Izoštrite vid svog fishfindera
BN 261Funkcioniranje fishfindera nije egzaktno u smislu očitanja onoga što se vidi na zaslonu tako da je potrebno, osim ako ne koristite stalno automatsko podešavanje, naučiti podesiti prikaz za najbolje rezultate
Tehnologija rada fishfindera danas je u dobrom dijelu pojednostavljena zahvaljujući softveru i naprednim programima koji automatski izvlače maksimum iz podataka koje dobiju iz sonde. No nije to uvijek bilo tako. Prvi fishfinderi su bili prilično složeni za korištenje, i potrebno je bilo puno finog podešavanja osjetljivosti (gain) kako bi se dobio koliko toliko dobar odraz. Potrebna je bila vještina koju se učilo i usavršavalo. Tada niste ni mogli znati prikazuje li vam se odraz kakav bi trebalo ili ne. Od prvih fishfindera do danas je prošlo četrdesetak godina i ono što smo danas dobili je prikaz podmorja na LED zaslonu s preciznim definicijama. Naravno razlog je razvoj tehnologija i novih sustava koji su pojednostavnili rad te istovremeno poboljšali performanse. Jedna od tih je definitivno CHIRP koji je i reducirao smetnje, ali i poboljšao prikaze detalja. Iako je puno toga automatizirano i dalje je poželjno, pa čak i potrebno preciznim i finim podešavanjem pokušati dobiti kvalitetniji i precizniji prikaz. Ovo fino podešavanje ponekad je potrebno napraviti kod nagle promjene dubine skeniranja, te kod potrage za određenom vrstom ulova kojega tražimo.
Jedan od najvećih napredaka u skeniranju podmorja je napravila CHIRP tehnologija
Najbolji rezultati skeniranja se dobivaju u središnjem dijelu podešavanja osjetljivosti gdje se dobije najviše odraza ribe za najmanje filtriranja signala
Ovo što se vidi je ronioc u zaronu pri dnu. Ovo je dobra referenca za procjenu količine filtriranja signala, odnosno podešavanja osjetljivosti
U fino
Podešavanje osjetljivosti je funkcija koja je vezana uz onaj prikazni dio uređaja i nema direktne veze sa sondom. Podešavanjem osjetljivosti se filtrira povratni signal (odjek). Kako se povećava osjetljivost tako se filtrira manje povratnog odjeka. Kada je osjetljivost povećana na maksimum tada procesor ne filtrira nikakav signal. Kako se smanjuje osjetljivost filtrira se više signala i kada se smanji potpuno neće prikazati nikakav ulov jer su svi povratni signali filtrirani. Naravno najbolji rezultat skeniranja se nalazi između ova dva ekstrema u kojem je potrebno finim podešavanjem odraza dobiti najviše prikaza za najmanje filtriranja i ribe i izgleda dna. Mogli bi reći najviše prikaza s najmanje zagušenja na zaslonu.
Podešavanjem osjetljivosti gledanjem linije dna može se otkriti još koja riba. Ovdje kada bi se smanjila osjetljivost ne bi vidjeli manju ribu (lijevo)
Previše odraza linije dna povezat će više riba u jedan odraz, a što se može smanjiti manualnim podešavanjem
Linija dna
Podešavanje osjetljivosti, neki kažu i dobiti fishfindera se može raditi vezano za liniju dna. Zapravo je linija dna jedan od pokazatelja koliko treba podesiti prikaz. U praksi je najbolje raspon dubine povećati iznad dubine koju se pročita (numerički), neki kaži i duplo. Nakon toga je potrebno raspon dubine smanjivati te postupno povećavati osjetljivost dok se na profilu dna ne pojave dva sloja, jedan mekši sloj koji predstavlja mulj, pijesak i raslinje, te drugi koji predstavlja pravo tvrdo dno.
Funkcija automatskog podešavanja danas radi jako dobro i nećete pogriješiti ako se oslanjate na nju
Prikaz ribolovne niti na zaslonu fishfindera kao dokaz dobro podešene osjetljivosti
Smetnje se mogu anulirati pritiskom na tipku STC (Sensitivity Time Control koja postavlja filtar kratkog dometa
Zlatna sredina
I u automatskom i manualnom režimu rada zlatna sredina je rješenje za postizanje optimalnih performansi. Automatsko podešavanje na današnjim fishfinderima radi jako dobro i mnogi ni ne pomišljaju drugačije. Naravno manualno podešavanje će dati bolje rezultate ali ono traži vježbanje rada s postavkama, odnosno s podešavanjem. Što god vam tko govorio potreban je određeni broj sati vježbe i finog podešavanja, a gdje će stvar dodatno olakšati ako se radi o poznatom mikro akvatoriju u kojem znate kakav je profil dna i dubina.
Tehnologija pronalaska ulova, odnosno pogleda u podmorje s fishfinderom uz pomoć svih softvera i programa nije savršena. Fishfinder nisu GPS ploteri koji prikazuju vašu točnu poziciju na elektroničkoj karti, već uređaji koji traže stalni angažman korisnika. Naravno može se započeti s automatskim podešavanjem, a zatim se može prijeći na manualno. Često se na zaslonu fishfindera može primijetiti previše odraza, karakterističnih lukova, te određenog nereda. Prvo što je dobro učiniti je klasičnim načinom smanjivati osjetljivost
do razine kada će na zaslonu biti vidljivi samo obrisi dna. Tada će situacija biti prihvatljivija jer će se nazirati i veći objekti (ulov) u stupcu vode. Povećanjem osjetljivosti taj ulov će postati markantnije označen, ali ono što je ovdje bitnije pojavit će se i odrazi manjih riba. Ako se u radu s fishfinderom u gornjem dijelu zaslona, a koji prikazuje gornji dio vodenog stupca pojave odrazi u priličnom sloju postoji mogućnost da se radi o smetnjama uzrokovanima mjehurićima zraka. Dobar dio fishfindera ima mogućnost anuliranja ove smetnje, a dovoljno je pritisnuti tipku STC (sensitivity time control) koja funkcijski predstavlja filter kratkog dometa. Još je jedna česta pojava, a koju kada ju naučite prilično okoristi u ribolovu. Radi se o termoklini, temperaturnoj barijeri koja razdvaja područja različitih temperatura vode. Bilo u vidu debljih linija (plave ili zelene boje) ili u obliku u niz poredanih točaka to su područja oko kojih se riba voli zadržavati. Da imate bolji fishfinder znat ćete i po lakom i brzom prepoznavanju termoklina, dok će kod jeftinijih uređaja biti potrebno malo se poigrati s podešavanjem osjetljivosti. U traženju ulova funkciju zumiranja je dobro uključiti u potragu za ribom. Zašto? Dva su razloga, jedan je taj da ćete zumiranjem povećati područje i locirati ulov u nekom području. Drugi je tehničke prirode. Zaslon na kojem se prikazuje slika odraza fishfindera je sastavljen od piksela, točkica. Zaslon ima ograničen broj piksela, a količina pokrivenosti koju svaki piksel predstavlja povećava se s povećanjem dubine. Kad dođe do točke da jedan piksel predstavlja stopu ili dvije vode, riba i struktura, dno ili više riba počet će se spajati na zaslonu u jedno.
Zumiranjem i odzumiranjem se izoštrava slika, odnosno zbog pikselizacije je moguće lakše locirati ulov, pogotovo na većim dubinama
Funkcioniranje fishfindera nije egzaktno u smislu očitanja onoga što se vidi na zaslonu tako da je potrebno, osim ako ne koristite stalno automatsko podešavanje, naučiti podesiti prikaz za najbolje rezultate. Na osjetljivost utječu četiri čimbenika zbog kojih je potrebno redovito prilagođavati osjetljivost. Radi se o dubini skeniranja, temperaturi i gustoći vode, bistrini, te salinitetu. I na kraju kada prepoznate te finese podešavanja osjetljivosti slijedi prepoznavanje i razumijevanje onoga što se vidi, a to je već potpuno nova tema koja slijedi...
Ovo je prikaz ronioca pod pramce vašeg broda. Ovaj odraz se može i zumirati radi prikaza više detalja i potencijalnog ulova
...
