1. Mala brodogradnja

Hidrodinamika: Biodizel – zeleno gorivo

S ekološkog stajališta, prednost korištenja biodizelskog goriva u odnosu na naftno dizelsko gorivo proizlazi iz povoljnijeg omjera potrošenog i nastalog ugljikovog dioksida. Za razliku od fosilnih goriva, izgaranjem biodizelskog goriva u atmosferu se vraća onaj dio ugljikovog dioksida kojeg je biljka u postupku fotosinteze već ranije uzela iz atmosfere, dok se pri izgaranju naftnog dizelskog goriva oslobađa nova količina ugljikova dioksida koja je sve dotad bila sadržana u fosilnm gorivu

Biodizelsko gorivo, odnosno biodizel kako ga se kolokvijalno naziva, općeniti je naziv za tekuće gorivo koje se može proizvoditi od algi, biljnog ulja (uljana repica, suncokret, soja, palma, ricinus itd.), životinjskih masti ili recikliranih otpadnih jestivih ulja. Ove masnoće se spajaju s alkoholom (metanol) pri čemu nastaju metil-esteri masnih kiselina koji se pri izgaranju u dizelskom motoru ponašaju isto kao naftno dizelsko gorivo. Povećanjem zabrinutosti o onečišćenju okoliša te saznanju o ograničenosti preostalih zaliha fosilnih goriva, obnovljivi izvori energije odnosno obnovljiva goriva dobivaju sve veći značaj. Biodizelsko gorivo spada u skupinu obnovljivih goriva, a može se proizvoditi lokalno u većini država u svijetu iz gotovo bilo koje tvari s pravom strukturom masnih kiselina. Izbor osnovne sirovine za proizvodnju biodizelskog goriva ovisi o mjesnim prilikama pa se tako u Europi za proizvodnju biodizelskog goriva zbog klime najviše koristi ulje uljane repice ili suncokreta, u Americi sojino ulje, dok se u azijskim zemljama često koristi i palmino ulje.