MEOSAR za brže lociranje unesrećenih
Lociranje aktiviranih EPIRB i PLB lokatora za poziv u pomoć uvođenjem MEOSAR sustava postati će brže i i preciznije
Nakon više od 30 godina nakon što je Cospas-Sarsat sustav satelitskog lociranja unesrećenih na 406 Mhz primao poruke poziva u pomoć i locirao iste, došlo je do ozbiljne nadogradnje sustava. Problem koji je imao Cospas-Sarsat sustav je da je doslovno trenutno primio signal aktiviranog lokatora, ali mu je trebalo neko vrijeme za lociranje istog, osim ako lokator nije imao vlastiti GPS prijamnik. U praksi su trebali sati kako bi nisko orbitni sateliti (LEO) odredili lokaciju lokatora i istu proslijedili zemaljskim stanicama za traganje i spašavanje. Čak i sa utvrđenom pozicijom greška je bila poprilična i znala je iznositi i do pola milje. Iako se danas gotovo svi lokatori proitzvode sa ugrađenim GPSom, neki prijašnji modeli koji su još uvijek u uporabi mogućnost samolociranja GPSom nemaju.
Instaliranjem transpondera na srednje orbitne MEOSAR satelite (MEOSAR, Mediu-Altitude Earth Search and Rescue System) na ruske Glonass, europske Galileo, te američke GPS satelite omogućena je sedam puta bolja pokrivenost signalom u odnosnu na niskoorbitne satelite. Prijam signala i pozicioniranje lokatora je kod MEOSARa svedena na tek nekoliko minuta. Primjer koji zorno prikazuje efikasnost uvođenja MEOSARa je slučaj planinara na Novom Zealandu koji je nakon što je slomio nogu aktivirao svoj PLB osobni lokator. MEOSAR sateliti su njegov signal dobili i locirali unesrećenog za samo četiri minute, dok je Cospas-Sarsatu za isto tebalo 50 minuta. Sva 72 niskoorbitna MEO satelita, za razliku od trenutnih 12 Cospas-Sarsat satelita u slijedećih pet godina biti će u operativnoj uporabi
http://www.cospas-sarsat.int/en
....jpg "MEOSAR za brže lociranje unesrećenih")
.jpg "MEOSAR za brže lociranje unesrećenih")
.jpg "MEOSAR za brže lociranje unesrećenih")
