Ne samo da je moguće već je i izvjesno! Mnoge stvari u nas su dovedene do apsurda. Najbolje to ilustrira rečenica da smo država kaosa uređena zakonima. Zakoni su postali pokriće za nedjela nedodirljivih.
E pa kad je tome tako, onda je sigurno da smo svi mi volovi, ili barem tako misle oni koji nas muljaju. Tragedija je u tome što su to uglavnom političari, saborski zastupnici, ljudi izabrani voljom dijela naroda, oni koji bi trebali raditi na dobrobit naroda i donositi zakone koji će štiti sve, a posebno one najslabije. Većina njih služi samo svojoj partiji, i bori se isključivo za svoj interes i opstanak "svojih" na vlasti. U taj krug borbe za vlast, upregnuto je i sudstvo, što rezultira u najmanju ruku čudnim presudama. U slučaju nepravomoćne presude Horvatinčiću već je mnogo toga napisano, i skoro da je bespredmetno više išta komentirati, ali potaknuo me na to komentar jednog turističkog djelatnika koji je rekao da će se taj slučaj negativno odraziti na dolazak talijanskih nautičara, koji će sada strepiti hoće li se neki hrvatski bogataš "osinapsiti" dok plovi prema njegovoj jedrilici. Ima i u tome zrno istine, ali bit problema je zapravo u nakaradnom suđenju. Svi stručnjaci, ali i dokumentacija ukazuju na grubi nemar, ali sud donosi odluku na temelju zadnjeg iskaza okrivljenika i procjeni da nije nemoguće da se to tako dogodilo. Upravo zato činjenice u ovom, ali i mnogim drugim sudskim procesima nemaju nikakvo značenje. Broje se samo odvjetničke konstrukcije, pravna akrobatika i proceduralne greške. Za njih nikada nitko nije odgovarao, a one uglavnom sve vraćaju na početak. U svemu tome najvažnija je količina novca koji posjedujete, i kojoj partiji ga donirate. Ako imate mnogo i dajete pravoj strani, onda se ne morate brinuti oko suđenja i presude. Tako sudski procesi postaju hrvatska varijanta Rašomona i traju mnogo duže od turskih sapunica, i s mnogo manje neizvjesnosti.
U slučaju Agrokor hrvatsko pravosuđe i istražni organi izvode predstavu za široke narodne mase privođenjem 15-ak visoko pozicioniranih menadžera, i to u rane sate, pred kamerama, a svaki od njih bi se odmah odazvao istražnim organima, samo da je pozvan. Ali predstava ide dalje, i sada napeto iščekujemo pojavljivanje glavnih glumaca.
I dok traju igre nitko ne vidi da mnogima fali kruha. Tako 50% umirovljenika, točnije njih 570.000, ima prosječnu mirovinu od 1.348,00 kuna. Da bi bilo još i gore, prosječna mirovina onih koji nisu otišli u povlaštene i boračke mirovine, već su tamo po Zakonu o mirovinskom osiguranju, iznosi samo 2.341,00 kuna. Istovremeno premijer se hvali kako je Hrvatska odlično stoji, imamo rast BDP-a i proizvodnje, pad nezaposlenosti, sjajne rezultate u turizmu... Svjetska banka nam je povećala projekciju rasta BDP-a koji bi u narednim godinama trebao rasti između 2,7 i 2,9%. Ali koliko god se vlada hvalila treba biti iskren pa reći da je to više stvar sreće i spleta okolnosti, kao i gospodarskog rasta cijeloj Europi. Prihodi od turizma su iznad svih očekivanja, ali ni to nije rezultat rada vlade, već opet splet okolnosti i rasta gospodarstva u EU i dugog i toplog ljeta. Za gospodarstvo koje je dugo bilo u silaznoj putanji ovo su odlični rezultati, ali još smo mi daleko od toga da bi se to osjetilo na standardu građana, posebno onih najsiromašnijih. Jedan dio onih koji su se dobro pozicionirali na državnim jaslama, dio populacije koji dobro naplaćuje svoje ratne zasluge, kao i dio onih u privatnom sektoru koji su svojim radom ili muljažom izborili financijsku sigurnost, ne osjećaju probleme ljudi koji se svakodnevno bore za preživljavanje. Zato imamo preko 330.000 blokiranih, i tisuće onih koji svakodnevno bježe preko granice. Kad podvučemo crtu, slika je mnogo lošija od one koju nam pokušavaju prikazati oni iz vrha vlasti. Danas smo među najnerazvijenijim članicama EU. Sve to moramo zahvaliti dugotrajnoj krizi koja je rezultat slabog izvoza, velikog uvoza, izbjegavanja reformi, visokom porezima, neefikasnoj administraciji, rastrošnoj državi i krajnje neučinkovitom pravosuđu. A premijer nam se sada žali kako je problem s Agrokorom nešto najteže što je u gospodarskom smislu pogodilo Hrvatsku, zaboravljajući pritom da je Agrokor upravo produkt politike. Kao da su svi već zaboravili privatizacijski tsunami koji je poharao gospodarstvo, ili uzaludno spašavanje banaka, ili na desetke velikih krađa i pronevjera teških milijarde eura za koje još nitko nije pravomoćno odgovarao, niti je vratio novac onima od kojih je to pokradeno... ma baš smo volovi...
