GS Nautica Open 510 Elite
BN 94Optimalna brzina krstarenja, kojom se i plovi najčešće, iznosi 17 čvorova pri 4.700 okretaja, ali taj podatak malo varira što pak ovisi o stanju mora, masi i njezinom rasporedu, a to je za samo 40 konja zavidan rezultat
Open 510 Elite sa svojih 5 metara i 10 centimetara duljine, te s 2 metra i 10 centimetra širine, optimalan je izbor za prosječnog nautičara kome treba brzo plovilo za dnevne izlete, odlazak na kupanja i plovidbe na kraćim relacijama, pa i ne čudi podatak da je to najprodavaniji model talijanskog proizvođača GS Nautica, kako u Hrvatskoj tako i u Europi. Dizajn i izgled petstodesetice su vrlo klasični, tako da prevladavaju ravne linije bez pomodnih zakrivljenja i razigranih ograda i vjetrobrana, a tako uostalom izgleda i većina drugih malih otvorenih fishermana talijanske proizvodnje koji su vrlo popularni na Jadranu. Ovaj se od konkurencije razlikuje nešto višim bočnim stranicama koje rezultiraju dubljim kokpitom koji putnicima pruža veći osjećaj sigurnosti, a i bolje štiti od špricanja mora. Bočna je silueta tamnom trakom u gornjem dijelu vizualno snižena i produžena, što dodatno naglašava atraktivnost.
Iako je dug jedva deset centimetara preko pet metara, proizvođač je vrlo uspješno i funkcionalno uspio urediti kokpit ovog fishermana, tako da se četiri do pet osoba može ugodno smjestiti i na njemu boraviti. Upravljačka konzola je smještena u sredinu, kako po duljini tako i po širini. Nije preširoka, pa je sa svake strane ostao dovoljno široki prolaz. Mala zamjerka, kada je riječ o konzoli, odnosi se na njenu visinu. Naime, ona je, kao i kod većine talijanskih plovila malo preniska, pa će onima višima od metar i osamdeset pet kolo kormila biti malo prenisko za upravljanje u stajaćem položaju.
Visoki vjetrobran od zatamnjenog pleksiglasa dobro štiti od udara vjetra i eventualnih kapljica vode, a uokviren je čvrstim okvirom od inoks cijevi koji služi i kao rukohvat. Sama konzola se otkapčanjem dvaju zatvarača može preklopiti prema naprijed i tada se pristupa spremniku goriva koji je ugrađen ispod podnice kokpita, dok je unutar konzole dovoljno mjesta za montažu spremnika slatke vode ili za spremanje stvari koje se ne koriste svakodnevno.
Ovo plovilo dolazi sa zasebnom skiperskom sjedalicom koja je dovoljno široka da se nju za nuždu uz skipera može smjestiti još jedna osoba. Sjedalica ima naslon s jastukom omeđen jednom cijevi od inoksa, a valja napomenuti i kako se naslon može prebacivati naprijed-natrag, već po potrebi. Unutar sjedalice je i spremište pristojnog volumena kojem se pristupa kroz otvor na stražnjoj strani baze sjedalice.
U samom krmenom dijelu je klupa koja se proteže cijelom širinom plovila, a ispod nje se nalazi najprostranije spremište na cijelom plovilu. Pristup samom spremištu je malo nezgodan, jer poklopac ima širinu od svega 60-ak posto ukupne sjedeće površine, a i otvara se samo odozgo, a ne kao na nekim plovilima i malo s prednje strane.
Uz lijevi bok se izlazi na malu krmenu platformu na kojoj su i preklopne ljestvice za izlazak iz mora. Prolaz se zatvara malim drvenim vratašcima koja se izvrsno slažu s drvenim ukrasima na bokovima. Ista takva mala integrirana platforma je i s desne strane motora, a kako su integrirane u trup, nimalo ne narušavaju skladnu bočnu liniju plovila. Prednji dio plovila, od konzole do vrha pramca je uokviren niskom inoks ogradicom koja, osim estetske, ima i sigurnosnu funkciju.
U samom vrhu pramca je spremište za sidro i sidreni lanac ili konop s poklopcem i malom vodilicom sa stoperom na vijak, što znatno olakšava sidrenja. Dobar dio pramca je zapravo jedno veliko uzdignuto spremište koje je ujedno i sjedalica, a umetanjem ploče stola postaje i sasvim solidno sunčalište koje se može u potpunosti obložiti jastucima. Zanimljivo je da unutarnji dio spremišta nije izveden kao kod većine sličnih plovila, jednostavnim premazivanjem topcoatom, već je izveden kao zasebni odljevak koji dodatno učvršćuje pramčani dio, a i olakšava održavanje spremišta. Bokovi cijelog pramčanog dijela petstodesetice obloženi su tankim jastucima, tako da prilikom sunčanja ne bude nažuljanih leđa. U krmenom dijelu bočnih stranica kokpita smještene su male uvučene police idealne za smještaj dužih predmeta poput čaklje, štapova za ribolov, peraja, a možda i podvodne puške.
Kad smo dogovarali test rečeno nam je da će plovilo pogoniti Hondin izvanbrodski motor snage 40 konja, prema čemu smo, moramo priznati, bili vrlo skeptični, jer ipak masa glisera bez motora iznosi 450 kilograma, pa nas je malo bilo čak i strah kako će to sve skupa ploviti. Iako je more na dan testa bilo lagano valovito, uz buru od petnaestak čvorova, a nas smo na plovilu bili trojica, uz pun spremnik goriva, Hondinih se 40 konja u ulozi "gurača" snašlo puno bolje nego što smo mislili. Mora se priznati da mu pri nižim okretajima nedostaje snage (zapravo okretnog momenta) za izglisiravanje - nekakva minimalna brzina glisiranja od 13 čvorova postiže se tek preko 4.000 okretaja, ali kad se jednom preskoči taj "čarobni" prag, u tili čas se dostiže maksimalna brzina od skoro 27 čvorova. Optimalna brzina krstarenja, kojom se i plovi najčešće, iznosi 17 čvorova pri 4.700 okretaja, ali taj podatak malo varira, što pak u ovisi o stanju mora, masi i njenom rasporedu, a to je za tako malo konja zavidan rezultat. Valja napomenuti da je u ovakvim kombinacijama, kada je snaga motora na donjoj granici, od ključnog značaja izbor propelera, a da je u ovom slučaju to pogođeno vidljivo je po tome da prosječno opterećeno plovilo na maksimalnom gasu razvija 6.000 okretaja, što je ujedno i tvornički podatak maksimalnog broja okretaja. Hidrodinamičke osobine trupa, koje su izravna posljedica oblika podvodnog dijela, kod ovog su malog fishermana vrlo dobre, a tome znatno pridonosi nešto dublji V oblik u krmenom dijelu koji je zaslužan za vodljivost po pravcu i neproklizavanje krmenog dijela, te povoljan raspored težine koji osigurava stabilnost, tako da se kolo kormila na GS-u 510 bez straha može naglo okrenuti i pri punoj brzini. Tada se malo nagne, ali zadržava putanju bez svojeglavog "bacanja" krme i povlačenja zraka pod propeler.
Model koji smo testirali u imenu ima i pridjev Elite, što će reći da je bogatije opremljen od "obične" verzije. Elite verzija uključuje komplet jastuka za sve površine, stol u prednjem dijelu čijim spuštanjem nastaje sunčalište, elektro instalaciju s navigacijskim svjetlima, kaljužnu pumpu, te već prije spomenuti dvobojni trup. Plovilo koje smo testirali imalo je i nešto dodatne opreme, i to ugrađeni spremnik goriva zapremnine 55 litara, inoks bimini tendu te elektronički paket koji uključuje radio CD sa zvučnicima i GPS ploter.
Kad se uzmu u obzir dobre maritimne osobine, kvalitetna izrada, solidan popis serijske opreme i pouzdana i živahna Honda BF40 ovješena na krmi, tada je cijena od 135.000 kuna za testirano plovilo sasvim opravdana. Oni koji žele spartansku, ali i dalje vrlo upotrebljivu verziju plovila, mogu proći i s manje od 110.000 kuna za plovilo, i to po sistemu "ključ u ruke".
