Latinskin idrun na kureje
U nedjelju 29. srpnja u Zlarinu se jedrila regata tradicijskih barki na jedra pod poetičnim imenom Latinskin idrun na kureje
Najljepša slika za svakog ljubitelja tradicijske plovidbe i svega što uz nju ide, a posebice za organizatore je gužva brodova u dolasku. Tako je bilo i pred Zlarinom. Najprije su došli oni iz neposredne blizine. Tribunjci, Šepurinjani, Srimari, Jezerani, Vodičani, Šibenčani. Za njima su došli Betinjani i Murterini u dvije velike grupe po desetak brodova uz nekoliko Pašmanaca i Biograđana. Iščekivanje se pretvara u radost susreta s prijateljima. Došlo je puno brodova. Najviše do sada u ovih sedam godina zlarinske regate tradicijskih brodova. Ne znamo gdje je predviđen vez za nas pa se raspršujemo po brojnim mulima i rivicama. Međusobno si dovikujemo:
- Di ste?
- Kako ste?
- Dođite na marendu.
Marendu si organiziramo sami. Ili imamo mesne doručke i pomidore ili teću gulaša od jetrice. Od domaćina i nekakvog dočeka nema puno traga. Marenda i kava po kafićima uz pokoju pjesmu zaokuplja nas idućih nekoliko sati, a onda počinju pripreme brodova i posada na startnom mjestu.
Proteklih nekoliko dana bilo je izrazito vruće uz slab vjetar u popodnevnim satima. Organizatori su se ipak nadali jačem vjetru odnosno razvoju juga pa su postavili relativno veliku rutu do Dugog otoka i natrag. Ukupno sedam milja. Predlagane alternative do Prvića nisu prihvaćene uz bizarno objašnjenje da ne žele raditi feštu drugima. Ajde dobro, idemo do Dugoga. Na startu se prijavljenih trideset i četiri broda zgusnuto posložilo između dvije rivice čekajući dogovoreni znak za početak plovidbe. Neupućeni jedriličari u obližnjoj marini u čudu su gledali okupljanje šarenog i veselog društva. Na samom startu vjetar je baš dobro zapuhao pa je ovo mnoštvo brodova u tišini jurnulo niz vjetar pored još više začuđenih jahtaša na sidru u uvali. U par minuta projurili smo pored njih i isplovili na otvoreno more. Regata je izvrsno krenula. Puno sam ih gledao i sudjelovao, i moram priznati da mi se ova učinila izuzetno lijepom.
Nažalost nakon sat vremena stvari su krenule loše. Vjetar je potpuno pao i borba se pretvorila u plutanje. Organizatori su morali prekinuti plovidbu i trenutni redoslijed proglasiti konačnim. Kako to već obično biva, kad događaji ne idu očekivanim tijekom počne se gledati svaka sitnica i zamjera se sve ono što se u normalnoj situaciji ne bi ni zapazilo. Čuli su se komentari poput:
- Jesmo li rekli da je ruta preduga.
- Mogli smo do Lupca. Bilo bi vitra i za nazad.
- A kako su nas dočekali...
- Nisu nam dali ni stolicu u hladu!
- Šta nam je ovo tribalo kad su i lani nešto zeznuli.
- Dobro je napravia onaj što nije doša.
A onda su se loše stvari nastavile. Večera je kasnila skoro dva sata pa su neki sudionici otišli. Onda netko i potjerao brodove jer mu smetaju, a to je njegov vez. I tako je čaša prelivena. Sve ono dobro je zaboravljeno, a bilo je dobrih stvari. Ove godine se znao kalendar regata pa su ljudi mogli planirati dolazak. Postigao se učinak turističke promocije jer stranci sada pitaju datume za iduću godinu. A činjenica da je regata najavljena već prije tri tjedna rezultirala je time da su razgovori u to vrijeme završavali riječima: - Vidimo se na Zlarinu. Veseli činjenica da su brodovi puni ljudi, a i pozitivan je trend porasta broja mladih, pa i vrlo mladih posada, gotovo djece. I to najviše veseli. Još ako im primjerom uspijemo usaditi neke uljuđene običaje možemo se nadati održavanju tradicije.
Ovih dana slušamo priče prijatelja koji su imali sreću prisustvovati festivalu mora i mornara u Brestu. Odmah su se čuli planovi kako ćemo mi pokrenuti nešto slično, ali kako ako ne želimo jedriti pred susjedovom rivom pod izlikom da tako veselimo njegove goste!? Većina brodova je došla iz relativne daljine i sasvim mu je svejedno jedrio pred zlarinskom ili luškom rivom. Isti ti ljudi vole kada ih nakon nekoliko sati puta dočeka netko s fritulama, smokvama i rakijom i pozdravi s: - Dobro mi došao prijatelju! - Umjesto da skaču od veselja što im je došlo trideset brodova napraviti regatu oni gunđaju što su im zauzeli vez na nekoliko sati.
U mome selu sve goste dočekujemo kao najbolje prijatelje, dademo im najbolje vezove i veselimo se marendi i večeri s njima. Pozivamo ih dan prije regate kako bi jedrili odmorni. I usput maštamo kako napraviti festival mora.
...
