Na današnji dan potopljen najveći brod na svijetu
Čudno je sjećanje svijeta... Do dana današnjega svjetskim morima nije plovio veći brod, bio je skoro dvostruko veći od čuvenoga Titanica, i nosio tereta koliko i skoro svi jedrenaci 19. stoljeća zajedno, a danas je skoro zaboravljen
Bilo je to 14. svibnja 1988. godine. Malo je tko slutio da će ionako vruć dan u Perzijskom zaljevu uskoro postati još i vreliji. Seawise Giant, najveći brod ikada napravljen na kugli zemaljskoj stajao je usidren ispred iranskoga otočića Larak. Iako je rat između Iraka i Irana bjesnio već već punih osam godina, napori UN-a dali su naslutiti da je plamen koji se nazire u daljini svjetlo na kraju tunela besmislenoga rata. Nažalost toga 14. svibnja vidio se plamen koji nije ulijevao optimizam, ta baklja bila je nešto drugo. Iračko zrakoplovstvo bombardiralo je ciljeve oko otočića Larak, i tom prilikom pogodilo Seawise Giant najveći tanker na svijetu, krcat iranske nafte. Brod se ubrzo pretvorio u buktinju koja se smirila tek nakon što je kobilica nesretnoga broda dotaknula dno.
Time je zatvoreno prvo poglavlje u povijesti ovoga najvećega broda koji je ikada plovio svjetskim morima.
Kobilica Seawise Gianta položena je 1974. godine u japanskom brodogradilištu Sumimoto Heavy Industries u Yokosawi, jedinom svjetskom brodogradilištu koje je moglo izvršiti taj mamutski pothvat koji je naručio grčki brodovlasnik. Međutim, i revnim Japancima je trebalo čak 5 godina za isporuku, a i brod se nije ponašao u skladu s projektnom dokumentacijom budući da su se pri šijanju javljale jake vibracije. Kako brodogradilište nije uspjelo otkloniti ove nedostatke grčki brodar nije želio preuzeti brod. Stvar je spasio kineski brodar iz Hong Konga koji je¸odlučio kupiti brod od brodogradilišta, ali je i zahtijevao da se kapacitet broda dodatno poveća i to za 100.000 tona!
Brod je uvučen na suhi dok, razrezan po sredini i predužen umetanjem središnje sekcije čime su se postigli traženi uvjeti.
Kad je napokon zaplovio bio je to najveći brod na svijetu, dug 458,45 metara, širok skoro 69 metara s gazom od nevjerojatnih 24 metra, a pogonila su ga dva relativno skromna motora od po 50.000 konja svaki. Propeler je težio skoro 50 tona, a list kormila preko 200!
Nakon potapanja brodar je proglasio totalnu štetu, naplatio se od osiguranja i olupinu prepustio moru. Iran je nakon rata omogućio spašavanje olupine pa se ovoga posla uhvatila norveška tvrtka Norman International koja je uspješno zakrpala oštećenja i podigla brod s plitkoga dna. Brod je odtelgljen u brodogradilište, temeljito obnovljen i preimenovan u Happy Giant. Kad je 1991. godine promijenio vlasnika za Happy Gianta je izdvojeno oko 40 milijuna dolara.
Iako se u vrijeme kada je građen gradnja velikih tankera činila kao dobra ideja kako je vrijeme odmicalo tako je postajalo sve jasnije da je to zapravo jedna zaista impresivna bačva koja je u jednom vijaju mogla prevesti 560.000 tona sirove nafte i to brzinom od skoro 16 čvorova! Ali njena je učinkovitost bila u najmanju ruku upitna. Naime u većinu luka nije mogao uploviti. Nije mogao ploviti čak ni većinom najvažnijih plovnih putova kao što je recimo La Manche, a o Suezu ili Panami da i ne govorimo.
Zbog toga je 2004. godine ovaj brod opet promijenio vlasnika, a onda i ime. Sada kao Knock Nevis prestao je s plovidbom morima i pretvoren je u plutajuće skladište sirove nafte, pretovarna stanica za krcanje drugih tankera, usidrena ispred obala Katara.
Na svoje posljednje putovanje krenuo je 2010. godine, a ono ga je vodilo prema jednom od onih rezališta na indijskim plažama gdje su njegovo impresivno tijelo polako rastočili mravi radnici, komadić po komadić.
Danas je od ovoga najvećega broda ostalo samo sidro. Taj teškaš od nevjerojatnih 36 tona čuva se u hongkonškom pomorskom muzeju kao jedini trag da je, ne tako davno, svjetskim morima plovio jedan tako veliki brod, i ova obljetnica poslužila nam je kao dobar povod da se sjetimo jedne važne epizode u povijesti svjetskoga pomorstva.
...
