Nekoć se plovilo poštujući regule i struku, pazeći na kodeks ponašanja, pomno birajući riječi za svaki komad opreme. Nije se smjelo voziti nazad već se vozilo krmom, ni u ludilu se nije smjelo koristiti riječ volan za kolo kormila. Znanje kojega je bilo jedino u rijetkim knjigama te ono sakupljeno u praksi činilo je plovidbu koliko toliko sigurnom za tadašnji oskudni broj nautičara.
Danas je situacija pak takva da ako želite naučiti više i informirati se to možete i preko interneta, preko stručnih magazina kao što je Burza Nautike, a tu su i tečajevi koje drže razni centri za obuku nautičara. Mogućnosti su tu, samo je sada stvar volje. U zadnjih desetak godina broj nautičara se toliko povećao i dogodio se jedan, nadam se prijelazni period liberalnog nautičkog znanja i voditelja brodica koji su, da bi dobili svoju dozvolu morali samo položiti teorijski dio u kapetaniji. Jesmo li pogriješili kad u jednom trenutku nismo podigli potrebnu razinu znanja kao i to da u jednom trenutku nismo uveli pohađanje tečaja s teorijskim i praktičnim dijelom kao uvjetom za polaganje dozvole voditelja brodica? Da se sada uvede obaveza pohađanja tečaja pitanje je koliko bi trebalo vremena da se razina nautičkog znanja i vještina podigne na neku zadovoljavajuću razinu. Da ovo napišem ponukao me susret s jednim stranim nautičarom koji govori hrvatski i kojega je, nakon što je uzeo gumenjak u najam, ulovilo jugo pa se pokušao usidriti u jednoj uvali na Krku. Ne samo da je uvala bila okrenuta prema jugu nego je i sidro na brodici bilo puno premalo i prelagano za sigurno sidrenje. I možda bi se i uspio usidriti da je znao ili da je poslušao gdje da baci sidro. Na kraju je rekao da ima dozvolu, ali da nema nikakvog iskustva, ali da on ionako plovi samo ljeti i kad je lijepo vrijeme. Čovjek je sam sebi u usta skočio, ne možeš vjerovat!
Kaže se da puno toga kreće od kuće i da se uči odgojem, a da se ono što se ne dobije odgojem sasvim dobro rješava kaznama. Djeluje mi da je stanje takvo da institucija nadzora, kontrole i saniranja kao da nema efekta na neke domaće, ali i strane nautičare. Možda bi trebalo povećati kazne za prekršaje na moru, možda bi trebalo povećati broj ophodnih plovila i njihovu prisutnost, a možda bi se trebalo organizirati još neki vid kontrole plovidbe kao što je to bio prijedlog prije dosta godina. Bez obzira na to na koji način će se uvesti više reda, ono što sigurno znam je da svatko od nas može biti čuvar našeg mora tamo gdje plovi, tako da štiti, ali i da se svi pridržavamo pravila i učinimo Jadran sigurnijim morem.
Uživajte uz more, sunce i Burzu Nautike!