1. Motorni brodovi

G 19

Kad su automobili u pitanju, pojam tuning je općeprihvaćen kao proces nadogradnje opreme i poboljšavanja karakteristika na serijski opremljenom automobilu. Gledajući opremanje plovila ispada da je opremanje zapravo tuning osnovnog trupa. Tako možemo reći i da se ovdje radi o testu tuniranoga G 19, negdašnjeg Graše s izvanbrodskim motorom. Iako većina vlasnika želi ploviti što brže, ovdje je imperativ bila ekonomičnost u potrošnji, stabilnost za intenzivni ribolov na otvorenom moru, i oprema da se može uputiti i na višednevne izlete. Bilo obiteljske, bilo ribolovne. Ovo je test brodice G 19 s Yamahom 9.9 HT

G 19 kupljen je u kitu, i nakon toga je napravljen popis elemenata koje barka mora sadržavati i onih koji su poželjni, ali se bez njih u slučaju nužde može. Na raspolaganju je stajao budžet od ukupno 165.000 kuna. Ovako na papiru cifra se čini velika i dovoljna, ali ne malo dosadašnje iskustvo govorilo je drugačije, da su proračunska sredstva poprilično ograničena s obzirom na popis opreme. A kod opreme stvari stoje ovako: Barka je morala biti toliko stabilna da omogući izlazak na more i onda kad vrijeme većinu drugih barki prisili na ostanak u portu. Uzme li se u obzir veliki broj radnih sati koje bi motor trebao raditi, i ekonomska situacija koja je većinu prosječnih građana Lijepe Naše lišila komocije ne razmišljanja o troškovima goriva, potrošnja je skoro pa na prvom mjestu, i njoj se podredilo puno toga, pa i brzina plovidbe. Osim štedljivosti, i pouzdanosti, koja se podrazumijeva, bitno je da motor ima dovoljno potiska da barku može gurati kontra jakog vjetra i struje.
Tenda je obavezna, jer na moru čovjeka tlači ili sunce ili kiša. Krma mora biti uređena kao komotno ?radno mjesto? za panulanje i lignjarenje, i tome je podređeno sve ostalo. To znači da komande motora, sonder i GPS moraju biti nadohvat ruke. Na krmi mora biti što manje opreme koja bi mogla smetati, a pozicija mora omogućiti da se ribolovac može udobno smjestiti i da se ne umara tijekom dugih ribolova. I bazen za živu ješku je obavezan, a prostor namijenjen ribolovnoj opremi treba biti logičan i pri ruci.

Odluka

G 19 sa širokim i stabilnim trupom, pogonjen izvanbrodskim motorom ispunjava sve postavljene uvjete. Odgovor na pitanje zašto izvanbrodski motor može se pronaći u očitim prednostima, ali prije treba spomenuti koji motor je odabran. Tražila se snaga koja bi sigurno pokretala trup plovila s duljinom trupa od 5,60 metara na vodnoj liniji. Ako se ograničite na deplasmansku plovidbu, s brzinom koja u čvorovima odgovara duljini barke na vodnoj liniji, za pogon i ne treba neka velika snaga. Sjetite se samo starih teških drvenih barki koje su bile pogonjene jednocilindarskim dizelašima od 6 do 8 konja. Dakle, desetak konja bilo bi dovoljno kad bi benzinski motor imao okretni moment dizelaša. A upravo takva je Yamaha 9,9 High Thrust, motor namijenjen baš za pokretanje teških plovila, najčešće jedrilica, malom brzinom. Dakle, nema brzine, ali zato ima vrlo veliki potisak. Problem je bio to što sve do sada nigdje u praksi nismo vidjeli sličnu barku s ovakvim pogonom, i tek je ovaj naš test pokazao i dokazao ispravnost odluke.
Prednosti izvanbrodskog motora pred brodskim u ovom su slučaju mnogobrojne. Izvanbrodski motor je jeftiniji! Mnogi griješe uspoređujući cijenu izvanbrodskog i brodskog motora, iako je izvanbrodski već u startu jeftiniji. Ali ne treba zaboraviti da uz brodski motor još treba osovinski vod, propeler, kormilo, ispušni sustav? Brodski motor mora ugraditi netko stručan, dok izvanbrodski, naročito manji motor može baš svatko postaviti na pravo mjesto. Izvanbrodski motor štedi prostor, a u većini slučajeva je i tiši i mirniji dok radi. Osim toga, omogućuje puno bolju upravljivost nego s klasičnim kormilom. I dok je pramčani propeler kod nekih plovila s brodskim motorom nužan kako bi se postigla upravljivost pri manjim brzinama, kod izvanbrodskih motora za tim nema potrebe. Pogođenim omjerom snage izvanbrodskog motora s jedne, i veličine i namjene plovila s druge strane, danas je moguće postići i manju potrošnju od većine brodskih motora. Pouzdanost i kvaliteta izvanbrodskih motora s godinama su eksponencijalno rasle, dok ekološke norme nameću sve veću ulogu elektronike u ispravnom radu brodskih dzelskih motora, zbog čega oni postaju sve složeniji i manje pouzdani. Sve donedavna glavna prednost dizelskih motora bila je jednostavnost i rad bez elektronike, što ih je činilo pouzdanima. I dok će vlasnici starijih plovila imati sreću i dalje imati takve motore, budući novi vlasnici imat će u plovilima motore koje se bez specijalne dijagnostike neće moći ni servisirati ni popraviti. To je realnost. Izvanbrodski su motori znatno lakši od brodskih. I koliko je to s jedne strane prednost, toliko je s druge strane mana. Brodski motori su smješteni na najnižoj točki plovila, pa svojom masom daju dodatni stabilitet. Izvanbrodski motori tu masu imaju postavljenu vrlo visoko u odnosu na težište plovila, pa se ova mana mora poništiti pažljivim razmještajem masa i ostale teže opreme.
No izvanbrodski motor ima i svojih mana. Kao prvo, kod ribolova, naročito ozbiljnijeg, motor koji visi s krme ometa normalni rad, jer on jednostavno nije namijenjen za profesionalnu plovidbu i rad od nekoliko tisuća sati godišnje. Međutim, većina sportskih ribolovaca, pa i onih aktivnijih godišnje plovi od 300 do 500 sati, što za veliki broj izvanbrodskih motora ne predstavlja problem.
Yamaha TT 9.9 LEX High Thrust ima mali korak propelera, ali veliku površinu i veliku redukciju koji omogućuju malu minimalnu brzinu, idealnu za panulanje. To znači da na krmu ne treba ugrađivati još jedan manji motor koji bi smetao pri ribolovu. U slučaju kvara elektropokretača motor je moguće upaliti potezanjem starterskog konopa, što kod brodskih nije moguće. Još jedan mudri dodatak na ovom motoru je priključak za ispiranje slatkom vodom koji se može koristiti na još jedan vrlo koristan način. Ako se iz bilo kojeg razloga raspadne impeler na taj se priključak može spojiti cijev i bilo kakvom pumpom tlačiti more u motor i tako sigurno doploviti do prvog servisa. Zato će barka imati tri pumpe: kaljužnu pumpu, pumpu slatke vode za tuš i pumpu bazena za živu ješku. Svaku od njih može se spojiti na usisni ventil kroz koji pumpa bazena vuče more na dnu trupa. Alternator je dostatan za snabdijevanje skromnih potrošača koji duže rade kao što su sonder, navigacijska svjetla, pumpa bazena, LED feral za lignje...

Oprema

Bazen je riješen na dva načina. Za manji broj liganja namijenjena je kanta jupola od koje je napravljen bazen za 5-6 liganja. U njega more ulazi kroz gumeno crijevo provučeno kroz poklopac. Isto to crijevo može se prikopčati na jaceru zapremnine 90 litara koja je dobila ulaznu i izlaznu cijev. Iz izlazne cijevi more se prelijeva kroz otvor na boku kokpita koji inače služi za drenažu kokpita. S obzirom na veliki kapacitet pumpe, u ovakvom bazenu moguće je držati živima i više od dvadesetak liganja, igala, šaruna... Mali bazen smješten je na malu originalnu platformu lijevo od motora na kojoj je i nosač pomoćnog motora. Desna platforma nije montirana na plovilo kako bi se omogućio neposredan kontakt ribolovca i mora. Na tu poziciju, desno iza, smještena je udobna plastična stolica koja ergonomski drži poziciju leđa tijekom dugih perioda panulanja. Lagana je i lako se pere. Desno je dakle panulaška štacija, ali stolica se jednostavno može premjestiti i na lijevu stranu, kad se pretvara u idealnu poziciju za lov štapovima.
Motor je isporučen s daljinskom komandom koja se montira klasično u natkabinu, kraj timuna. Ali ovaj G 19 ima dva upravljačka mjesta, jedno u kabini i drugo na samoj krmi. Iako bi sasvim sigurno bilo puno jeftinije, zbog čestog prebacivanja iz kabine na krmu tijekom zimskog ribolova, nije dolazilo u obzir da se sajle otpajaju i spajaju ?na palentu?, odnosno ručno svaki put. Da bi se riješilo taj problem, komande su spojene pomoću skretnice za sajle kakva se koristi kod montiranja trolinga. U ovom je slučaju ugrađena skretnica SCAM Marine. Stvar je jednostavna; dvije sajle ulaze u mehaničku skretnicu iz koje izlazi jedna koja reagira na jednu ili drugu ulaznu. I tako dva puta, jedan komplet za gas motora drugi za kopču. Ukupno šest sajli. Samo tako smo mogli omogućiti neovisno upravljanje i iz kabine i s krme. Vanjska ručica gasa smještena je neposredno uz panulaško mjesto. Da bi se uz upravljanje kolom timuna u kabini omogućilo i upravljanje direktno na krmi, na motor je montirana preklopna argola napravljena od inoksa. Argola se lako podiže da ne smeta. Još je trebalo dodati prekidač za startanje motora na krmenu poziciju kako bi se motor moglo paliti i gasiti bez odlaska u kabinu.
Mali ploter je ugrađen na polugu kojom ga se može približiti neposredno do panulaškog mjesta, ili odgurnuti skroz pod ogradu kokpita da ne smeta pri drilu ribe. Ovakav položaj omogućuje stalan rad na GPS-u pri označavanju pronađenih pozicija na dnu ili pri označavanju točaka na kojima je udarila riba. Odlično! Odabir malog Lowrenca Elite 4 pokazao se ispravnim. Mogućnost pretraživanja na sonderu unazad po ekranu tzv. trackback funkcija, i označavanje tako pronađenih točaka direktno na GPS-u je fenomenalna! Komandne tipke centralno smještene olakšavaju rad lijevom rukom a da se pritom ne pokrije ekran, što je vrlo bitno jer lijeva ruka je ta koja leži na sonderu dok se desnom ribari.
Težište plovila je spušteno ugradnjom težih dijelova opreme poput akumulatora od 100 Ah, iako bi dovoljan bio i znatno manji. Iako motor dolazi s klasičnim spremnikom od 12 litara, taj je ostavljen u barci za rezervu, dok je glavni spremnik od 110 litara smješten centralno ispod kokpita. Time se otežao pristup bokovima ispod kokpita, koji su ionako vrlo mali. Osim toga, jedna strana je zauzeta sajlama komande. Ovolika količina goriva trebala bi biti dostatna za 280 do 320 milja, što je odlično kad se uzme u obzir mali broj benzinskih crpki duž obale Jadrana. Treću značajniju masu na dnu plovila predstavlja pomoćni motor smješten u pramcu ispod ležaja. Uz vrlo laganu inoks konstrukciju tende kao jedine nadogradnje, stabilitet barke je zaista neupitan.
U natkabini po lijevom boku je velika kuhinja s kuhalom i velikim ormarom, desno su prostrane police za opremu, a u samom vrhu pramca veliki ležaj za tri odrasle osobe.
Nakon podrobne inspekcije nije preostalo drugo nego zaploviti i ispitati ispunjava li barka očekivanja. Test je napravljen u realnim uvjetima ribolova tijekom kojih smo se na svojoj koži uvjerili kako su i vlasnik i tvrtka Veliko plavetnilo koja je opremala ovu barku uspjeli u svojim nastojanjima. No krenimo od trenutka kad smo zaplovili s ?Loligom?, kako je barka nazvana (op. a. Loligo vulgaris je znanstveni naziv obične lignje).

Test

Plovili smo u vodama otoka Suska. Dan je bio kao stvoren za testiranje. Po prognozi u prvom dijelu dana najavljeni su kiša i jugo, poprilično, ali ne dovoljno jako da bi nas zadržalo u portu. Poslijepodne se čekala tramontana, i inače vrlo česta u tom akvatoriju tako da smo unaprijed znali da ćemo ovu barku testirati u najboljim mogućim uvjetima. Nakon zagrijavanja motora Loligo izlazi iz porta i okreće provu u jugo. Prvi test, hoće li mali motor moći gurati barku u val? I odmah dobivamo odgovor! Barka neprimjetno usporava s putnih 5,6 pri 2/3 gasa na 5,4 penjući se kao patkica na duge valove koje po vrhu rese kreste. Odlično! Nastavljamo puni neizvjesnosti, jer treba vidjeti kako će se barka ponašati s valom u bok dok stoji na mjestu pri lignjolovu. I to saznajemo uskoro. Prvih nekoliko liganja ulazi u plovilo gotovo neprimjetno, ponajprije zbog oduševljenja stabilitetom, ali uspješni lov svakako veseli. Široki trup ljulja se mekano, i brzo zaustavlja njihanje. Zamjećujemo prvu manu; pri ljuljanju bočni spojler (bridnica) na krmi šprica more u zrak i moči ruku ribolovcu na ?panulaškoj? poziciji. Posljedica je to laganog trupa zbog čega je bridnica bliže površini no što bi bila da je ugrađen brodski motor. Nakon dva sata lova zaključujemo da se od malog plovila teško može očekivati bolje ponašanje po ovolikim valovima, i u plovidbi i pri plutanju. Još jedna odlična ocjena.
Krećemo na milju udaljenu poziciju zapanulati zubaca ispraćeni kišom koja je i po prognozi bila najavljena. Kabina dobro štiti ribolovce u kokpitu od valova koji špricaju preko prove, dok tenda dobro štiti od kiše. Druga zamijećena mana je materijal tende. Čini se prenježan za namjenu kojoj je plovilo namijenjeno. Istina, djeluje vrlo lijepo, ali izgled nije bio na listi prioriteta, već dugotrajnost u teškim radnim uvjetima. I dok su ostali ribolovci na otvorenom krenuli ka portu, naš ribolovni dan je tek počeo. Do pozicije se selimo u kabinu što ukazuje na dobru odluku da se ugradi motor s daljinskim komandama. Inače bi nas prikovalo na krmu i onda kad se u kabini može potražiti zaklon. Kako je i zamišljeno, jednostavno premještanje na drugu komandu bez pretjeranog čeprkanja po sajlama je pun pogodak.
Dolazimo na poziciju i ješkamo jednu od desetak sačuvanih liganja. Započinjemo panulati, ali više pažnje posvećujemo ponašanju barke nego putanji naše ješke. Uska duboka kobilica odlično drži smjer i pri malim brzinama. A male brzine su doista male! Na minimumu motor gotovo bez zvuka gura barku brzinom od 0,8 čvorova što nam je do sada uspijevalo samo trolingom ili malim jednocilinadrskim izvanbrodskim motorom. Pozicija sondera omogućuje ribolovcu da komotno sjedne u stolicu koja odlično drži tijelo pri valjanju barke. Kako se s ovom barkom i opremom po prvi puta plovi na ovom terenu, bez problema ucrtavamo izgled dna na kartu kako bismo ubuduće lakše prolazili idealnom putanjom preko terena. Osim klasične teške panule spuštamo i panulu s olovom čuvarom na štapu po drugom boku. Jugo se smiruje, ali diže tramontana od koje nas štiti otok. Pri drugom prolazu po terenu, koji je bio puno precizniji, jer je otplovljen po ?autoputu? prethodno ucrtanom na GPS-u, veseli nas istovremeni udarac i na štapu, i na viškoj panuli. Dodavanjem gasa barka trenutno reagira, gotovo skočivši kao da je na krmi pedesetak konja. King size propela ima odličan potisak! Odgurujem sonder kako bih mogao nesmetano dizati višku. Ribarski drug drila ribu štapom dok ja navodim barku prema dubini. Gotovo istovremeno na površinu izlaze obje ribe, primireni zubatac na štapu i živahna orada na viškoj. Dobra kombinacija, kao i G 19 s High Thrustom! Nakon još jednog zubaca i nekoliko kantara vraćamo se na teren za lignje kako bismo od sumraka zapanulali lignje.
Motor je bio dobro zagrijan, pa smo krenuli isprobati maksimalnu brzinu plovila. S laganom tramontanom u provu barka dostiže 7,3 čvora uz, što je još važnije, izdignutu provu koja prelazi preko valova. Dakle, da vas ulovi nevrijeme moguće je izdići provu i spriječiti nalijevanje kokpita. I što je bitno primijetiti, dok motor radi na maksimalnim okretajima u kokpitu se može slobodno razgovarati bez nadglasavanja.
Razvlačeći panulu za lignje pomišljam kako se sve više ljudi zadovoljava sporijom plovidbom, uživajući u čarima mora, pritom se ne odričući osnovnog komoditeta za prihvatljivu cijenu. Barka koja pruža sve što vam treba za ribolov i krstarenje, plovi polako ali sigurno, uz potrošnju goriva od 0,4 litre po milji pri putnoj brzini od 6 čvorova. Gotovo kao plovidba naših starih!