Intervju s Marijanom Lorencinom
BN 233Marijan Lorencin, dipl.ing. brodogradnje iz Kastva, vlasnik nekoliko uspješnih tvrtki od kojih je najpoznatija tvrtka AITAC d.o.o. sa sjedištem u Kastvu, koja se bavi projektiranjem u brodogradnji s naglaskom na projektiranju mega jahti i velikih putničkih brodova - kruzera.
Povodom 15-te obljetnice tvrtke, donosimo intervju sa g. Lorencinom u kojem ćete saznati kako je započelo njegovo poduzetničko putovanje, koji mu je bio osobni motiv za ulazak u poduzetničke vode, s kojim izazovima se susreće, ali i koje je njegov pogled na hrvatsku brodograđevnu industriju.
BN: AITAC grupacija u svom sastavu ima tri uspješne tvrtke (AITAC d.o.o., AITAC GmbH, AITAC Schiffabu GmbH), koje zapošljavaju ukupno više od 200 djelatnika i nositelji su značajnih i uspješnih brodograđevnih projekata, možete li nam ukratko reći kako je sve počelo i što je rezultat 15 godišnjeg poduzetničkog rada i iskustva?
Teško je ustvari odrediti kako je sve počelo i kada. Pretpostavljam da je prvo sjeme posijano još dok sam imao 3-4 godine kada sam sam sebe prozvao „Marijan-Brod". Sve kasnije u mom životu bilo je manje više podređeno brodu-moru-jedrenju, preko studija brodogradnje u Rijeci, zapošljavanja u struci i kasnije osnivanju vlastite tvrtke.
Sama ideja poduzetništva rodila se tamo negdje 2004. godine djelomično kao nastavak ostvarenja vlastitih želje i snova, požureno osobnim nezadovoljstvom i frustracijom tadašnjeg statusa i položaja brodogradnje u Hrvatskoj općenito.
Sam rezultat je već sadržan i u Vašem pitanju, danas je AITAC respektabilna grupa od tri tvrtke, prepoznata u svijetu i Europi od strane svjetski poznatih imena; tvrtka koja se po nekoliko faktora razlikuje od konkurencije. Prvenstveno po stavu i kulturi koja je utkana u svakog djelatnika pa od vlasništva i nadalje te po puno široj paleti usluga koje grupa nudi.
Naime, vlasništvo tvrtke je još uvijek moje osobno, dok su uglavnom konkurentske tvrtke u većinskim ili djelomično stranim vlasništvima i nude puno uži spektar usluga u brodogradnju. Kada govorimo o Grupacijama koje možda i nude ovoliki spektar usluga, onda se to u pravilu odnosu na ogromne međunarodne kompanije.
BN: Po Vašem mišljenju, koja je temeljna svrha AITAC poslovanja, koji je viši cilj koji želite ostvariti ili potreba koju želite zadovoljiti?
Želio bi i trudim se da AITAC bude inspirativna tvrtka, koja konstantno uči i unaprjeđuje se u svim segmentima na zadovoljstvo vlastitih zaposlenika ali naravno i klijenata. Kao takva volio bih da djeluje pozitivno i na okolinu. Mislim da je to svrha vrijedna truda i da smo na dobrom putu, brend po kojem smo već i prepoznati.
BN: Koje je najveće postignuće AITAC-a u 15-godišnjem postojanju? Na što ste Vi osobno najponosniji kao vlasnik tvrtke?
Hvala Vam na pitanju, tu je odgovor koji je poprilično jednoznačan. Od svega što smo do sada odradili i napravili, najponosniji sam na naš izvrstan team i kulturu koju team doslovce emitira i prenosi. Mislim da smo po tome već prepoznatljivi u okruženju i kod naših klijenta. Prihvaćamo izazove, vrlo otvoreno komuniciramo i diskutiramo sve odluke. Mogu reći da se i razvija poduzetnički duh, ne malo puta članovi team-a dolaze s novim idejama o daljnjoj ekspanziji, proširenjima i diverzifikaciji poslovanja. Učestalo ostanem zaista impresioniram s vlastitim team-om, načinom kako prihvaćaju određene izazove i u razradi odu puno dalje nego što sam i sam pretpostavio i inicijalno planirao. Kultura tvrtke je nešto na što naročito obraćamo pažnju te kontinuirano i aktivno radimo na njoj.
BN: Kada smo kod uspjeha, sastavni dio poduzetništva su i neuspjesi, ali i izazovi. Izazovi Vam nisu strani budući da su integrirani i u samu misiju Vašeg poslovanja, da li možete izdvojiti najveći neuspjeh s kojim se tvrtka suočila u poslovanju i kako ste ga prebrodili?
Naravno da su neuspjesi dio cijele priče, na kraju krajeva neuspjeh je dio priče o uspjehu. Nikom nije išlo sve od ruke niti od prve. Važno je samo kako doživiš neuspjeh, bitno je da ne očajavaš nad njime nego ga prigrliš kao dio puta i najbitnije je da nešto naučiš iz njega. S obzirom na to da ih tako doživljavamo, teško mi je i izdvojiti nešto što je bio neuspjeh. Po prirodi, mislim da smo oprezni pa takvih slučajeva i nije bilo puno. U nekim slučajevima se neuspjeh veže sa odabirom krivih ljudi za krive pozicije. Takvi slučajevi u principu najviše i bole. Nadalje, nedavno smo imali manji ali značajan projekt koji je krenuo u neplaniranom smjeru. U tom slučaju odgovornost je na Upravi, jer ga nismo adekvatno pratili obzirom na tadašnje okolnosti. Kasno smo čak i reagirali, ali smo reagirali. U tom trenutku nam je pomogla kultura koju sam spomenuo, kada smo upalili sve alarme team se preko noći aktivirao i dao sve od sebe da se posljedice ublaže i saniraju. Ponavljam, puno smo naučili što je najbitnije
BN: Kao tvrtka, kojem se poslovnom izazovu u bliskoj budućnosti najviše radujete i zašto?
Mene osobno uvijek najviše raduje kad imamo priliku raditi nešto novo, nešto drugačije. Trenutno smo opet u svojevrsnoj ekspanziji na nova tržišta, kako geografski tako i u smislu usluga i tipova brodova koje radimo.
O detaljima u ovom trenutku ne bi izlazio u javnosti. Čut će se, ha ha!
Raduje me i posao koji nas čeka, prenošenje kulture na nove zaposlenike, zaposlenike koji smo akvizirali iz drugih tvrtki i koji dolaze sa novim iskustvima. Lijepo je gledati kako ih integriramo, ali i mi „starosjedioci" učimo o njihovim pozitivnim iskustvima iz drugih sredina. Za to je potrebna vrlo otvorena komunikacija i prihvaćanje drugih pogleda na svijet i poslovanje.
BN: Tvrtka AITAC d.o.o. dobitnik je niza strukovnih priznanja, a Vi osobno ste proglašeni za Menadžera godine 2016. od strane HUM-CROMA, no niste toliko prisutni u domaćim medijima? Što inače mislite o zastupljenosti brodogradnje u domaćim medijima?
Mislim da je jedno vrijeme brodogradnja bila vrlo prisutna u medijima no na žalost u negativnom kontekstu. Puno je lijepih priča koje nisu zastupljenije uopće u medijima. Teško je reći što je uzrok, a što posljedica toga. Već cijeli niz godina politika je nezainteresirana za brodogradnju; prvenstveno jer je gledana kroz prizmu posrnulih brodogradilišta o kojima se isključivo pričalo. Zbog nerazumijevanja brodogradnje propuštena su dva značajna „vlaka" za hrvatsku brodogradnju.
Danas smo mogli biti značajno ime u Mega Yacht industriji i broj jedan u maloj brodogradnji.
Pred nama je novo doba električnih brodova, brodova s drugim pogonskim strojevima, nadam se da nećemo propustiti i taj vlak.
BN: Kao tvrtka ste u potpunosti izvozno orijentirani. Koliko je teško izgraditi brend na stranom tržištu i konkurirati svim strukovnim liderima?
Vrlo, vrlo teško. I još uvijek je teško i to je borba na kojoj stalno treba raditi. Ne treba je ni smatrati kao borbu nego svakodnevicu. Imao sam sreću da sam počeo u jedno drugo vrijeme, prije 15 godina dok je hrvatski radni sat bio jeftiniji od zapadnoeuropskog inženjerskog sata. Danas to više nije tako. Ako nemate cijenu, morati ponuditi nešto drugo zauzvrat, nešto radi čega će klijent odabrati vas a ne nekog drugog. Cijena, rok i kvaliteta nisu više jedine valute koje vas prodaju. Integritet, odgovornost, dosljednost, umjerenost samo su neke varijable te formule uspjeha.
Danas je AITAC prepoznat na međunarodnom tržištu kao ime i svaki naš zaposlenik je ambasador tog imena.
BN: Kako vidite AITAC kada bude obilježavao 30. obljetnicu postojanja? Koji set vrijednosti i kakvu organizacijsku kulturu želite njegovati među svojim djelatnicima u narednih 15. godina?
Iskreno, teško je danas u ovim uvjetima govoriti o tako dalekoj budućnosti, kada se svijet mijenja na očigled. Počeo sam sam u dnevnom boravku, prije 15 godina, s nekim vlastitim vrijednosnim sustavom koji sam uspio utkati u AITAC team. Danas još uvijek vrijedi taj sustav vrijednosti. Nadam se da će i u budućnosti, pa čak i za tih 15 godina, još uvijek vrijediti. Jedna odlika AITAC-a je fleksibilnost. AITAC se razvija i raste, moguće da ćemo morati prihvatiti i nove vrijednosti. Ne možete jednako voditi tvrtku od jednog, deset i više stotina zaposlenika. No ono što mogu obećati da te vrijednosti nikada neće ići protivnom mojim vlastitim moralnim i etičkim načelima i za to ću se uvijek boriti te aktivno raditi na tome. Za 30. godišnjicu AITAC-a ja ću imati 62. godine, svijet će vrlo vjerojatno biti neprepoznatljiv u odnosu na ovo danas. Ali smatram da ću osobno raditi u istom smjeru, da AITAC bude tvrtka čije ime i djela izazivaju pozitivan respekt, tvrtka koja podiže ljestvicu!
BN: AITAC je u top tri najveće tvrtke u regiji, koje se bave projektiranjem u brodogradnji, uzimajući u obzir broj zaposlenih i ostvarene prihode, no međutim najveće tvrtke u regiji su većinom u stranom vlasništvu. Da li imate problema s pronalaskom kadrova i čime Vi možete konkurirati kao poslodavac ostalim tvrtkama koje iza sebe imaju strani kapital i zvučno ime?
To je vrlo zanimljivo pitanje na koje bi trebalo duže odgovarati i elaborirati. Naravno da je teško i uvijek je bilo teško. Prvenstveno s obzirom na dobro poentiranje Vašeg pitanja – strano vlasništvo. Uglavnom je nama bilo teže, jer ćete kao potencijalni zaposlenik radije odabrati tvrtku u stranom vlasništvu, zvučnog imena, nego tvrtku Marijana Lorencina.
Međutim, vremena se mijenjaju. AITAC više nije nepoznat brend. S druge strane, privatno vlasništvo nam dopušta da idemo u smjeru kojeg mi zajedno smatramo ispravnim, ne moramo slušati želj stranog vlasnika i time smo ujedno puno fleksibilniji što se donošenja odluka tiče.
Također, teško je ne osvrnuti se na trenutnu COVID krizu, koju smo dočekali na čvrstim nogama između ostalog i zbog mog osobnog odgovornog ponašanja svih ovih godina. Doživjeli smo veliki pad poslovanja kao i svi ostali, ali se kao vlasnik nisam ponašao kao korporacija kojoj u fokusu nije čovjek nego profit. Mislim da su to zaposlenici prepoznali, u kriznim situacija je svakako bolje imati aktivnog vlasnika kojeg gledaš u oči, nego korporaciju sa sjedištem negdje drugdje.
BN: Osvrnimo se malo i na Vašu osobnu ulogu u ovoj uspješnoj poduzetničkoj priči. Trenutno ste vlasnik i menadžer AITAC-a, što je lakše, a koju ulogu bi radije odabrali? Koliko je presudan menadžer/vlasnik za uspjeh tvrtke?
Vrlo kompleksno pitanje! Obije funkcije su vrlo izazovne same po sebi. Njihova kombinacija može biti prava noćna mora za osobu, pogotovo ako je osoba odgovorna.
Osoba može biti u sukobu sa samom sobom zato što te dvije funkcije znaju imati dijametralno suprotne ciljeve. Kao vlasnik očekujete neki profit od tvrtke u koju ste investirali. Menadžeru je vlasnik nadređen, pa je odgovoran da vlasniku taj profit i ostvari, a istovremeno mora lukavo kanalizirati i raspodijeliti resurse da svi u lancu (stakeholderi) budu zadovoljni – zaposlenici, država, banke, dobavljači. Što je ujednačenije to zadovoljstvo svih u lancu, to je menadžer uspješniji.
U tom smislu menadžer i vlasnik, odnosno njihova usklađenost je naročito bitna, donose smjernice i postavljaju kulturu ponašanja. U Vašem pitanju ste doduše izostavili vrlo bitnu ulogu vođe koja je opet različita i od vlasnika i menadžera. Vođa vodi u pravom smjeru, a menadžer radi stvari na pravi način.
Osobno se najlakše nosim s takvim dilemama tako da postavim stvari u perspektivu što je najbitnije za tvrtku dugoročno; govorimo o minimum sljedećih 3, 5 pa ovisno o dilemi i 10 godina.
S obzirom na to da sam odabrao ovu ulogu (kombinaciju sve tri )u kojoj jesam očito je da mi ta uloga najviše i paše koliko god je teška. Još uvijek sam dovoljno mlad i još uvijek volim izazove i uživam raditi sa svojim užim team-om.
BN: Da li možete navesti par činjenica za koje smatrate da bi bilo dobro da ste ih znali prije 15 godina kada ste pokretali vlastiti biznis?
Mislim da sam znao taman koliko sam trebao, ha ha. Ne ozbiljno, zadovoljstvo je u putovanju i stjecanju tog znanja i iskustva, a ne u cilju.
Gledajući u nazad ne znam da li bi mi bilo lakše da sam bilo što znao od ovog što danas znam. Vjerojatno bi me samo dodatno pokolebalo.
BN: Koji je vaš glavni pokretač koji vas motivira da nastavite s novim poslovnim pothvatima? Jesu li se motivi mijenjali tijekom godina?
Kad gledam unazad, možda je jedan od motiva koji je uvijek prisutan – prkos i stvaranje. Stvarati i graditi, ali na drukčiji način i preispitivati postojeće metode. Pokušati raditi stvari boljima, stvarati radna mjesta, ali radna mjesta gdje su ljudi motivirani i zadovoljni.
Uvijek me motivirao samo razvoj, rad s vlastitim team-om, a danas pogotovo. Taj dio se promijenio. Danas mene AITAC team motivira i inspirira. Interesantno, oni to isto kažu za mene.
BN: Teško je ne osvrnuti se na trenutni utjecaj COVID-19 pandemije na globalnu svjetsku ekonomiju, koje je vaše viđenje koliko je pandemija utjecala na svjetsku brodogradnju, a koji utjecaj je imala na AITAC direktno?
Više je nego jasno da je utjecaj enorman, osjeti ga svi u svim aspektima života i djelovanja. Vrlo vjerojatno je usporedivo i sa svjetskim ratom. Sve ekonomije pate, dolazi do preraspodjela resursa, preispitivanja metoda rada i življenja. Za razliku od prijašnjih kriza ova je kriza specifična i po tome što nema krize financijskog sektora, a o tome se vrlo malo govori. Uvukao se svojevrstan strah i čak i oni koji imaju projekte i sredstva u ovom trenutku ne žele donositi odluke o investiranju.
Brodogradnja po tome nije nikakva iznimka, no sektor koji je naročito pogođen, a na kojeg smo mi usko vezani, je sektor turizma odnosno – kruzera. Gotovo svi kruzeri preko noći su ostali vezani, bez putnika. Bez putnika, nema obrta kapitala, nema investicija u nove brodove i nema potrebe za uslugama koje nudimo.
Svi projekti su zaustavljeni. Uz kruzere AITAC radi i luksuzne jahte i tamo nam je jedan projekt preko noći otkazan, a drugi stavljen na čekanje. Posljedice za AITAC su bile znatne.To je bio vrlo snažan šok, koji se praktički desio preko noći.
Međutim, smatram da ni sam nisam bio svjestan, tek sada to polako počinjem shvaćati, što sam sve ove godine radio i napravio. A napravio sam jednu vrlo respektabilnu tvrtku. Godinama smo se odgovorno ponašali, ne samo financijski nego i u smislu promišljanja. U vremenima kada je bilo dobro nismo počivali na lovorikama nego razmišljali kako pametno usmjeriti resurse u smislu daljnjeg razvoja. Možda u zadnji čas, prije 3-4 godine, ali još uvijek na vrijeme smo uspjeli diverzificirati poslovanje, usluge i klijente.
To nas je izvuklo u 2020. godini tijekom ove krize. Rezultat je bio impresivan. 2019 godina bila je godina nagle ekspanzije. Narasli smo 2.5 puta. No 2020. smo mi na kraju izvukli sa svega 5% manje prometa nego te famozne 2019. Profit je puno manji naravno, no niti približno nije jednak nuli ili negativan. Što je izvrstan rezultat u ovim teškim vremenima.
Bitno je reći da je veliki dio team ostao bez komercijalnog angažmana , ali smo se posvetili sami sebi, ulaganju u razvoj djelatnika i tvrtke. Nismo otpuštali djelatnike, niti smo smanjivali plaće. Sve ostale nepotrebne troškove smo rezali, sve osim ulaganja u edukacije.
Danas znamo da će 2021 biti jednako izazovna no moguće s drukčijim tipovima izazova.
BN: Znamo da je brodograđevna industrija u Hrvatskoj ima dugu i značajnu tradiciju, naši inženjeri brodogradnje izrazito su traženi kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Istovremeno se suočavamo s negativnim konotacijama na temu brodogradnje u medijima, s upitnom održivosti i smislu brodogradilišta koja očito ne uspijevaju biti profitabilna. Koja je po Vašem mišljenju perspektiva hrvatske brodogradnje?
Slušajte, hrvatska ima tradiciju i još uvijek sposobne ljude. Hrvatska ima more, 80% svjetskog transporta je još uvijek morskim putem. Mnogi ne shvaćaju da Hrvatska brodogradnja još uvijek postoji, ali se redefinirala. Hrvatska brodogradnja postoji kroz cijeli lanac tvrtki poput AITAC-a, sve su to međunarodno uspješne tvrtke i to je činjenica.
Poduzetnik će uvijek razvijati svoju tvrtku. I kao takva Hrvatska brodogradnja će postojati, ali je nemojte tražiti u velikim škverovima.
Hrvatska između ostalog ima i drugu svjetsku flotu charter brodica.
Do sada Hrvatska politika je napravila sve moguće pogreške u pogledu brodogradnje. Imala je i očito i krive savjetnike. Još i danas pojedine „glave" do čijeg se mišljenja drži, diče se uspjesima Hrvatske brodogradnje iz osamdesetih godina.
Prema tome, uz poduzetnike i promjenu stava politike, Hrvatska brodogradnja bi opet mogla biti značajan Hrvatski brend. Kao što sam napomenuo slijedi nam novo doba novih pogona. Možda bi samo trebalo pratiti što se događa npr. u autoindustriji.
BN: Brodogradnja je prilično konzervativna industrija, koliko uspješno će se moći nositi s tehnološko-industrijskim revolucijama koje su pred nama?
Nažalost mislim vrlo teško. Ponavljam sve je ostalo na poduzetnicima, a i među nama će trebati snage za prihvat novih ideja, mladih ljudi i spremnost na suradnju. Preduvjet za uspješno prevladavanje takvih revolucija je uska suradnja sa sveučilištima koje trenutno nema, a i tamo gdje je ima je jako slaba i ograničena. Da ne govorim da i sveučilišta trebaju radikalne promjene kojih su vjerojatno svjesni, ali nitko ne preuzima inicijativu.
...
