1. Riječ urednika

Hrvatska podjela

Hrvatska je duboko podijeljena zemlja, ali ne kako to političari i njihovi spin doktori pokušavaju podmetnuti naciji; na prave domoljube i na "one druge". Jedina prava podjela koja nas zaista razdvaja je na one koji žive od proračuna i one koji ga pune. I kako se omjer onih koji rade i zarađuju s jedne, i onih koji taj novac troše s druge strane stalno mijenja na štetu radnika koji svakodnevno gube posao, tako raste birokratska presija na one koji još uvijek rade pa se od njih porezima inspekcijama, kaznama i zakonima otima i ono malo što im se još može oteti, jer vladari i njihovi podanici se ne žele odreći luksuznih automobila, dobrih plaća i ostalih beneficija za koje su se borili posljednjih 25 godina. A sve to su mnogi koji pune proračun već davno izgubili.
Vlast, poput salame, ima ograničeni rok trajanja od maksimalno četiri godine. Prve dvije ne rade ništa i uglavnom optužuju prethodnike za sva sranja s kojima se susreću. Druge dvije opet ne rade ništa i pripremaju se za predizbornu kampanju i sljedeći mandat. Na ovaj način država se vodi od izbora do izbora, što znači da vremena za dugoročno strateško planiranje jednostavno nema. Svi se slažu da razvoja i rasta bez ključnih strateških promjena, i bolnih rezova, kako to političari vole reći, nema. Jedini problem je to što pravog odgovora s popisom strategija i rezova, i listom ljudi koji bi to sve trebali provesti u djelo, nema. Da bismo se uključili u vrhove svjetske podjele poslova i pripremili zemlju za buduće tehnologije moramo znati što će se događati sljedećih 5, 10 ili 20 godina, i na temelju toga stvarati strateške dokumente. A gdje su nama sve te silne strategije razvoja koje su trebale biti zvijezde vodilje u svjetlu budućnost? Pompozno najavljivane u predizbornim danima kasnije su jednostavno pometene pod tepih ili su se pokazale kao napuhani balon koji nema veze sa stvarnim stanjem i zbivanjima u svijetu. Nema više državnika s vizijom i karizmom, nema pravih vođa koji mogu motivirati narod na pravim vrijednostima, a ne na ustašama i partizanima. Imamo samo hrpu malih beznačajnih ljudi koji sebe zovu političarima, koji su navodno demokratski izabrani, koji imaju vlast i moć, a funkcioniraju samo zahvaljujući stotinama ulizica koji im povlađuju očekujući dio ratnoga plijena nakon izborne pobjede. Postali smo zemlja bez vizije, jer nam oni koji nas vode to jednostavno ne mogu ponuditi. Njihovi dometi su ostali negdje između dva rata, Drugog i Domovinskog. Oni mogu samo pričati o onom što se već dogodilo, a što će se u budućnosti događati, u kom smjeru kreću razvijene zemlje, kako organizirati školstvo i pripremiti buduće generacije da se mogu uključiti u vrh svjetskog gospodarstva, kako organizirati zemlju u kojoj se događa demografska implozija, zemlju u kojoj nas ima sve manje, o tome pojma nemaju. Nažalost cijela područja su sablasno prazna, Baranja, Banija, Lika, Zagora i mnoga druga naprosto ostaju bez ljudi. Ostaju samo starci koji još pokušavaju preživjeti u toj pustoši među propalim farmama i zapuštenim poljima, i koji svakodnevno ispraćaju autobuse pune mladih ljudi, onih najboljih i najsposobnijih koji kreću prema boljem životu, prema Zapadu. A da bismo ih zadržali trebamo samo malo pojednostavniti život onima koji ostaju i probuditi nadu da možda ipak ima budućnosti i u ovoj zemlji. Pojednostavnimo administraciju, smanjimo birokratsko iživljavanje nad stanovništvom i gospodarstvom, pojednostavnimo porezni sustav i ukinimo stotine harača kojima je isključivi cilj krpanje proračunskih rupa koje, uzgred budi rečeno i nisu trebale nastati, trošimo novac racionalno i samo tamo gdje treba.
Nažalost političari umjesto toga beskonačno melju o ustašama, partizanima, komunizmu, i pritom donose stotine zakona, svakodnevno mijenjajući propise, a sve po hitnom postupku, kao da će gomilanje propisa promijeniti stanje nabolje. Čovjek se naprosto mora zapitati kako je moguće da smo prije uopće mogli funkcionirati bez svih tih zakona, pravilnika, tumačenja pravilnika i pravilnika o pravilnicima. Krajnje je vrijeme da političari prestanu mrcvariti ovu jadnu nezadovoljnu, frustriranu i devastiranu zemlju, i ako nemaju viziju razvoja za barem sljedećih deset godina bolje da se ni ne približavaju vlasti, i tako nam svima skrate muke. ...