Ludost, hrabrost ili nešto treće?
Jessica Watson je australska pustolovka i moreplovka rođena 18. svibnja 1993. godine koja je u svibnju ove godine postala najmlađom osobom koja je ikada sama oplovila svijet bez pristajanja i bez ikakve pomoći izvana
Jessica Watson bi bila jedna sasvim obična djevojčica na pragu djevojaštva, da se nije dogodilo to što se dogodilo. Naime, ona u zadnjih sedam mjeseci, za razliku od svojih vršnjaka i vršnjakinja nije išla u školu, nije se ni družila s drugom djecom, nije tražila džeparac, nije molila roditelje za kasnonoćni izlazak... Ne, ona nije bolesna. Sasvim je zdrava i normalna djevojka, s tom razlikom što je ona već u tim mladim godinama imala hrabrosti slijediti svoje snove i odsanjati ih do sretnoga svršetka. Po tome sudeći ona je ipak jedna sasvim posebna djevojčica.
Jessica Watson je australska pustolovka i moreplovka rođena 18. svibnja 1993. godine koja je u svibnju ove godine postala najmlađom osobom koja je ikada sama oplovila svijet bez pristajanja i bez ikakve pomoći izvana. Iz sydneyske luke isplovila je 18. listopada 2009. godine zaputivši se preko Tihog oceana prema ekvatoru, odakle se spustila ka Rtu Horn, da bi odatle nastavila plovidbu Južnim oceanom i oplovila preostale točke koje su zadane kao obavezne pri oplovljavanju svijeta.
Natrag u matičnu luku uplovila je nakon 210 dana navigacije i samoće. Točno tri dana prije svoga 17. rođendana.
Iako je ova odluka mlade Jessice i njenih roditelja izazvala niz polemika, pa i pozive da se takvo nešto zabrani, mnogi cijenjeni jedriličari koji su plovili s njom, ali i pustolovi, između ostalih i čuveni Richard Branson, stali su na njezinu stranu i dali joj potporu tvrdeći kako je riječ o iznimno dobrom, kvalificiranom moreplovcu i nevjerojatno stabilnoj mladoj osobi koja je u stanju izdržati tako velike napore kakve solo cirkumnavigacija stavlja pred ljude.
U rujnu prošle godine na jednom od pripremnih jedrenja Jessica je doživjela poprilično neugodan pomorski susret. U noći, negdje oko dva sata ujutro njen se deset metara dugi brod sudario s teretnim brodom, nakon čega je pretrpio veća oštećenja snasti i jarbola. Trup i Jessica su tom prilikom ostali neozlijeđeni. Taj je događaj pokrenuo niz polemika i rasprava smije li se djetetu od 16 godina dozvoliti odlazak na tako opasno putovanje. Mnogi su tada pozivali da se Jessica mora zaštititi od suludih želja, preliberalnih ili pak roditelja željnih slave, i na kraju da se Jessicu zaštiti od nje same. Ipak, ovaj nesretni susret nije prestrašio mladu pustolovku niti ju je odvratio od njene zamisli. Naprotiv, nakon toga je izjavila kako joj je taj ranojutarnji susret ulio dodatno samopouzdanje jer se napokon i sama uvjerila da vrlo dobro reagira u pogibeljnim situacijama.
Jessica Watson se zaputila na ovo epsko putovanje duže od 20.000 nautičkih milja, tijekom kojega se obvezala da će na put krenuti potpuno sama, da tijekom putovanja neće pristati niti u jednoj luci ili uz bilo koje drugo plovilo i da neće primiti nikakvu izravnu pomoć osim one savjetom preko radija. Odlučila se da će sljedećih sedam mjeseci kopno gledati tek ponekad, a i tada s poprilične udaljenosti.
Prvi mjeseci putovanja protekli su praćeni povoljnim vremenom. Usprkos tome, nedostatak blizine drugog ljudskog bića polako je uzimao svoj danak. Ponekad je zbog samoće Jessica upadala u manje emocionalne krize. U travnju je tijekom jedne takve epizode čak skoro i odustala izjavivši: - Mislim da sam zrela za povratak kući! Lijepo mi je ovdje, ali što je previše - previše je! -
No nije to bilo najgore s čime se morala suočiti. Nakon što je projedrila pokraj Rta Horn i zloglasnoga Rta dobre nade bez i najmanjeg incidenta, povratak u domaće vode nadomak Australije sa sobom je donio i javeća iskušenja. Domaće su se vode pokazale najmanje gostoljubivima. Valovi visoki i po 15 metara koji su se poput tekućih planina nadvijali nad njom, nesmiljenom su se žestinom obarali na Ella's Pink Lady, kako se zove njena ružičasta jedrilica. Jednom od tih prilika, a brod je najmanje 6 puta jarbolom dirao morsku površinu, jarbol je toliko uronio ispod površine da se automatski aktivirao EPIRB. Srećom jedrilica se uspravila i Jessica je nastavila borbu s valovima i nevremenom. To je nevrijeme za punih tjedan dana odgodilo njen povratak kući.
Tijekom putovanja Jessica je neprekidno morala raditi na održavanju svoje jedrilice, pa je tako mijenjala lopatice vjetrogeneratora, popravljala brodski zahod, mijenjala pumpu goriva na motoru, popravljala autopilot...
Po povratku s putovanja Jessica je ponovo upala u žrvanj života na kopnu. Jedna od niza neobičnih situacija s kojima se morala suočiti je i odluka komisije WSSRC-a svjetskog vijeća brzinske cirkumnavigacije da ona zapravo nije oplovila svijet jer je njena ukupna duljina preplovljenog puta nekih 500 milja kraća od njihove matematički izračunate rute cirkumnavigacije. Gospođica Watson je na to reagirala vrlo smireno rekavši: - Ako nisam plovila oko svijeta onda zaista nemam pojma što sam radila proteklih 7 mjeseci! Žalosno je da moje putovanje neće priznati neke od službenih jedriličarskih asocijacija i to zbog činjenice da još nemam napunjenih 18 godina, ali to ne umanjuje moje zadovoljstvo postignutim. -
Nije ništa čudno da je ponosna i zadovoljna postignutim. Na kraju krajeva, ona je zadovoljila sve kriterije cirkumnavigacije. Isplovila je i uplovila u istu luku, prešla je sve meridijane, a ekvator je presjekla dvaput, oplovila je Rt Horn, Rt dobre nade, Rt Leeuwin, i Jugoistočni rt. Pritom niti jednom nije dodirnula kopno niti je u bilo kojem trenutku vidjela ikoje drugo ljudsko biće.
Na pitanje novinara je li joj more dosadilo, Jessica je odgovorila: - Ne, dapače! Nedostajat će mi uzbuđenje koje proizlazi iz nadilaženja same sebe, nedostajat će mi i osjećaj lebdenja tijekom plovidbe noću, i svi oni zalasci sunca i vrijeme tijekom kojeg sam ih pomno promatrala. Nedostajat će mi i promatranje valova i mora. Znam da je prošlo sedam mjeseci, ali još mi nisu dosadili... -
...
