Hidrodinamika: Zbrinjavanje dotrajalih stakloplastičnih plovila
BN 183Zadnjih godina u Europi, a i šire u svijetu vlada povećani interes za rekreacijska plovila koja su došla do kraja svoga životnoga vijeka ili su pak napuštena. Takva plovila mogu dovesti do onečišćenja okoliša, a također i do troškova njihovog uklanjanja iz luka ili marina. Vrlo često predstavljaju i opasnost na plovnim putovima. Plovilo koje je došlo na kraj svog životnog vijeka ne znači nužno da se tim plovilom ne može više ploviti, jer ponekad se radi samo o tome da nitko više ne želi kupiti to plovilo
Rekreacijska plovila koja su dosegla kraj svoga životnog vijeka moraju se zbrinuti na siguran i ekološki prihvatljiv način, a to i nije tako jednostavno kako se možda na prvi pogled čini. Propisima se sve više ograničava zbrinjavanje stakloplastičnih plovila na odlagalištima otpada pa je potrebno iznaći druga rješenja. Stakloplastična plovila se masovno proizvode još od sredine '50-ih godina 20. stoljeća, i do današnjih dana proizveden je veliki broj stakloplastičnih plovila. Ako uzmemo u obzir da plovila imaju radni vijek od 30 do 50 godina, odmah postaje jasno da se u svijetu tijekom godina nakupila čitava gomila takvih plovila. U ovom trenutku mnoga su stakloplastična plovila jednostavno dotrajala i potrebno ih je zbrinuti. Budući da se očekuje porast broja takvih plovila, zbrinjavanje će postati sve važniji problem. Međutim, većina zemalja nema uspostavljen program zbrinjavanja dotrajalih stakloplastičnih plovila.
