Mrtvacu ne treba transfuzija
BN 130Napokon je došlo do izmjene zakona o trošarinama na plovila! Najvjerojatnije prekasno... Svi koji imaju elementarno znanje iz matematike za njega su govorili da je kontraproduktivan, kako za one koji su mislili prikupiti milijune od prodaje brodova i zakrpati šuplju državnu kasu, tako i za proizvođače i sve one koji žive od nautičke proizvodnje.
Predugo je sve to skupa trajalo. Vrijeme onima koji vladaju ne predstavlja nikakav faktor, međutim onima koji rade i proizvode dani, pa i sati znače novac, dobiven ili izgubljen. U ovom slučaju svakako izgubljen. Ali ne samo novac. Izgubila su se i radna mjesta i sada je cijeli ovaj sektor na izdisaju. Upitno je koliko ovo ukidanje trošarina sada uopće ima smisla jer mrtvacu transfuzija baš i ne znači mnogo.
O ovoj temi je već sve odavno rečeno. Krajnji rezultat je svima dobro poznat i nepotrebno je uopće trošiti riječi i vrijeme na tu temu. Po svemu sudeći, globalna kriza i njeno produbljivanje, a posebno naši hrvatski problemi će vrlo brzo do kraja dotući ovaj sektor, bez obzira na izmjene zakona. Za spas pojedinih segmenata gospodarstva potrebne su različite mjere, promjene pravila, različite vrste pomoći, ali sve to treba raditi brzo i s jasnim ciljem. Pričanje bajki o tvrtkama koje sigurno imaju mogućnost opstanka, zadržavanja radnih mjesta pa i profitabilnog poslovanja, samo su primjer kako ne treba raditi i djelovati. Dioki, Jadrankamen, Dalmacijavino, Jadran hoteli, velika brodogradilišta i bezbroj drugih primjera samo su dokaz koliko sporost države i loše reakcije onih koji su direktno odgovorni za to, mogu stvari dovesti do apsurda, a tvrtke u propast. I zaklinjanje u borbu za svako radno mjesto samo je priča za malu djecu u koju više nitko ne vjeruje. Laprdanje o velikim investicijama i projekti koji će pokrenuti ovu zemlju trenutno su na jako dugom štapu, a i upitno je koliko su te investicije stvarno promišljene i što one znače za budući razvoj, zapošljavanje, i aktiviranje pojedinih segmenata. Ako nam stranci grade vjetroelektrane, pa uz svu svoju opremu dovezu još i svoj beton i željezo za temelje, a onda nam na kraju još prodaju struju i to po višoj cijeni no što ju mi prodajemo, kome uopće koristi takva investicija?! A mnogi od ovih velikih projekata su slično koncipirani. Kao da im je zadatak da pokrenu proizvodnju u zemlji koja isporučuje opremu.
Organizacija, struktura vlasti, stranačko i rodijačko lobiranje, postavljanje nesposobnih nekompetentnih ljudi na odgovorna mjesta, prespora i neučinkovita birokracija, nedostatak vizije i strategije... sve su to uzroci naših problema i stanja u kojem se nalazimo.
Malo je onih koji su u politiku ušli kao uspješni privrednici, većina ulaskom u politiku postiže svoj životni cilj i "postaje netko". I to je bit svih problema i izvor nesposobnosti vladanja. Puno je tu neznanja, improvizacija, ega velikih k'o kuća, nepotizma, a na kraju i borbe za vlastiti boljitak. Velikom broju onih koji vladaju najveći problem predstavlja borba za pozicije i traženje načina da se u tom stranačkom zvjerinjaku ostane što dulje, i što više na ljestvici. Rješavanje svih pravih problema, pa i onih za koje primaju plaću samo im je usputni posao. I sve dok budemo funkcionirali na taj način, teško da će ova zemlja ugledati svjetlo na kraju tunela.
