Francuzi mirise i zvukove sela proglasili senzornom baštinom
Eto nama još jedne revolucije iz francuske! Kako bi zaštitili život na selu od terora vikendaša i razmaženih turista Francuzi su zaštitili buku traktora i miris balege
Prošlih godina svjedočio sam protestima brojnih turista, čak i nekih nautičara koji su prosvjedovali protiv zvonjave crkve koja ih ujutro budi, koji nisu željeli da se uz njih veže ribarski brod u pretrpanoj luci jer im smrdi… Njima su se pridružili i oni kopneni turisti čiji je popis stvari koje ih smetaju čak i duži! Da stvar bude bolja, mnogi od domaćih su se stavili na njihovu stranu i počeli pisati peticije da se prekine zvonjava za ranu misu, ili da se ribari tijekom ljeta vezuju u udaljenim lukama. A moja baba je morala ubiti svoje kokoši i omiljenoga peteha jer je naše selo postalo prva turistička zona iz koje svo blago mora nestati do 1. svibnja! Tako to izgleda kod nas. U svijetu to je malo drugačije.
Kako piše portal France24, Francuzi su seoske mirise i zvukove proglasili senzornim nasljeđem! Odsjednete li negdje u Francuskoj i osjetite miris friškine, probude li vas ujutro traktor na rivi, revanje tovara ili ne možete oka sklopiti od vonja susjedovoga prča, možete se pohvaliti da ste iskusili zaštićenu nacionalnu baštinu.
Sve je počelo kad je lokalni vikendaš tužio susjeda, točnije njegova pijetla da buči i da ga jutrom budi iz najslađega sna. Uskoro se pijetao Maurice našao pred sudom, baš kao i naš pas Medo kojem je sud zabranio noćno lajanje. Srećom francuski je sud imao malo više soli u glavi pa je vikendašu rečeno kako je kukurijekanje pijetla jedan od karakterističnih zvukova sela. To je bio samo jedan od povoda koji su doveli do prijedloga zakona kojim bi se zaštitila osjetilna tradicija francuskoga sela koja sada obuhvaća zvonjavu crkava, ovaca i krava, cvrčanje cvrčka, brektanje traktora, neugodni miris blaga, ali i ugodni miris sijena, i taj je zakon ovih dana izglasan u francuskom senatu.
U trenucima u kojima se suočavamo s odumiranjem poljoprivrede i ribarstva na našim otocima i primorskim mjestima, samo zato da bi se sve podredilo turizmu, ovaj francuski zakon može predstavljati svijetli primjer kako se štiti ne samo „senzorno nasljeđe" već i kako se potiče lokalno stanovništvo da ne odustaje od tradicionalnoga načina života. Turizam je dobrodošla dopuna kućnom budžetu, ali nikako ne bi smio biti isključivi izvor prihoda. Pokazalo se to vrlo dobro u ovim turbulentnim vremenima.
...
