Greenline 33 Hybrid
BN 103Krov Greenlineova salona prekriven je sa 6 fotonaponskih panela s prisilnim hlađenjem koji pri najjačem suncu stvaraju 1,3 kW struje, što je dovoljno za plovidbu brzinom od 3,5 čv kad je potrošnja jednaka energiji prikupljenoj od sunca. Time Greenline postaje solarno plovilo
Koncept razvoja plovila Greenline 33 pokrenut je potkraj 2007. u J&J Designu, poznatom slovenskom dizajnerskom studiju na čijem su čelu braća Jakopin. Nakon razrade "papirnatog" dijela projekta u njihovom je Seawayu izgrađen prvi prototip trupa koji je tijekom devet mjeseci podvrgnut nizu iscrpnih testova s područja istisnine, trima i vrsta propulzije. Nakon završetka testiranja na red dolazi proizvodnja šest kompletnih prototipova spremnih za plovidbu koji su dovršeni tijekom kolovoza i rujna 2009. i izloženi na najvažnijim europskim nautičkim sajmovima gdje Greenline dobiva nagrade za dizajn, pa čak i laskavu titulu Broda godine. Ovako detaljan razvoj i iscrpno testiranje prototipova, inače svojstveno i preuzeto iz automobilske industrije, po prvi je puta primijenjeno u nautičkoj industriji i rezultiralo je pouzdanim i kupcu, odnosno korisniku, prilagođenim proizvodom koji je u serijsku proizvodnju krenuo u siječnju 2010. godine. Cijeli posao projektiranja i razvoja, uključujući i izradu prototipova te predstavljanje plovila na sajmovima, Seawayevu je grupu koštalo oko 3 milijuna eura.
I napokon, nakon dvije i pol godine razgledavanja nacrta i prototipova po raznim sajmovima, došlo je vrijeme da Greenlinea isprobamo i na moru. Ali, prije utisaka s plovidbe i pomalo standardnog opisivanja unutarnjeg rasporeda, količine i vrste opreme, moramo se malo pozabaviti onime što se ne vidi - podvodnim dijelom trupa i pogonskim sklopom.
Osnova cijelog projekta Greenline je povećanje efikasnosti samog plovila, pa je za te potrebe razvijen novi trup nazvan Superdisplacement - u prijevodu superistisninski, s minimalnim otporom koji, iako nije sposoban za postizanje velikih brzina koristi znatno manje energije za gibanje kroz vodu pri brzinama do 15 čvorova. Ovaj je trup ustvari izvedenica trupa jedrilice koji ne samo da smanjuje potrošnju goriva već omogućava plovidbu isključivo na električni pogon koristeći energiju uskladištenu u baterijama i dobivenu izravno iz fotonaponskih panela. Greenline 33 je znatno učinkovitiji od ostalih sličnih plovila, što znači da se za isti novac dobiva znatno veća vrijednost. Potrošnja goriva po nautičkoj milji prijeđenog puta upola je manja nego kod klasičnog deplasmanskog plovila istih dimenzija, a za tri četvrtine manja od poludeplasmanca istih dimenzija pogonjenog s dva motora. Tijekom jedne plovidbene sezone Greenline će potrošiti količinu goriva koju potroši jedrilica iste duljine, a i do 10 puta manje od dvomotornog poludeplasmanca iste duljine. Zanimljiv je podatak da pri brzini od 7 čvorova motor snage 165 konja kojim je opremljen testni primjerak troši svega 4 litre na sat, što mu omogućuje autonomiju od skoro 700 nautičkih milja. Većini nautičara za cijelu će sezonu dostajati jedan jedini spremnik goriva.
Kod električnog pogona Greenline 33 može postići najveću brzinu od 6 čvorova, a maksimalni domet bez nadopunjavanja baterija iznosi 25 nautičkih milja. Ovaj trup osim izuzetne efikasnosti pokazuje optimalne performanse pri svim vremenskim uvjetima i na svakakvom moru, što je vrlo važno prilikom plovidbe, pogotovo duže. Posebno su zanimljive dvije fiksne "žrtvujuće" kobilice-peraje u krmenom dijelu koje jamče izvrsnu vodljivost po pravcu te znatno umanjuju ljuljanje. Te kobilice dodatno štite i propeler od oštećenja jer u slučaju dolaska u pličinu prvo nastradaju one, i u tom slučaju ih se vrlo lako zamjenjuje, jer su tako konstruirane da se lome bez oštećenja trupa. Propeler je također zaštićen inoks šipkom koja ga štiti od konopa, lanaca i raznih stvari koje plutaju ispod površine, a mogu se zapetljati oko propelera.
Uz trup, hibridni je pogon ono što Greenlinea razlikuje od ostalih, a odlikuje ga to da doslovce nema potrebe za njegovim održavanjem, a uz to je i vrlo jednostavan za upotrebu. Sustav se sastoji od nekoliko dijelova, od kojih su najvažniji: prekidač koji omogućuje biranje električnog ili dizelskog pogona, moderni Volkswagenov 5 cilindrični turbodizelski motor, potpuno elektronički upravljan, i elektromotor/generator bez potrebe održavanja koji troši 7 kW, a stvara 5 kW električne struje kada pogonjen dizelskim motorom puni baterije. Te su dvije komponente integrirane u jednu cjelinu, štedeći na prostoru i težini. Motor/generator je spojen na ZF-ovu kopču preko koje se pokreće propeler, a između dizelskog motora i električnog motora/generatora nalazi se Volkswagenova hidraulična spojka koja omogućuje mek i nečujan prelazak s dizelskog na električni pogon i obrnuto. Inverter punjač snage 3 kW koji puni baterije preko shore powera i cijeli brod snabdijeva strujom napona 230 V, također je bitan dio cjelokupnog sustava. Krov salona prekriven je sa 6 fotonaponskih panela s prisilnim hlađenjem koji pri najjačem suncu stvaraju 1,3 kW struje, što je dovoljno za plovidbu brzinom od 3,5 čv kada je potrošnja jednaka energiji prikupljenoj od sunca, tako da Greenline postaje solarno plovilo. Paneli su zaštićeni staklom debljine 3,2 mm što ih čini trajnima, a pristup krovu sa svih strana čini održavanje jednostavnim. Sva proizvedena električna energija pohranjuje se u najmodernije litijeve baterije kapaciteta 240 Ah koje se mogu prazniti 100%, procijenjenoga operativnoga vijeka 10 godina. Ove baterije su izuzetno lagane i kompaktne. Naime, ista tehnologija se koristi kod mobilnih telefona i prijenosnih računala, a omogućuje tisuće ciklusa punjenja i pražnjenja, 7 puta su lakše od olovnih i oko 3 puta manje.
Greenline zahvaljujući vrlo niskoj potrošnji goriva predstavlja snažan odgovor na optužbe zbog zagađenja izazvanog sagorijevanjem velikih količina fosilnih goriva. Njegova potrošnja je 75% manja u odnosu na slične glisere i poludeplasmance kada plovi tjeran dizel motorom, ili pak 100% kada plovi pogonjen elektromotorom.
Dizajn cijelog plovila je vrlo osebujan. Na njemu se jasno očituje rukopis J&J Designa. Bočna silueta s natkrivenim prolazima pomalo nalikuje Skagenu 50, a kokpit je relativno malen. Općenito, vanjski korisni prostori su smanjeni u korist povećanja unutrašnjosti. Kako je i sama ideja hibridnog plovila vrlo revolucionarna, tako je i cijelo plovilo puno novih, svježih i neobičnih rješenja. Prvo za motornjake "neobično" je u kokpitu, stražnja stranica kokpita ujedno je i krmena platforma koja se spušta kad je plovilo u mirovanju, a podiže i zatvara kokpit u plovidbi. Uz platformu, a u kutovima kokpita integrirane su dvije sjedalice unutar kojih su spremišta sasvim solidne zapremnine, a uz oba boka su prolazi prema pramcu koji su, ruku na srce, mogli biti i malo širi od 30 centimetara koliko su sada široki. Pramčani dio palube je razmjerno mali, ali dovoljan da se na njega smjesti poklopac sidrenog spremišta i električno sidreno vitlo s vodilicom koja se nalazi ne na sredini, već uz lijevi bok na kojem se nalazi i klasično Hallovo sidro, poput onoga na velikim brodovima. Iako Greenline nema pramčanog mostića, popularnog špiruna, iskrcaj i ukrcaj preko pramca je vrlo jednostavan zahvaljujući mogućnosti otvaranja vršnog dijela pramčane ograde. Naravno da je i krov kabine iskorišten - moguće ga je obložiti jastucima pa on postaje veliko sunčalište na koje se komotno mogu smjestiti dvije osobe.
Između kokpita i salona je staklena stijena u čijem su lijevom dijelu klizna vrata širine šezdesetak centimetara koja služe za ulazak u salon, dok je desni dio po okomici podijeljen u dva dijela. Donji je dio fiksan, dok se gornji po potrebi može otvoriti prema gore i s dva osigurača fiksirati ispod krova, čime salon i kokpit postaju jedinstvena cjelina.
U stražnjem dijelu salona smještena je kuhinja, čiji se veći dio u obliku slova L nalazi s desne strane, dok je lijevo od vrata veliki ormar u čijem je donjem dijelu hladnjak, dok je gornji namijenjen spremanju namirnica i posuđa. Kuhinja je opremljena kuhalom, u našem slučaju dvostrukim staklokeramičkim, sudoperom i mikrovalnom pećnicom, te mnogobrojnim ormarićima. Ono što će svakako razveseliti svakog brodskog kuhara su gornji "viseći" ormarići u koje stane stvarno mnogo stvari.
Središnji dio izuzetno svijetlog salona zauzima dvodijelna garnitura za sjedenje sa stolom preklopne ploče smještenim u sredinu. Uz desni je bok nešto veća sofa L oblika, dok je ona uz desni bok ravna i nešto manja, ali je uz nju i jedan manji ormarić, tik do prolaza prema WC-u i pramčanoj kabini. Upravljačko je mjesto u prednjem desnom dijelu salona, a uz kolo kormila i ručicu gasa i kopče tu su svi instrumenti i prekidači za nadzor rada, kako dizelskog tako i električnog dijela pogonskog sustava.
Skiperska je sjedalica još jedno od zanimljivih rješenja na ovom plovilu - kada nije potrebna skiperu, ona je dio garniture za sjedenje. Jednostavnim preklapanjem prema naprijed i podizanjem inoks konstrukcije nogu, sjedalica se izdiže i postaje upotrebljiva.
Lijevo od kormila je prolaz prema prednjoj kabini i WC-u u koji se preko dviju stepenica spušta u mali predprostor u kojem se nalazi i veliki ormar, spremište smješteno uz lijevi bok. Uz desni je bok, ispod upravljačkog mjesta prostrana kupaonica s WC školjkom, tušem i umivaonikom. U toaletni prostor se može ući iz predprostora, ali i iz pramčane kabine. Zahvaljujući bočnim prozorima i staklenom krovnom otvoru pramčana je kabina vrlo svijetla, a upotrebom još jednog malog trika, projektanti su je učinili i prostranijom. Naime, dva se odvojena ležaja nalaze uz bokove, ali se po potrebi mogu primaknuti i spojiti u jedan ležaj za dvije osobe. Uz ležajeve, u kabini su dva visoka ormara u stražnjim kutovima, te desetak manjih ormarića s podiznim vratima ispod prozora.
Maritimne osobine Greenline 33 Hybrida također su priča za sebe. Prvo što oduševljava je mogućnost bešumnog isplovljavanja iz marine isključivo na električni pogon, bez dima, vibracija i buke. Dovoljno je imati pune baterije, ili jako sunce kada se može koristiti energiju prikupljenu fotonaponskim panelima, postaviti glavni prekidač u položaj elektropogona, ručicu gasa gurnuti prema naprijed i Greenline već klizi površinom. U trenutku kada zaliha struje postane nedostatna za pogon plovila, dizelski se motor sam pokreće i osim što pogoni plovilo, puni i baterije putem elektromotora/generatora.
Maksimalna brzina koju smo uspjeli razviti na elektropogon je 5,6 čvorova uz buku od 54,9 dB i emisiju štetnih plinova jednaku nuli. Nakon elektropogona, na red je došla plovidba uz pomoć Volkswagenovog 165 konja snažnog turbodizelaša. Već na vrlo niskih 1.500 okretaja Greenline plovi solidnom brzinom od 6,5 čvorova uz potrošnju od svega 4 litre dizelskog goriva na sat. Idealno za bezbrižno krstarenje uz obalu i između otoka. Dodavanjem gasa pramac se izdiže i Hybrid ubrzava do maksimalnih 14,3 čvora, a potrošnja raste do malo ispod 30 litara na sat. Čak ni ta brojka nije prevelika ako se uzme u obzir da je ovdje ipak riječ o plovilu duljine 10 metara i istisnine skoro 5 tona. Greenline je pri svim brzinama izuzetno stabilan, čak i prilikom nailaska na bočni val, za što su najviše zaslužne već spomenute kobilice u krmenom dijelu. U plovidbi se ponaša suvereno, i u svakoj situaciji izvrsno sluša skipera. Potrebni su samo minijaturni pomaci kormila da bi plovilo išlo uvijek onamo kamo skiper to želi.
Nakon plovidbe Greenlineom i isprobavanja svih kombinacija i mogućnosti pogona, poprilično smo sigurni da su upravo ovakva "ekološki osviještena" plovila budućnost nautike. Jer, gorivo je sve skuplje, zagađenja sve više, a ekološki propisi sve rigorozniji, pa je sasvim logično da i nautičari teže racionalizaciji. Jedan dio njih već se odlučio za plovila na jedra, a za sve one kojima ne odgovaraju jedrilice i brzine od 5 čvorova, tu je Greenline 33 Hybrid.
