1. Riječ urednika

Na putu prema raju?

Da se odmah razumijemo - nisam protiv ulaska Hrvatske u EU! I meni odgovara da putujem bez pregleda na granicama, plaćanje jednom valutom, da mogu bilo gdje u Europi kupiti neku robu i da je mogu dovesti pred vrata s mnogo manje birokratske procedure. Ali ni Europa nije savršena ni bezgrešna. I u Europi ima korupcije, kretena, ulizica, lopova, karijerista i sitnih birokratskih duša.

I u Europskom parlamentu su mnogi došli po ključu, a ne po sposobnosti. I tamo se mnogi zakoni donose sukladno takvoj strukturi birokracije. Pa tako nastaju zakoni o jednakosti među voćem i povrćem, i čitav niz zakona koji nikome nisu potrebni. Zapravo, i nema velike razlike između naše domaće birokracije i one europske. I jedni i drugi za opstanak i vjerodostojnost vlastitog, dobro plaćenog radnog mjesta, moraju stalno proizvoditi nove zakone, odredbe, pravilnike, naputke i slično. Koga uopće briga koliko su oni dobri, primjenljivi, korisni ili štetni? Ionako će drugima krojiti sudbinu.
Stvara se iluzija kako će se ulaskom u Europsku Uniju sve preko noći promijeniti, što je daleko od surove stvarnosti. Nažalost, i dalje ćete imati istu ili čak manju plaću, i dalje ćete imati minus na tekućem računu, i dalje će biti lopovluka i korupcije, i dalje će vam političari lagati sa smiješkom na ustima, i dalje će penzionera biti skoro isto toliko koliko ima i zaposlenih, i dalje će strane banke izvlačiti ekstra profite iz ove osiromašene zemlje, i dalje ćemo rasprodavati ovo malo imovine što nam je još ostalo, a sirotinja će ostati sirotinja, dok će se bogati još više obogatiti.
Cijelo vrijeme bombardiraju nas vijestima o milijunima eura iz različitih fondova koji već sada samo čekaju na nas, i o onima koji nas čekaju istoga onoga časa kada uđemo u tu, toliko žuđenu Europsku Uniju. Izgleda da je jedina prepreka da se poslužimo tim novcima naša nesposobnost da napravimo bilo kakav suvisli program kojim bi potvrdili da znamo kako ćemo taj novac potrošiti. Čini se da je Europa perpetuum mobile iz kojega svi mogu neprekidno uzimati, a nitko ništa ne mora davati. Nažalost, to nije tako. Da bi se uzelo, prvo treba davati. Treba narodu pojasniti koliko će nas u konačnici stajati ulazak u Europu. Fondove koji se tako velikodušno nude netko treba i puniti. Analogijom zajedništva, i Hrvatska će snositi svoj dio u punjenju fondova, koji baš i nije tako mali. Osim toga, velike zemlje koje diktiraju ustrojstvo u Europskoj Uniji i dalje će svim silama štititi svoje interese, posebno u poljoprivredi, ribarstvu, ali i industriji, bankarstvu, turizmu i svemu u čemu imaju jasno definirane snažne pozicije. Kada norveške ribarice pokušaju ribariti u engleskim teritorijalnim vodama, što je po europskim i međunarodnim zakonima sasvim legalno, odmah im se prilijepi engleska ribarska inspekcija koja će im pronaći toliko propusta i prekršaja da će sljedeći put dobro razmisliti prije nego li se odluče na ribolov u njihovom teritorijalnom moru. A čime ćemo to mi štiti naše more kada ZERP izgubi svoj smisao? Već sad nam je Europa nametnula kvote na proizvodnju različitih poljoprivrednih proizvoda, ali i u ribolovu, strane banke diktiraju kamatu koja je među najvećima u Europi, strani trgovački lanci izvlače ostatak profita koji nisu uspjele pobrati banke, plasirajući robu iz zemalja u kojima stoluje njihova središnjica. Većina te robe zadovoljava sve europske norme kvalitete i certifikate, no najčešće je riječ o smeću zapakiranom u vrhunsku ambalažu. Zatiremo svoje stare običaje i tradicije proizvodnje, a sve pod krinkom navodnog usklađivanja s europskim stečevinama i pravilima koja bi za sve trebala biti jednaka. Nažalost, pravila nikad nisu bila, niti će ikada biti ista za sve. Mali će uvijek samo pobirati mrvice s bogate trpeze velikih.