1. Motorni brodovi

Leidi 490

Prvi korak koji smo napravili na ovu barku bio je skok na pramac. Paluba je čvrsta i štanja, a barka je stabilna, pa sve zajedno daje osjećaj je kao da se naskočilo na kakav ponton! Zaljulja se, ali manje no što bi se moglo očekivati

Sjećam se, bilo je to pred dosta godina, dok su u našim mandračima vladale krasne drvene barke. Tada su plastične barke bile izuzetak, i tek poneka se ugurala među dostojanstvene drvene ljepotice. Jedan stari ribar tada je po prvi puta vidio plastičnu barku. Kao i svakoga jutra zaputio se do svoje barke, pomalo djetinjasto naskakujući s razme na razmu. Drveni su se kaići malčice zaljuljali pod njegovom težinom, potonuli za koji centimetar i potom ga poput opruge gurnuli i pomogli mu da učini sljedeći korak na drugu razmu. I tako je taj stari ribar sigurno koračao sve dok nije došao do jedne plastične barke. Stavši na njenu razmu, ovo se vergulo plovilo samo izvrnulo, okrenulo poput orahove ljuske i stari je ribar završio u moru.

I zašto pričam ovu priču? Da se tada među drvene barke uvukla Leidi 490 stari ribar bi napravio svoj korak, skoro pa i ne primijetivši da je stao na plastičnu barku. Eto, zato pričam ovu priču.
Sve pasare i slične brodice zapravo su nastale na tragu klasičnih drvenih barki, ali malo koja se u svojim odlikama toliko približila izvorišnom uzoru kao što je to slučaj s Leidi 490. Budimo iskreni, ipak je riječ o nevelikoj barci i ne možemo očekivati čuda. Nije Leidi rađena da bi preplovila Jadran, nije to barka kojom će se ići na neka krstarenja. Nije to barka rađena da bi se njome jurcalo amo-tamo. Leidi 490 je barka rađena za naute staroga kova. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je to barka namijenjena onima koji iz bilo kojeg razloga više ne mogu održavati ili su bili prisiljeni zamijeniti svoju drvenu barku. Svi oni našli su kruh za svoje zube.
Leidi 490 je zbog svoje stakloplastične građe jednostavna za održavanje. Ona godišnje neće pitati više od dan-dva posla, a pritom će dati sve. Pod time prvenstveno mislimo na pouzdanost koja po svemu podsjeća na dobre stare drvene barke.
Prvi korak koji smo napravili na ovu barku bio je skok na pramac. Paluba je čvrsta i štanja, a barka je stabilna, pa sve zajedno daje osjećaj je kao da se naskočilo na kakav ponton! Zaljulja se, ali manje no što bi se moglo očekivati. Protuklizna obloga je učinkovita i dobro raspoređena. Veseli da dobro drži čak i kad je mokro, što nažalost nije slučaj sa svim oblogama. Iako je obloga dobra, što će reći da je hrapava taman toliko koliko treba, ona se iznenađujuće lako pere i održava jednostavnim pranjem mokrom spužvom, a pritom ne kida spužvu niti se pijesak i ostale nečistoće zadržavaju između piramidica obloge. Pramčana bitva postavljena je na jedino moguće mjesto ? u sam vrh pramca. Šansa da će se nekom nešto dogoditi je vrlo mala, jer ova barka nije namijenjena nekim neiskusnim bosonogim šetačima. Zapravo, kako se može zapeti za bitvu koja se nalazi u samom vrhu pramca?! Mjesto ugradnje je idealno. Jednako dobro i učinkovito služi za vez bokom kao i za vez preko pramca. Govorimo li o veličini i ona je odmjerena taman onoliko koliko treba. Svi konopi do 15 milimetara mogu proći oko nje, dok će naduplo ispod bitve moći prolaziti isključivo konopi od 10 milimetara, što je i više nego dovoljno za siguran vez ovakve barke. Osim tambuća koji je na barkama ovoga tipa pravilo, pramčana paluba je posebna po još jednoj stvari. Pri rubu palube, u samoj simetrali brodice nema protuklizne podloge, što daje naslutiti da je taj dio ostavljen tako s nekom namjerom i smislom. Na naše pitanje brodograditelj odgovara da je tu predviđena ugradnja jarbola s tradicijskom takelažom, latinskim, strmim ili oglavnim jedrom. Iznimno ugodno iznenađenje! Mjesto za ugradnju jarbola, njegova visina, površina jedara... sve je proračunato do u tančine. Iskreno rečeno, jedva čekamo da nam se pruži prilika da stanemo za timun jedne tako opremljene Leidi 490. Bit će to sigurno veliki užitak!
Čučnete li i pogledate ispod bočne klupe vidjet ćete otvor u pregradi. Isti takav nalazi se i ispod druge klupe. Pogađate, oba otvora služe za odlaganje vesala. Na starim Elanovim i Jugoplastikinim pasarama vesla su predstavljala nerješivi problem. Kad nisu bila u rukama onda su smetala, i tako je to bilo cijelo vrijeme. Na Leidi 490 to nije slučaj.
Cijeli kokpit, osim njegovog prednjeg dijela okružen je klupicama. Na nekim je pasarama taj prostor koncipiran na drugačiji način, tako da se ispod klupa nalazi spremišni prostor, ali plovilo koje ima ovako veliko pramčano spremište jednostavno ne treba toliki kapacitet spremišta, a na ovaj se način i stječe dojam da je kokpit veći no što uistinu jest.
U podnici se nalazi upuštena santina pokrivena drvenim pajolima. Santina je dizajnirana tako da olakšava šekanje. Neki će se sigurno odlučiti i za ugradnju kakve pumpe, no barka sama po sebi nije namijenjena onima koji zaboravljaju na svoje morsko blago. Ovo je barka za one koji vez vide iz svoje sobe i one koji će na more ići češće od jednom tjedno.
Krmena klupica povezana s bočnima služi isključivo kormilaru. Ispod nje se mogla ulaminirati mala kadica u koju bi se odložio spremnik goriva izvanbrodskog motora. Ovako spremnik slobodno luta, pa pri naletu na veći val kakvog razigranog Talijana za timunom neke velike jahte, taj spremnik može slobodno poletjeti kokpitom i, ako pritom ne udari u ničije noge, iščupati se iz prihvata motora. Dobro ako pritom crijevo ostane neoštećeno.
Prihvat motora na krmenom zrcalu napravljen je s posebnom tvrdom gumenom oblogom kakve se uglavnom i stavljaju za prihvat motora. Osim da dobro prihvaćaju motor, te da se ni nakon duljeg vremena na njima neće vidjeti otisci prihvata motora, nema se što reći.
Ako imate manje novaca, tvrđe uho i ne smetaju vas mravi u rukama nakon dužeg držanja ručice motora, tada kupite Suzuki 6. No, ako ne volite vibracije i buku, a pritom si možete priuštiti malo skuplji motor tada si definitivno kupite Suzuki 9.9. Osim ovih razlika prevagu može donijeti i težina motora. Ako ćete svoj motor često skidati i stavljati na krmeno zrcalo, tada će petnaestak kilograma više, koliko ima jači motor igrati dosta veliku ulogu.
O plovidbi pasarom iskreno rečeno nema se što pisati. Stabilna je, dobro podnosi kretanje po plovilu, bez promjena kursa, okretna je i stabilna. Sve u svemu Leidi 490 je barka koja po svemu podsjeća na dobre stare drvene barke. To i prihvatljiva cijena njeni su najjači aduti.

No vratimo se mi testiranom plovilu. Nakon dva koraka koliko treba za prelazak pramčane palube, stupa se u kokpit. Mlađi će slobodno skočiti, a stariji će prije stupiti na klupicu, i potom se spustiti na pajole. Malo je nezahvalno pričati o jednom tako jednostavnom kokpitu kakav je kokpit klasične pasare, no i tu se nađe nekoliko zanimljivih elemenata. Prvi je posebno upušteni rub bočne klupice. Rub je napravljen tako da bi se u njega mogla postaviti poprečna klupica. Može to biti obična daska, a može se napraviti i nešto ljepše što će zasigurno pridonijeti ukupnom dojmu. Takva se klupica može pomicati od samog pramca do sredine kokpita, koliko joj dozvoljava utor napravljen u rubu bočnih klupa. 

Pogled prema pramcu otkriva velika vrata pramčanog spremišta za sve i svašta. Ribari će unutra staviti parangale, udice, pa i poneku manju mrežicu ili sklopivu vršu, a naći će se mjesta i za pušku i peraje. Kupači će unutra sa Sunca skloniti prijenosni frižider s hranom, ručnike, sklopive ljestve i ostali pribor koji već kupačima treba. Sve u svemu, unutra će se naći mjesta za sve što čovjek poželjeti može. Inoks bravica i dvije inoks šarke vrata ovoga spremišta drže čvrsto na mjestu i brinu se da ono što je unutra tamo i ostane, na sigurnom. Vrata se otvaraju u stranu i nemaju nikakvu sigurnosnu kočnicu, pa će onaj tko bude zavirivao u spremište po valovitijem moru morati paziti da ga vrata ne udare.

Na test smo dobili jednu Leidi 490 ali na raspolaganju su nam bila dva motora. Oba testirana motora bila su Suzuki. Jedan od 9,9 i drugi od 6 konjskih snaga. Iako se to ne bi reklo, bitnih razlika među ovim motorima je vrlo malo, ali zato će one manje bitne razlike igrati najvažniju ulogu pri odabiru. Oba motora postižu skoro pa istu brzinu. Nije problem u motorima, već u projektiranoj brzini deplasmanskog trupa koja jednostavno ne dozvoljava da se plovi većom brzinom. U biti, kada su na brodici samo dvije osobe, oba su motora prejaka za ovu brodicu, ali kad se malo bolje razmisli, nikada nije naodmet imati kojeg konja u rezervi. Na kraju krajeva, mnoge od ovih barki gurat će mnogo mreža, vrša, parangala, a bit će tu i obiteljskih izleta, a sve to treba netko gurati. U oba slučaja se na nekih dvije trećine gasa postiže brodici optimalna projektirana brzina od 6 čvorova. Nakon toga ju se može nagovoriti na još čvor do dva više, ali tada potrošnja nadilazi korist, a i plovidba postaje pomalo neugodna. Naime, krma se podosta zakopa i izdigne pramac da se preglednost podosta smanji. Samo malo oduzimanje snage i opet smo u ravnini. Pasare za svoje kretanje traže vrlo malo snage, ali zato s druge strane brzo postižu svoju projektiranu brzinu. 

Vratimo se malo onim razlikama između motora. Slabiji Suzuki ima jedan cilindar, jači ima dva, prvi je jeftiniji i lakši drugi je skuplji i teži. Osim cijene mnogima će u odabiru pomoći i sljedeća razlika. Suzuki 6 je znatno bučniji od većeg brata, a zbog jednog cilindra i vibracije su znatno izraženije no u Suzukija 9.9.