1. Sport

Mala škola SUP-a - Prvi korak

U ovom broju nastavljamo s našom "malom školom" veslanja na dasci. Ovaj vid rekreacije stječe sve više poklonika iz dana u dan. Razlozi za to postaju jasni čim se stane na dasku. Riječ je o vrlo zabavnom i nevjerojatno učinkovitom načinu plovidbe koji istovremeno vježba i mozak i tijelo. U današnje vrijeme u kojem se sve manje krećemo, a često se čini da i sve manje mislimo, ne zna se koja nam je vježba važnija?

Prošli broj poslužio nam je za predstavljanje opreme potrebne za bavljenje veslanjem na dasci. I onoga časa kad se ta oprema nabavi čovjek je spreman da se zaputi prema najbližoj vodenoj površini. Zvuči lijepo i jednostavno, ali mi polazimo s pretpostavkom da je ovo prvi put da se daska nosi do vode, a ona je velika i, poput pingvina, poprilično nezgrapna na suhom. I takva je sve dok se ne otisne na more. A onda se stvari mijenjaju…

Jedan dio dasaka za veslanje opremljen je već ugrađenim ručkama za nošenje. To je najelegantnije rješenje. Tada se daska samo nagne na bok, uhvati za ručku, baci pod mišku i krene. Modeli koji se napuhuju vjerojatno će se napuhati u blizini vozila pa se nećemo posebno posvećivati tome kako se oni nose, jer se u tom slučaju ponašaju jednako. Ovo u biti i nije trebalo govoriti jer svatko tko ima ovakvu dasku nosit će ju na taj način, no ima i onih dasaka koje nemaju dršku, a one se na dulje destinacije nose na glavi. Praksa je pokazala da je u tom slučaju najbolje dasku osloniti na krmu okomito ispred sebe, uhvatiti za bokove negdje pri sredini i potom podignuti na glavu tako da glava stoji u težištu između pramca i krme.

Kada jednom dođete do vode ne bacajte dasku unutra. Prije toga dobro provjerite stanje. Bilo bi naime smiješno da vjetar ili struja odnesu dasku daleko prije no što se veslač spremi i stupi na dasku. Za početak bilo bi najbolje da na odabranoj vodenoj površini vladaju idealni uvjeti; da je voda topla, tako da vas nije briga koliko puta ćete pasti u nju, da je zrak topao, tako da vam nije mrsko izići iz vode sav mokar, da ne puše i da vas ne nosi na sve strane, da nema previše prepreka poput raznoraznih plutača i možda još opasnije, mnoštva glava kupača koji se radoznalo motaju u blizini, i na kraju da nema valova koji bi vaše ionako klecave nožice učinili još nestabilnijima.

Kad jednom pronađete traženo mjesto spremni ste za prvi korak. A prve korake najbolje je ipak napraviti u relativno plitkom moru da bez većih problema možete skočiti na dasku, ali opet dovoljno daleko da možete i sigurno pasti bez da udarite u obalu. Dobro mjesto za početak bila bi i rampa s koje kreću veslači ili neka slična niska obala.

Za početak na dasku je najbolje kleknuti. Veslo se postavi okomito u odnosu na dasku. Drška se poravna s rubom daske, a lopatica na površinu vode da posluži kao svojevrsni stabilizator. Daska se drži za rub, a jedna ruka osim ruba daske drži i veslo. Ako ste u moru pokušajte se iz sjedećeg podignuti u klečeći položaj, a ako imate sreće da ste pronašli idealnu obalu, ne višu od dvadesetak centimetara možete se odvažiti i pokušati kleknuti na dasku odmah s obale. Kleknuti bi se moralo malo iza mjesta koje je predviđeno za stajanje, malo iza sredine. Kad se malo udaljite od kraja steći ćete polako i osjećaj za dasku. Pramac ne smije stršati, niti se krma zakopati. U ovoj fazi još uvijek je najbolje da se s obje ruke držite za rub kako biste savladali ravnotežu.

Sigurnost se stječe vrlo brzo tako da će se vrlo brzo ispustiti rub iz ruku, a to pak znači i da je došlo vrijeme da se pokuša uspraviti na dasku. Ovo preporučamo raditi u vodi od nekih metar dubine i po mogućnosti s prijateljem koji će vam pridržavati dasku i izmjenjivati se s vama u padanju. Uglavnom, dasku treba uhvatiti za rub i pokušati staviti stopala na mjesto na kojem su bila koljena i po mogućnosti se uspraviti.

Kad se savladaju prvi smiješni koraci dolazi vrijeme da se na dasku stupi s kraja. Prvi korak je najteži. Na dasku prvo ide veslo kojim se upire u sredinu i koje služi za stabilnost. Nakon vesla ide noga. Prva ide ona koja je bliža obali i nju treba staviti uz samu simetralu daske s vanjske strane, dok je druga još na kopnu. Onda se treba lagano odgurnuti, kao na skateboardu, i drugu nogu staviti s druge strane simetrale te sitnim koračićima staviti noge u pravilan položaj.

Nekoliko malih savjeta trebalo bi vam pomoći u održavanju ravnoteže u uspravnom položaju. Stopala moraju biti paralelna i razdvojena, otprilike u ravnini kukova, podjednako udaljena od ruba daske.

Prsti moraju biti usmjereni prema naprijed, koljena blago svinuta, a leđa ravna. Ravnoteža se lovi pomicanjem kukova, ne glave! Glava i ramena moraju biti uspravni, a težina se premješta s noge na nogu pomicanjem kukova. Pogled mora biti usmjeren ispred daske, a ne u nožne prste. Kao i u skijanju, boardanju ili biciklizmu, stabilnost raste s porastom brzine, pa na tome treba što više raditi.

A da bi se dobila brzina treba veslati. Ali o tome ćemo u sljedećem nastavku naše male škole veslanja na dasci.