1. RAZNO

Najbolja destinacija na svijetu i okolici

Šušur izborne kampanje je za nama. Mandati se slažu i preslaguju, trguje se foteljama po ministarstvima i javnim poduzećima, lokalne uprave čekaju rasplet i kome će se palac okrenuti gore, a kome dolje

Vojnici pobjedničke vojske, odnosno partija polako se ukopavaju na zaslužene pozicije, a poraženi preslaguju svoje redove za neke sljedeće bitke. Samo bojim se da ovako kako su krenuli odlučnog boja još dugo, dugo neće biti. I dok politika i nazovi političke elite bitke biju uglavnom za sebe, svi ostali koji rade i žive od svoga rada zapravo ni nemaju vremena pratiti što se to zbiva jer im, barem dosad, politika i djelovanje birokratskog aparata nikada nisu donijeli ništa dobro. Činjenica je da stvari najbolje funkcioniraju kad se politika i njen izvršni birokratski aparat ne zabada u poslovanje, kada ne kroji i prekraja zakone i kada im ne daje naputke što i kako trebaju raditi. Najbolje stvari se događaju kad politika ne funkcionira i kad su političari zabavljeni sami sobom tako da ne stignu trošiti naš novac uobičajeno brzim tempom.

I uz cijeli taj politički kokošinjac rezultati u turizmu nikada nisu bili bolji. Ono što posebno veseli je da su i prihodi od turizma povijesno visoki. Naravno ne treba pritom zaboraviti međunarodni terorizam, izbjeglice i sve ono loše što se događa u svijetu, a što nama zapravo donosi mnogo veće stope rasta nego što bi to bilo u normalnoj situaciji. Oni koji vode taj segment gospodarstva pohvalit će se kako je to njihova zasluga iako su zapravo u tome tek desetak mjeseci, no jednako će tako za sve što je pošlo krivo biti krivi oni koji su to vodili ranije. Klasična je to, reklo bi se vječna šablona odgovornosti i zasluga, bez obzira na to tko je, kada i koliko dugo na vlasti.

Veliki udio u tom kolaču turističkoga prihoda ima upravo nautički sektor. Nikad više plovila nije brodilo Jadranom. Nažalost tiskovine za svekoliko pučanstvo o uspjesima nautičkoga turizma izvješćuju samo kada neka slavna bjelosvjetska faca posjeti ovo naše more. Pritom je važno s kim je bila, što je jela i ako se, daj bože dogodio kakav skandalčić, onda takva vijest danima puni naslovnice. A stotine samozatajnih radnika u marinama, po hotelima, restoranima, sobarice, kuhari, konobari, mornari, čistači i perači ulica u primorskim mjestima, tisuće stalnih i sezonskih radnika, kao nevidljiva osnova koja na svojim leđima nosi tu sezonu, prolazi nezapaženo, iako je upravo o njima ovisila ova, a ovisit će i sve sljedeće sezone.

Činjenica jest da je Jadran, i to ovaj njegov istočni dio, najorganiziranija i najbolja nautička destinacija na Mediteranu. Po kvaliteti usluga u marinama, restoranima, malim primorskim mjestima, čistoći, servisu i svemu ostalom što nautičkom svijetu treba, ispred smo Italije pa čak i Francuske! I to bez obzira na to što primjerice jednodnevni vez u Monte Carlu košta 175 eura, a u Splitu ili Dubrovniku 250. Sve te razvikane i prenapučene destinacije, s morem punim meduza, morskim psima i prljavim obalnim gradovima teško se mogu mjeriti s ljepotama svega što se nudi na ovoj stani Jadrana. I zato se mnogi nautičari koji su plovili Mediteranom skoro uvijek vraćaju u Hrvatsku. I sve to je zasluga ljudi koji koji rade u tom sektoru. Naravno, tu je i faktor sigurnosti, za što priznanje ipak treba odati i nekim državnim službama. Jer i to je jedan vrlo važan čimbenik koji omogućuje da se gosti kod nas osjećaju sigurno i slobodno. Zato ostanimo takvi kavi jesmo, s malo više samosvijesti o vlastitim kvalitetama, jer u mnogočemu smo bolji od drugih. Hrvatsku prema mnogim prognozama tek čeka turistički bum. Ali i s time se treba nositi vrlo oprezno i s razrađenom strategijom, kako ne bismo postali nalik onim odredištima iz kojih danas gosti bješe kod nas. Pomalo me strah da će ekspanzija ulaganja u marine, megahotele i slične sadržaje duž obale, a prema najavama i planovima mnogo se toga sprema, u nepovrat odnijeti ono što sada imamo. Strani kapital ne zanimaju ljepote, niti je nostalgičan prema našoj baštini, ne zanima ga gdje će domaći ljudi držati svoje barke ili gdje će sebi graditi domove. Važan mu je samo broj kreveta, broj noćenja i što brži povrat uloženog. A sve se to najlakše realizira kad se politika, lokalni šerifi i birokracija čvrsto povežu i umreže najjačim sponama na svijetu - novcem. I dok njega bude teško će se moći postaviti granice i držati se političke poštapalice koja se zove održivi razvoj.