si to možemo priuštiti!? Nismo mi ni previše zaslužni, a bogme niti odgovorni zato što živimo gdje živimo pa nas zasad prati sreća da nas siromaštvo ne muči, ali nas ni bogatstvo baš ne tlači previše. Ne vidim zašto bismo stoga morali osjećati grižnju savjesti zato što nam je dobro. Naprotiv! U tome treba uživati. Naravno ako pritom nismo zakinuli nekog za njegovu sreću. No kako sada u prosincu općenito želimo vjerovati u dobro, tako ćemo reći kako svi mi imamo pravo na naš trenutak sreće i poklončić u cipelici.
Problem je kad forma izgubi sadržaj, a to je ono što nam se sve češće događa. Prije no što pojedemo ijedan čokolatin iz cipelice trebali bismo malo osvijestiti što se zapravo u ovoj našoj tradiciji obilježava toga dana.
Sveti Nikola bio je povijesna ličnost. Rodio se 15. ožujka 270. godine u gradu Patari u današnjoj Turskoj. Tu je i zaređen za biskupa. Kršćanska ga mitologija pamti kao dobra biskupa koji je prožet duhom ranoga kršćanstva pomagao nevoljnicima i pritom činio mnoga čuda. Svako od tih čuda danas se vezuje uz jednu od mnogih zaštitničkih aktivnosti ovoga sveca. Tako je smirivši uzburkano more spasio mornare i i ribare koji su se na njemu zatekli i zahvaljujući tome postao zaštitnikom pomoraca i ribara. Blagoslovom je izvadio riblju kost iz grla nekog djeteta i tako je postao zaštitnikom djece. Spriječio je i pogubljenje i tako postao zaštitnikom nevino osuđenih. Spasio je i čast triju djevojaka koje otac nakon gubitka službe nije mogao udati jer im nije mogao osigurati miraz. Da ih sluđeni otac ne bi podvodio, sv. Nikola je svakoj od njih navečer u čarapu ili cipelu ubacio pozamašnu svotu dovoljnu za miraz i tako ih spasio od sramote. Tako da je sada i zaštitnik mladih djevojaka! Kako je mnogo putovao i putnici mu se utiču, a iz nepoznatog mi razloga i ljekarnici i pekari također.
Umro je kao jedan od rijetkih ranokršćanskih svetaca prirodnom smrću 6. prosinca 343. godine u, za ono doba dubokoj starosti od 73 godine! Zbog svoje dobrote i poniznosti zarana je postao omiljenim svecem, a kako se zalagao za poprilično marginalne skupine tako mu nije manjkalo obožavatelja.
Legenda koja se ispreplela oko njega danas se ispremiješala u jednu veliku kašu. Tako djecu darujemo kao što je on darivao nesretne djevojke, a pomorci bacaju vijence u more slijedeći starogrčke običaje prinošenja žrtve božici Brizo, ali pouka koja se može izvući iz te priče svakako jest besmrtna.
I danas su te skupine o kojima se brine sv. Nikola marginalizirane, slabe i trebaju zaštitu svih nas. I danas ima mnogo bolesne djece, i danas ima djevojaka ugrožene budućnosti, i danas ima nevino optuženih. No mi ćemo se posvetiti onoj skupini ljudi za koje većina ljudi na kopnu misli da žive kao bubreg u loju. Istina jest da pomorci kad se vrate s mora, među žive, žive materijalno zbrinuti. No to su samo oni više pozicionirani. Basa forca i dalje teško živi. No i jedni i drugi svakim odlaskom na more svoj život stavljaju u ruke Moru. A ono, osvjedočili smo se tome i ove godine, znade biti nemilosrdno. I zato ne zavidimo pomorcima na njihovoj plaći, jer to je nadnica za strah, radije ih se sjetimo u svojim molitvama i zamolimo sv. Nikolu da ih čuva. I njih i sve nas koji plovimo morem, bilo da nam je to služba ili vesela družba.
...
