1. Motorni brodovi

Gama Marine Seahorse 12.50

740 konja dovoljno je da potjera Seahorsea do maksimalne brzine od 29 čvorova. Pri 2.300 o/min 740 konja konjića tjera ugodnom putnom brzinom od 20-21 čvora. Brzina je mjerena s trećinom goriva u spremnicima i pet osoba na plovilu. Iako bi se od ovakvog plovila, zbog njegove veličine i namjene očekivalo da bude tromije i nešto sporije pri izvršavanju skiperovih zapovijedi, ovdje to nije slučaj. Kombinacija oblika podvodnog dijela s dodanim bočnim stabilizatorima, kobilicom i visećim kormilima na krmenom zrcalu osigurava dobro držanje pravca i brz odaziv na svaki okret kormila

Iako bi se po imenu moglo zaključiti drugačije, Seahorse 12.50 je domaće radno plovilo koje je u ovom slučaju namijenjeno za ulov kvalitetne bijele ribe tijekom zime, te za prijevoz putnika i ronilaca u ljetnim mjesecima. Na njemu je sve podređeno radu - ali to nipošto ne znači da je kvaliteta završne obrade loša ili da nema raznih "luksuznijih" dodataka koji život čine lakšim. Naprotiv, tu je obloga razme od masivnog mahagonija, cijela unutrašnjost je u mahagoniju, sav okov i svi metalni dijelovi su izrađeni od inoksa kvalitete 314, a od opreme koja bi se mogla podvesti pod zajednički nazivnik luksuza tu su pećnica u kuhinji i tuš u toaletnom prostoru.

Seahorse 12.50 je, kako mu i samo ime kaže, dug 12 i pol metara, a širinom od 4 metra i 22 centimetra nudi obilje prostora, kako pod palubom, tako i na palubi. Kao što smo već spomenuli, ovo je radna brodica i to se vidi na svakom koraku. Prvo što se primijeti je relativno mala kabina za ovako veliko plovilo koja je smještena asimetrično, bliže lijevoj strani. Smještaj kabine je takav zbog hidrauličnog vitla za dizanje mreža koje je smješteno na desnoj strani pramca te je široki prolaz od pramca do krme na toj strani nužan. Uži prolaz s lijeve strane služi isključivo za hodanje, a ne za rad, te je za tu namjenu ostavljenih tridesetak centimetara sasvim dovoljno.

Druga radna karakteristika su visoke bočne stranice, tzv. "mrtva banda" koja u kombinaciji sa čvrstom inoks ogradom ima visinu od devedesetak centimetara i pruža dobar oslonac prilikom dizanja mreža. Osim korisnog oslonca, tu je i osjećaj sigurnosti koji doduše nije praktično opipljiv, ali je itekako bitan, pogotovo kod prijevoza putnika. Kad smo već kod prijevoza putnika, treba napomenuti da za ovo plovilo postoje i bočne klupice koje se svojim stražnjim dijelom vješaju na ogradu, a s prednje strane se oslanjaju na vlastite nožice. Osnovna prednost ovih klupica je mogućnost njihovog skidanja u sezoni ribolova.

Cijeli stražnji dio plovila je ustvari velika ravna radna površina čija su 24 kvadratna metra sasvim dovoljna za rad s mrežama, dok je prostor ispod palube iskorišten za smještaj strojarnice i skladišta za ulov.

Uz samo krmeno zrcalo je odvojeni prostor u kojem su smješteni hidraulika kormilarskog uređaja i instalacija autopilota. U taj se prostor ulazi iz prostora namijenjenog za smještaj ulova koji na ovom plovilu nije bio uređen kao rashladna komora, mada je i to moguće. Pristup tom velikom spremištu zapremnine 4 kubična metra vrlo je jednostavan, kroz poklopac površine 1 kvadratnog metra koji se potpomognut hidrauličkim amortizerom vrlo lako podiže.

Ispred tog spremišta, pa sve do stražnjeg zida kabine proteže se motorni prostor kojemu se također pristupa kroz dva velika poklopca u podnici - po jedan za svaki motor. Prostor strojarnice je kakav i dolikuje ovolikom radnom plovilu - prostran i vrlo jednostavno uređen, ali opet sa svime potrebnim za kvalitetno obavljanje posla. Motori, a ovom slučaju je riječ o dva turbodizelaša Iveco, svaki po 370 KS, su središnje smješteni, a snaga se na četverokrake Radice propelere promjera 610 mm prenosi izravno preko osovina promjera 50 mm. Zanimljivo je da su motori stavljeni "na tvrdo", bez gumenih amortizera - uzdužna ojačanja koja su prema želji vlasnika izrađena od hrastovine, nakon plastificiranja su obučena u inoks debljine 6 mm, a na njih su zavareni nosači izrađeni od inoksa debljine 10 mm. Trajna kombinacija bez straha od starenja gume, ali s nešto više vibracija koje se prenose na trup plovila. Uz motore, u strojarnicu su smješteni i svi prateći uređaji poput tri grupe akumulatora, 4x200 Ah startni, 2x225 Ah opće službe te 2x100 Ah za napajanje elektroničkih uređaja. Tamo je i bojler zapremnine 40 litara, grijač za topli zrak snage 2 kW, punjač jačine 80 A i inveretera 24V/220 V, snage 300 W te dviju pumpi privješenih na pogonske motore - jedna za hidraulično vitlo za mreže, a druga za pranje palube slanom vodom. Uz sve to ostalo je i mjesta za generator koji za sada nije ugrađen, ali je i to u planu.

Iz prostranog se kokpita kroz klizna aluminijska vrata ulazi u veliku kormilarnicu u kojoj se prvo primijeti izuzetna visina plafona koja prelazi dva metra. Kormilarnica je vrlo svijetla zahvaljujući velikim prednjim i bočnim prozorima te ostakljenoj stražnjoj strani, a sve je to odreda u aluminijskim okvirima, uz napomenu da su prednji prozori stakleni, dok su bočni izrađeni od pleksiglasa i klizno se otvaraju, tako da ni svježeg zraka ne nedostaje.

Kad se uđe u unutrašnjost, stječe se dojam da se ne radi ni o kakvom radnom plovilu, već u najmanju ruku o kakvoj jahtici. Svi drveni dijelovi su izrađeni od lakiranog mahagonija, na podu je mahagonij laminat s uzdužnim bijelim crtama, svi su spojevi izvedeni precizno i bez odstupanja... Sve vrlo ugodno oku i čak pomalo "šminkerski".

Lijevi dio kormilarnice rezerviran je za garnituru za sjedenje koja se sastoji od dviju nasuprotnih klupa i stola, dok je s desne strane upravljačko mjesto na koje je prava milina sjesti. Kvalitetna okretna skiperska fotelja na metalnoj nozi dovoljno je odmaknuta od pulta da skiper ne lupa koljenima u pult, a uski bočni nosači krova nimalo ne zaklanjaju pogled. A tek sva sila elektronike koja tako lijepo svijetli... Šalu na stranu! Testirani Morski konjić je na sebi imao sve što se poželjeti može, a sve sa znakom Simrada, a zbog čega je to tako pročitajte u okviru na početku teksta. Sea horse ima GPS ploter-dubinomjer-radar CX44 dijagonale ekrana 25 cm, u boji, naravno, radarsku antenu snage 4 kW dometa 48 NM, autopilot AP 26 te VHF radiostanicu s DSC-om RS 87.

Lijevo od skiperovog radnog mjesta je ulaz u potpalublje u kojem su smješteni toaletni prostor, kuhinja te kreveti za posadu. Bogato opremljen kuhinjski blok, sa sudoperom, hladnjakom, plinskim kuhalom s pećnicom, te ormarićima za posuđe smješten je uz lijevi bok. Nasuprot njega je toaletni prostor koji je prema našem mišljenju prevelik za ovakav tip plovila, i uređen je kao na kakvoj jahti: veliki bočni pult s ugrađenim umivaonikom ispod kojeg je spremište za razne kupaonske potrepštine, brodski WC s ručnom pumpom, a podnica je ustvari tuš kada iz koje se voda odvodi "skrivenom" pumpom.

Kreveti za posadu su ustvari ispod kormilarnice, a radi se o dva dupla ležaja između kojih je ormarić za osobne stvari. Cijeli unutarnji prostor je obložen mahagonijem i podosta je taman, ali zato djeluje otmjeno i izuzetno kvalitetno.

U plovidbene osobine Seahorsea imali smo se prilike i sami uvjeriti, i to ne baš po bonaci, već po moru 2 do 3 i valovima od juga, visine skoro metar. Iako po proizvođačkoj specifikaciji ovo plovilo treba imati 9 i pol tona, zbog specifičnih zahtjeva vlasnika, a to su drvena rebra, dodatna ojačanja, dodatni spremnici goriva i slično, težina našeg "Konjića" je narasla na skoro 11 i pol tona! Uzevši u obzir taj podatak, ni snaga motora od 2x370 KS više ne djeluje tako impozantno. Tih 740 konja dovoljno je da potjera Seahorsea do maksimalne brzine od 29 čvorova. Pri 2.300 o/min 740 konja konjića tjera ugodnom putnom brzinom od 20-21 čvor. Brzina je mjerena s trećinom goriva u spremnicima i pet osoba na plovilu. Iako bi se od ovakvog plovila, zbog njegove veličine i namjene očekivalo da bude tromije i nešto sporije pri izvršavanju skiperovih zapovijedi, ovdje to nije slučaj. Kombinacija oblika podvodnog dijela s dodanim bočnim stabilizatorima, kobilicom i visećim kormilima na krmenom zrcalu osigurava dobro držanje pravca i brz odaziv na svaki okret kormila.

S druge strane, kombinacija dva motora i pramčanog potisnika svoju pravu vrijednost pokazuju pri manevriranju u skučenim prostorima. Kako smo već spomenuli, na dan testa more je bilo malo valovito, i uz nešto južnog vjetra kod svakog prelaska naših 12-ak tona preko vala dolazilo je do špricanja mora koje je pramac uredno odbacivao u stranu, ali je vjetar uporno vraćao vodu na stakla. Zahvaljujući kvalitetnim brisačima ni u jednom trenutku nije došlo do smanjenja vidljivosti. A kada na sljedećim plovilima bude ugrađen i sustav ispiranja slatkom vodom...

Nakon kratkog, ali aktivnog druženja s Morskim konjićem (malo ironično, zar ne - konjić od 12 i pol metara!) jedino što možemo zaključiti jest da je bilo krajnje vrijeme da se u Hrvatskoj nešto takvo počne proizvoditi! A što se tiče kvalitete izrade i maritimnih sposobnosti, dečkima iz tvrtke Gama marine sve pohvale i samo neka tako nastave i dalje!