Mačić u lavljem kavezu
BN 118Hrvatska je napokon došla do završetka pregovora i dijeli je još mali korak do ulaska u punopravno društvo europskih država. Vlada, još opijena uspjehom, sva u čudu pokušava razumjeti zašto jedan dobar dio njenih stanovnika ne dijeli to oduševljenje, pa pokušava svome puku objasniti kako je to veliki korak za Hrvatsku i ne tako beznačajan za čovječanstvo.
Skupim reklamnim porukama u svim medijima uvjeravaju nas kako je svijetla budućnost pred nama; moći ćemo i dalje peći rakiju, proizvoditi kulen, prodavati sir i vrhnje... zapravo i ubuduće ćemo moći raditi štošta od onoga što radimo i sada. Sve će nam to moćna bruxelleska administracija dozvoliti. Doduše nećemo smjeti proizvoditi previše mlijeka, ulja, žita, vina, šećera, i mnogočega drugoga što je limitirano raznim kvotama. Jer normalno da je glupo proizvoditi nešto, ako toga u drugim europskim zemljama ima u izobilju. Kada se združimo ne moramo više brinuti jer sigurno će nam to oni sa zadovoljstvom prodati. I ribarima će biti puno bolje. Istina je da u Jadranu više nema puno ribe, i da je jedan dobar dio ribara pred bankrotom, ali ništa zato, jer iz Europe samo što nisu stigli novci, pa ulov i riba više i neće biti važni. Ribari nisu ni svjesni koliko će profitirati.
Reklame koje svakodnevno gledamo, kao da su profilirane za predškolski uzrast ili blago retardirane, jer valjda autori smatraju da s potencijalnim biračima mogu ili čak moraju komunicirati na toj razini. Jedna od tih poruka kaže da za svaki euro koji Hrvatska uplati u zajedničku kasu nazad dobije tri. Iako nam vlada nije do kraja otkrila karte, mislim da upravo u tom grmu leži zec. Tu se krije superjednostavno rješenje svih naših problema. Zadužit ćemo se za recimo desetak milijardi eura npr. u Kini, zatim ćemo uplatiti tih deset milijardi u zajedničku europsku kasu i odmah dobiti nazad 30 milijardi. Kad Kinezima lijepo vratimo posuđenih 10, ostat će nam čistih dvadesetak milijardi. Dobro, bilo bi tu i nešto kamata, ali sve je to zanemarivo. I bit će novca za penzije, za zdravstvo, a mogao bi se napraviti još koji kilometar ceste, uložiti ponešto u gospodarstvo, a još će sigurno nešto i ostati. Na njihovu žalost, a na našu sreću Grčka i Španjolska se još nisu toga dosjetile.
No, pustimo šalu na stranu, jer ma koliko nas uvjeravali u suprotno, moglo bi nam biti i puno bolje. Osobno, bio bih mnogo sretniji da recimo nismo ni započeli pregovore s Europskom Unijom, ali da nam je godišnji rast BDP-a barem 5%. To bi značilo da imamo čvrsto gospodarstvo, solidne i ozbiljne tvrtke koje će se moći boriti s konkurencijom kad se jednom otvore granice. Ulazak Hrvatske u Europsku Uniju u sadašnjoj situaciji i stanju u kojem se nalazi hrvatsko gospodarstvo, izgleda kao da u borbu s lavovima u kavez bacite mačića. Ne treba zavaravati narod! Nije Europa Caritas! Borba za profit, radna mjesta i dominaciju osnovna su pravila kapitalizma i načela po kojima svijet funkcionira. A bojim se da hrvatsko gospodarstvo još dugo neće biti spremno za takvu borbu.
