Lošinjska jedra tradicije i ponosa

BN 229
| 28.9.2020 | Piše:
Julijano Sokolić i Vedran Kabalin
| Foto:
Alan Vajdić i Sandro Tariba


Kako je živjeti na otoku s iznimno bogatom pomorskom i brodograđevnom poviješću? Na koji način sačuvati tu tradiciju i prenijeti ju na mlađe naraštaje? Koliko je vremena i truda potrebno da se osjećaj pripadnosti moru usadi u buduće jedriličarke i jedriličare? Iz prve ruke mogu reći: Lijepo, teško i jako puno. Ali, kad se male ruke slože, sve se može...

Na prvoj regati oko otoka Galijole, a na poticaj Janka Slokara, skipera i vlasnika krstaša Xenia, i posade koju su sačinjavali Ivo Duplančić, Goran Franulović i Nadir Mavrović, dogovoreno je da se organizira i jedna regata krstaša na Lošinju, kako bi se i na taj način obogatila turistička sezona. I doista, u organizaciji ondašnjega velikoga brodara Lošinjske plovidbe i skupine zanesenjaka okupljenih pod imenom Jedriličarskog kluba Jugo, osmišljena je organizacija prve Lošinjske regate krstaša koja će od 1983. godine postati redovitom pojavom i potrajati sve do današnjih dana.

Lošinjske regate krstaša kroz povijest

Toga jutra 6. kolovoza 1983. godine svoja su jedra razvili krstaši raznih veličina i oblika. Bilo ih je tek deset, razvrstanih u šest natjecateljskih skupina u ovisnosti o dužini na vodnoj liniji, od pet metara naviše. Prvi je dan regata održana u trokutu Yacht Cluba Marina - u uvali Malog Lošinja - do otoka Suska i Ilovika te natrag na polaznu točku, dok je drugi dan krenula u obratnom smjeru. Nakon te dvije regate dobiveni su i prvi pobjednici Lošinjske regate.

(više u tiskanom i CD izdanju)