Ima li boljega doživljaja nego ljeti otići u neki naš grad na obali, naručiti hamburger za 90 kuna, i onda to zaliti domaćim pivom od 40 kuna i uživati u ljetu? Ponekad, ako imate sreće dobijete popust od 35 posto jer ste “domaći”, a ako ne, što ćeš... platiš i uživaš u svojoj deliciji. I dok je nekima to sasvim u redu, jer ipak, turistička je sezona, nekima je to izvan svake pameti.
A kakva je tek situacija na otocima? Razumljivo je da je sve skuplje, ali zašto baš toliko? Ja sam mislio da neću komentirati cijene na Jadranu, ali puknuo bih da prešutim! Puknuo bih da prešutim i to da mi mislimo da su naši gosti glupi i da ne znaju razliku između kvalitetnih namirnica i onih koje oni mogu kupiti i u svojoj zemlji u velikim trgovačkim lancima po najnižoj cijeni. U svoj toj priči naša je sreća da imamo najljepše more, najljepšu obalu, i najljepše otoke na svijetu, i samo zahvaljujući tome mi smo još uvijek ovaj mali korak ispred drugih. Ali ako to što nudiš nije u skladu s cijenom, i ako se radi o bezočnom "hapanju”, onda je možda vrijeme da se malo zamislimo nad situacijom u kojoj smo se našli.
Nisu samo cijene hrane i usluga previsoke, previsoka je i cijena vezova. S jedne strane razumljivo je da se ovdje radi o odnosu ponude i potražnje, ali razočarani gost uglavnom je izgubljen zauvijek, naročito ako se osjeća prevareno, i to je još jedna situacija o kojoj bi trebalo dobro razmisliti.
Prije nekoliko godina naši susjedi Talijani napravili su slične poteze kao i mi sada. I oni su podigli cijene veza, prvo u marinama, a onda i u nautičkim lukama i lučicama. Na kraju su vlasnici brodova, oni koji su u marinama bili dugi niz godina, i koji su se nekako na to navikli, bili primorani potražiti povoljniji vez. Dio njih je svoja plovila prodao, a dio se prebacio u povoljnije marine, što kod nas na drugu stranu Jadrana, što na neke udaljenije destinacije. Neki su potegnuli čak i do Grčke i Turske! Marine su u međuvremenu bile primorane spustiti cijene, jer im nitko nije želio plaćati tako visoku cijenu veza, i na kraju, kad se sve zbroji i oduzme ispada da su marine s tim poskupljenjem zapravo financijski izgubile jako mnogo, a najgore je to što su u cijeloj toj priči izgubili i mnogo vjernih gostiju.
Nerealne cijene mnogima su nautiku učinile nedostupnom. Ipak naša sreća, nas s obiteljskim brodicama, je da se uvijek nađe neki ljetni vez, ili makar bova, pa stvar nekako ide sama od sebe, jer da toga nema vezali bismo se za smokvu, neki možda i za kakvo drugo drvo. Al’ što ćeš takav je život... Ljudi izdržite kolovoz... Nakon toga kreće bablje ljeto i neki drugi režim plovidbe.
