Hidrokrilo, ni na nebu ni na zemlji
BN 197Glavni razlog za korištenje hidrokrila je podizanje trupa iz vode kako bi se smanjio otpor na velikim brzinama, te općenito nepovoljan utjecaj valova
Uvođenjem snažnijih pogona koji su zamijenili prvo jedra, a zatim i parne strojeve, te razvojem propulzije, stvorile su se pretpostavke za povećanje brzina plovila. Tome su kumovali i novi materijali koji su olakšali plovila stvorivši tako uvjete za izradu trupova manjih otpora. Jedan od tih materijala je stakloplastika, odnosno poliesterske i vinilesterske smole. Poliester, koji je u konstrukciju plovila uveden u Drugom svjetskom ratu trebao je dati veću brzinu i zaštititi plovila od magnetskih mina koje su na njih vrebale. S tehnološkim razvojem materijala, pogona i propulzija vrlo brzo su dosegnuti maksimumi performansi.
Jedan od ograničavajućih faktora u hidrodinamici plovila bili su otpori u plovidbi. Njih je trebalo nekako riješiti. Jedino logično rješenje bilo je u smanjenju otpora kao jedinoj komponenti koju se moglo mijenjati. Smanjenje otpora povećanjem uzgona predstavljalo je izazov mnogim konstruktorima, i razvojnim inženjerima, koji su već u 19. stoljeću razvijali razne izvedbe plovila s hidrokrilima. Jedan smjer razvoja išao je prema uzgonu hidrokrilima u moru, kao gušćem mediju, dok je drugi išao u smjeru zračnog uzgona. Manja potrebna snaga za ostvarivan ... (više u tiskanom i CD izdanju)
