Mrkva i batina

BN 167
| 28.7.2015 | Piše:
Marko Cvitanić


Iznenađujuće je koliko dugo može opstati jedna zemlja koja se već godinama diletantski odnosi prema svemu i reagira ovisno od slučaja do slučaja, u kojoj ministri iz rukava sipaju "rješenja" za svaki ekonomski problem, a armija birokrata smišlja papirnata pokrića za njihove umotvorine, u kojoj smo svi mi zapravo taoci i pokusni kunići zatvoreni u kavezu, gdje nas sistemom mrkve i batine evo već 25 godina dresiraju, i nažalost sve bolje im ide.  Doduše to s dresurom je razumljivo, jer mrkva je mala, ali je zato batina ogromna. Mrkvica je ono što se navodno zove demokracijom, a to je privilegija da jednom u četiri godine odaberemo koja će ekipa eksperimentirati na nama, i da u predizbornim vremenima čujemo obećanja kako bi nam moglo biti dobro. Doduše još nitko nije spomenuo raj, ali pretpostavljamo da bi svijetla budućnost tako nekako trebala izgledati. Da će svi neposlušni i oni koji ne poštuju zakone ove zemlje, (čitaj vlast), završiti u paklu, s kaznama, ovrhama, izbacivanjem iz stana i umrijet će od gladi, goli i bosi u najgorim mukama. Nešto slično je i Dante opisao u Božanskoj komediji.
Zbog batine mi smo danas došli skoro pa na nivo Velikog Brata, svemogućega i sveprisutnoga koji sve vidi i sve čuje. Današnja tehnologija omogućava eksperimentatorima da nas uvijek i svugdje imaju na oku, da pritiskom na dugme mijenjaju i kroje našu sudbinu, da nam mijenjaju i raspoloženje, da nam uz pomoć dobro organizirane mreže kontrolnog i represivnog aparata zavlače svoje duge prste svugdje gdje su sami odredili da mogu. Tko nas je uopće pitao kad su proteklih dvadesetak godina milijarde eura ulupane u prazno i kad smo zaduženi mi, i naša djeca, i djeca naše djece?! Uvijek su se potrudili da se to prikaže kao briga za dobrobit budućnosti i svekolikog pučanstva. U stvarnosti dobrobit je na kraju bila i ostala rezervirana samo za mali broj odabranih ljudi s odgovarajućom stranačkom iskaznicom i čvrstom pozicijom u stranačkoj hijerarhiji.
A ono što se ovih dana događa Grčkoj trebao bi biti poučak za Hrvatsku. Ogledni primjer eksperimentatorima koji nas vode, u kom smjeru ne bi trebalo raditi pokuse na vlastitom narodu.
Jer nismo mi daleko od grčkog sindroma. Dovoljno je pogledati što im je nametnuto kako bi preživjeli do sljedećih sličnih pregovora: povećanje PDV-a, privatizacija onoga što je još preostalo, dozvola stranim trajektima da voze na grčke otoke, smanjenje svih vrsta privilegija umirovljenika i onih u državnom sektoru... Iz iskustva drugih koji prolaze slična iskušenja, pa na kraju i Hrvatske, jasno je da takvim mjerama štednje Grčka ne može stvoriti novi zdravi novac kojim bi vratila sve stare i nove dugove. Zanimljivo je da nitko iz Europe od Grčke nije tražio da poveća industrijsku proizvodnju, da više izvozi, da osnaži svoju industriju i poveća izvoz. Nitko im nije ponudio novac kojim bi mogli realizirati industrijske projekte koji bi podigli gospodarstvo. Nitko se nije ponudio kao partner u industrijalizaciji i povećanju BDP-a za oporavak Grčke ekonomije, a tako bi se najlakše pomoglo smanjenju dugova.
S europske strane tu zapravo nema razumijevanja niti stvarne volje da se pomogne. Postoji samo goli interes kako izvući što više za svoj novac. Zapravo na snazi je tiha kolonizacija pod plaštem dužničkog ropstva. Cilj je dokopati se prirodnih bogatstava i ono malo privrede koja još nije privatizirana. Europi i Americi novac, milijarde dolara ili eura, ne predstavlja nikakav problem jer oni ionako mogu štampati onoliko novca koliko god im treba, i upumpavati ga u vlastitu privredu ili uhodanim mehanizmima provući kroz financijski sustav i banke, i plasirati tamo gdje euroministri i bankari misle da im najbolje odgovara, odnosno tamo gdje će najbolje zaraditi.
Nisam pobornik teorije zavjera, ali neke stvari su toliko očigledne da ne treba biti ekonomski ekspert da bi se shvatilo kako sustav funkcionira. Globalni kapital gazi i gura sve pred sobom. Milijuni ljudi pogođeni ratom ginu, milijuni su raseljeni, milijuni još bježe iz svojih domova spašavajući živu glavu, dok istovremeno cijela ta bulumenta vlasti drži predavanja o svijetloj budućnosti i boljim danima za sve nas. Nažalost, raspodjela bogatstava i sistem vladanja u Hrvatskoj funkcioniraju na isti način, i sumnjam da će ova ili neka nova ili stara buduća vlast imati volje i želje promijeniti stvari. A to znači da ćemo i dalje polako, ali sigurno kliziti prema grčkom scenariju. ...