U svijetu u kojem živimo sve češće se susrećemo s nebrigom, neosjetljivošću, netolerancijom i sve više ljudi se vodi onom starom „Ma boli me dupe za ovo ili ono”. Umjesto ove vulgarnosti možda možemo biti malo uglađeniji i praviti se finima te za ovu prigodu upotrijebiti riječ stražnjica ili možda latinsku gluteus, ali poruka je u svakom slučaju jasna. Nedostaje nam društvene odgovornosti, reda i standarda.
Neću se baviti ostalim dijelovima društva u kojem živimo, moj je posao more, obala i otoci. U morsko nautičkom sektoru u kojem mi djelujemo, unatoč pokušajima kontrole i nadzora, događaju se nevjerojatne stvari za koje nekad ne bi ni posumnjali da bi se mogle dogoditi. Možemo mi dio odgovornosti prebaciti na kapetaniju i policiju, ali čemu. Pa ti ljudi ne mogu biti na svakoj poziciji gdje netko glisira uz obalu, sidri gdje se ne smije, betonira obalu, spava u kamperu na samoj obali i prazni crne tankove u more. Ti ljudi rade u svojim ovlastima. E sada, trebaju li ovlasti, odnosno sustav kazni biti stroži, o tome bi se dalo. Treba li nam više ljudi koji će naravno biti pošteno plaćeni za svoj opasan posao i motivirani ga raditi, i o tome bi se dalo. Treba li nam uređeno, odnosno uređenije društvo u kojem se zna što se može i smije, a što ne. To procijenite sami. Nisam pristaša strogoće, represije, kažnjavanja, ali ne vidim koje je drugo rješenje za ovu situaciju. Naime među dijelom populacije koja posjećuje Jadran ili povremeno živi ovdje, a dijelom se radi o strancima, vrijedi mišljenje da se u Hrvatskoj može sve, da ti nitko ništa ne brani. Tko je odgovoran za ovo, tko je dozvolio da netko na Jadranu radi ono što mu ne bi na kraj pameti bilo napraviti tamo od kuda je došao. Svi znamo da postoje pravila i zakoni i da ako ih nema ili se ne provode, ubrzo dolazi do kaosa i nereda. Netko je prijestupniku dozvolio da napravi prijestup. Ja nisam, a vi? A netko je.
Ako gledamo na nacionalnoj razini o prihodima od turizma ovisimo u jednoj petini BDP-a. Neupućenima bi ovo bilo sasvim u redu, no oni koji se time bave kažu da je to previše i da je situacija kod naših EU susjeda puno više u korist ostalih grana, pogotovo proizvodnje. Nije problem samo to što uprihodimo jednu petinu od turizma, problem je da je tih 14,6 milijardi eura prihoda od prošle godine dobrim dijelom došlo s obale iz Dalmacije i Istre koje imaju mali udio proizvodnje i ovisne su o osjetljivoj uslužnoj djelatnosti. A biti ovisan baš i nije idealna situacija, bez obzira kako se to nama činilo.
Kada živite u uređenom društvu, što bi značilo da ste i sami uređeni onda su stvari posložene. Rekli bi sve je na svome mjestu. A ja bih da je u ovom našem morskom dijelu posloženo da nam jednog dana ne bi neki klinci govorili pa dobro što ste vi napravili od onog lijepog mora.
