1. Motorni brodovi

ECO 1000

Dezinsekcija je u svojoj je floti već imala 4 brodice, no poslovni je plan, kojim se misli na budućnost i proširenje flote, ali i obnovu, tražio gradnju nove brodice. I tako je naručitelj gradnju odlučio prepustiti friškom brodograditelju M.A.G. iz Bakra

S vremena na vrijeme dopadne nas zadaća da testiramo unikatne brodove i, iako se to možda nekome može činiti vrlo zanimljivim, zapravo je riječ o vrlo nezahvalnom poslu. Naime, u tom slučaju u obzir se mogu uzeti samo ona plovna svojstva za koje je brodica namijenjena dok su sve ostale stvari, ma koliko se one nama činile bitnima, zapravo manje važne, možda čak i nevažne. U tom testu ne treba razmišljati kao prosječni kupac, ili nautičar koji plovi na toj barci, već kao čovjek koji svojih 12 sati, koliko traju smjene na tom brodu, radi i zarađuje za kruh. Ta barka ne mora biti lijepa, ali mora biti sigurna, pouzdana i udobna, a nije loše ni da je ekonomična, no to je važnije za vlasnika nego za onoga koji na njoj plovi. Tako bismo slobodno mogli reći kako ovo baš i nije neki pravi test, već više osvrt na jedan brod, a možda još i više na ulogu koju ta brodica ima za sve nas.

Tvrtka Dezinsekcija od svoga se osnutka davne 1947. godine bavi najrazličitijim djelatnostima od kojih je većina bila vezana uz kopno. S brodovima su se susretali samo kad su na njima provodili defumigaciju i deratizaciju. A onda su se vremena polako počela mijenjati i u nadležnost Dezinsekcije potpala je i ekologija, a nas od te ekologije zanima onaj njen dio koji se odnosi na more.

Stariji čitatelji možda će se sjetiti satirične knjige Daniela Kokića "Dnevnik malog Jurića" iz '70-ih godina prošloga stoljeća koja je počela Jurićevim pitanjem: - Ta zašto se troše toliki novci na vađenje nafte s dna mora kad je i na površini ima sasvim dovoljno? -

Bila su to vremena u kojima je zaista ispred svih lučkih gradova more bilo prljavo, smrdljivo, puno ulja i nafte s brojnih brodova koji su boravili na sidrištu ili uplovljavali i isplovljavali iz luka. Onda su se stvari polako počele mijenjati, zakoni su se postrožili, a onda su se stvorile i poslovne prilike za tvrtke poput Dezinsekcije da u svoju ponudu uključe brodove za sanaciju ekoloških incidenata, a sada u novije vrijeme i za prevenciju onečišćenja. Danas je Dezinsekcija jedna od dvije tvrtke koja se brine za ekologiju mora i koja u svakom trenutku može isploviti i sanirati, ili makar ublažiti utjecaj ekoloških incidenata, bez obzira na razmjere. U svojoj floti ima 3 ekološka broda, 5 brodica i više od 4 kilometra raznih vrsta plutajućih brana. Osim toga mogu asistirati i u gašenjima požara, podvodnim radovima, tegljenju i spašavanju. Utješno je znati da netko bdije nad morem kad već mi svi drugi po tom pitanju spavamo, čak i kad smo budni.

Tko plovi zna da se na moru može dogoditi svašta. Tako se usprkos svim zakonima i svoj nužnoj i dužnoj pažnji može dogoditi nekakav kvar zbog kojega u more može dospjeti nešto čemu tamo nije mjesto, bilo da govorimo o rasutom ili tekućem teretu, ili pak bilo kojoj vrsti goriva. Prateći situaciju, a i držeći se slova zakona koje brodove i brodare obvezuje na to, Dezinsekcija svaki brod koji krca ili iskrcava naftu, naftne prerađevine, bilo kao teret ili kao gorivo, jednako kao i rasuti teret, poput koksa ili drugih ruda koje dolaze u luke, opasuje plutajućim branama. Posade su pritom u stalnoj pripravnosti da pomoću disperzanata spriječe veći utjecaj na okoliš, i daljnje širenje zagađenja. Iz ovoga, vrlo površnoga opisa posla, lako se može steći dojam kako brodica kojoj je dana ova važna zadaća mora zadovoljavati neka vrlo specifična svojstva, a to su velika snaga, velika čista radna paluba, nevjerojatna manevarska sposobnost i robusnost.

Dezinsekcija, kako smo već rekli u svojoj je floti već imala 4 brodice, no poslovni je plan, kojim se misli na budućnost i proširenje flote, ali i obnovu, tražio gradnju nove brodice. I tako je naručitelj gradnju odlučio prepustiti friškom brodograditelju M.A.G. iz Bakra, kao najboljem ponuđaču. Odmah u startu moramo reći kako je za jednog novajliju brodograditelj napravio solidan brod. Ono što nije solidno je projekt, odnosno prilagodba projekta, no kako smo jako dobre volje reći ćemo da se dobila brodica za koju mirne duše možemo reći kako zadovoljava zadane uvjete. Ipak, da se vidi da smo i ovom testu posvetili potrebnu pažnju, spomenimo da bi barka bila znatno bolja da je kabina potegnuta tridesetak centimetara prema krmi i podignuta za jednu škalu, od također tridesetak centimetara prema gore, tako bi se komotnije kretalo oko kabine i lakše izlazilo na pramac. I za nadvodni dio pramca bi bilo bolje da je malo oštriji i viši jer bi tako ugodnije nailazio na pramčani val, a ne bi bilo loše ni kad bi taj val bio manji od sadašnjega, jer ova izvedba pramca malo previše gura more. No, kako smo već rekli, to nije toliko problem brodograditelja koliko projektanta. Možda bi stvari i izgledale drugačije da se na dan testa ECO 100 pojavio s par tona plutajućih brana i bačvama disperzanata na krmi, koje i inače ima na svojoj palubi.

Ovo je profesionalni brod, sa stalnom posadom koja je na njemu 24 sata dnevno, onaj trenutak u kojem će netko skočiti na palubu i nije toliko važan, no recimo da pri ukrcaju može malo zasmetati ograda. Preko krme bi se ulazilo znatno lakše, ali samo pod uvjetom da je spuštena krmena platforma. Ukrcaj i iskrcaj mogući su i preko pramca, što se ponajprije vidi po pramcu obloženom gumom koji omogućuju boksanje, odnosno naslanjanje na brod ili rivu. Ipak ako ECO 1000 počne prevoziti putnike tada će trebati skinuti centralnu bitvu. Da pojasnimo, kad se već mota oko brodova, onda može poslužiti i za prijevoz putnika, točnije posade s brodova do kopna. Osim pramčane statve, žuljnice su postavljene i po pramcu i duž cijeloga trupa. Možda i narušavaju hidrodinamiku, ali sasvim sigurno čuvaju brod, a to je u ovom slučaju najvažnije. Naime, naručitelj je u samom početku znao da će operativni radijus ovoga broda biti maksimalno desetak nautičkih milja, pa je u skladu s time i temeljio svoje zahtjeve.

ECO 1000

Krenemo li od pramca odmah nam u oči upada poprilično zatupljen pramac. To je prvenstveno posljedica vrlo velike širine s obzirom na duljinu. Mala pramčana paluba dovoljno je velika za vez, a opet dovoljno malena da se čovjek odmah pri skoku na pramac može prihvatiti za rukohvat na kormilarnici. Visoka i jaka ograda ulijeva sigurnost bilo da se naskakuje na brodicu ili da se skače s nje na kopno ili drugi brod. Ovako široko razmaknuta u samom vrhu omogućuje ukrcaj i iskrcaj i po valovitom moru. O pramcu smo već spomenuli da bi bilo dobro da je nadvodni dio drugačije izveden tako da više siječe i razgrće mora, a ne bi bilo loše ni da je malo viši jer sada more sasvim sigurno prodire kroz zjevače pri nailasku na kakav veći val. Ne da to nekom smeta, jer posada je sigurna u kormilarnici, ali ipak, bilo bi bolje da i paluba ostane suha kad bi već mogla.

Tu je i druga kritika. Prednji ugao kormilarnice previše se približio ogradi pa sužava prolaz tako da čovjeka pomalo baca izvan težišta kad prelazi prema palubi. No čim se prođe taj jedan korak priča se stubokom mijenja; korak je stabilan i siguran u svim uvjetima. Rukohvat i ograda su iznimno dobro odmjereni, uredno zavareni i ulijevaju povjerenje.

Na krovu kormilarnice je jarbolet s navigacijskim svjetlima, reflektorom, brodska sirena i VHF antena. Tamo je svoje mjesto našao i rezervni mezomariner. Inače, na krov bi se moglo staviti što god bi čovjek poželio, i zbog prostora i zbog potencijalne nosivosti, od splavi za spašavanje, pa sve do tereta, naravno, ne teškoga kako se ne bi narušavao stabilitet.

ECO 1000 je radno plovilo i čini mi se pomalo nepotrebnim govoriti o palubi. Naime, ona je onakva kakva i mora biti; velika, čista, ravna. Osobno više bi mi se sviđala da su poklopci motora i portela strojarnice u razini, no to bi sasvim sigurno dovelo do poskupljenja u proizvodnji, tako da mi je ovo rješenje i razumljivo, a i prihvatljivo. Cijelu radnu palubu opasuje visoka kombinirana ograda, odnosno linica na koju se nastavlja klasična inoks ograda. Da je namijenjen prijevozu turista, a ne kao radno plovilo s kojim se susreću uglavnom iskusni pomorci, kritika bi bila i to da nema nikakvih vratašaca koja bi omogućila jednostavniji iskrcaj po boku. Ovako za to nema nikakve potrebe. Jedini otvor u linici su ispusti, zjevače i velika vrata za izlaz na krmenu platformu. Kad smo već spomenuli manikele moramo posebno pohvaliti njihovu preciznu i urednu izradu. Zapravo kad već govorimo o tome, iskoristit ću priliku i pohvaliti brodograditelja na vrlo urednom brodu, što je rijetkost kod radnih brodova koji se grade u nas. Svi varovi i instalacije su uredni, ispusti napravljeni tako da obavljaju svoju zadaću... sve u svemu, izvedba se mora pohvaliti!

Paluba je velika i jaka, tako da se na nju može ugraditi sva moguća željena oprema, od vitala, preko dizalica do... do čega god se čovjek sjeti da bi mu moglo olakšati rad.

Strojarnica

Strojarnica je priča za sebe. U nju su ugrađena dva Perkinsa M250C sa ZF-ovim kopčama 2,04:1.

Iznimna je to snaga za ovako malo plovilo! No razloga ima nekoliko. Prvi i osnovni je taj da je ECO 1000 zapravo mali tegljač, ne za brodove, već za plutajuće ekološke brane. Uzmimo u obzir da on mora opasati brodove duge i po 350 metara, što će reći da mu za opasivanje takvoga broda treba skoro pa jedan kilometar brana, a to pri teglju stvara veliki otpor. Ta snaga je i blagoslov i prokletstvo. Blagoslov, jer brane vuče s lakoćom, a prokletstvo zato jer ponekad to može činiti i prelako, pa pojuriti i brzinom većom od maksimalno dozvoljenih 4 čvora. Upravo se zato Perkins pokazao kao najbolji odabir, jer M250C nudi i mogućnost ugradnje elektroničke blokade okretaja, tzv. Slow Vessel Mode tako da se u ovom slučaju ne može dogoditi da brod svojom snagom počupa i uništi brane tijekom teglja.

Prostora u strojarnici ima koliko ga može biti. Skromnijem serviseru sasvim dovoljno za rad oko motora i kopče. Sve važnije stvari koje posada može i mora nadgledati su nadohvat ruke; separatori goriva, preklopnici akumulatora, filtar mora, komande za paljenje i gašenje motora...

Osim motora u strojarnici je i marinizirani generator Paguro električne struje koji ECO 1000 opskrbljuje s 3,5 kilovata izmjenične struje. Tu je i snažna protupožarna pumpa privješena na motor preko elektromagnetske spojke. Kapacitet joj je 250 litara u minuti, što ovaj brod pretvara i u pravoga vatrogasca, jer mlaz baca preko 50 metara u dalj!

Posebna pohvala ide na zvučnu izolaciju. Naime kad se strojarnica zatvori, buke nema, jedva da se popne na 75 dB i to tek pri radnim okretajima. To znači da se normalan razgovor u kormilarnici sasvim jasno čuje na krmi. Nema tu mogućnosti ogovaranja!

Kormilarnica

Kormilarnica je ujedno i mala kabina s dvije klupice postavljene po boku, jedna nasuprot drugoj. Klupice su presvučene bijelom kožom, što je, mora se priznati vrlo lijepo, ali dozlaboga nepraktično za jedno radno plovilo. Trebalo je tu odabrati neku boju koja nije tako osjetljiva. Na tim se klupicama može smjestiti 6 putnika, s nešto malo prtljage. Skiper nažalost nema svoju sjedalicu, a čini mi se da bi mu ponekad dobro došla, naročito za teškoga mora.

Kormilo je u simetrali što je vrlo dobro kad zavalja. Kao i kod većine radnih brodica postavljeno je okomito, i omogućuje jednostavno upravljanje, a iza njega, na koso položenoj tabli s instrumentima je sve što jednom skiperu može zatrebati. Klasični Perkinsovi instrumenti za nadzor motora su u sredini. Između njih su prekidač za Slow Vessel Mode i upravljač pramčanoga propelera. S lijeve strane su svi prekidači i osigurači, a s desne komande kopče i gasa, komande generatora i ploter. Ja bih ovome osobno dodao samo klasičnu busolu, iako sam svjestan da magnetni kompas i željezni brod nisu neki prijatelji.

Preglednost s kormilarskoga mjesta je odlična na sve strane, i jedino ju kompromitira WC. Sada bismo mogli potegnuti pitanje korisnosti WC-a, ali on je tu i ta priča baš i ne bi imala smisla. Sam WC je solidno velik i dobro osvijetljen prirodnim svjetlom. Osim električne zahodske školjke tu je i maleni umivaonik. Kad je već postavljen mogao se bar odabrati malo veći i s toplom vodom da posada može oprati ruke. Za privatnost se brine folija kroz koju se vidi prema van, ali ne i unutra. Hoće li služiti kao toaletni prostor, kao spremište ili kao ormar, to će pokazati vrijeme. Bilo kako bilo, on malo ometa pogled u zadnji lijevi kvartir. No tome se doskočilo vanjskim komandama na zidu s desne strane kormilarnice. Tamo je osim kormila, kopče i gasa, i prekidač pramčanoga propelera.

Ispod kormilarnice je prostor koji može poslužiti kao skladište. U njemu se nalaze samo spremnik vode, kaljužna pumpa, akumulator i motor pramčanoga potisnika.

Plovidba

Da bih nešto iskreno mogao reći o plovidbi ovoga broda morao bih zaploviti s njime tijekom jednoga radnoga dana, osjetiti kako vuče brane, kako poput Pupačićeve Barbare promiče između orijaških tankera i molova vješto kao konobarica između stolova, morao bih ju osjetiti po bakarskoj buri, po jugu pred Urinjom... a to nisam napravio. Nisam mogao. Nažalost. Ono što jesam napravio bilo je da sam se malo provozao s njom po kalmoj bonaci. More je bilo 0, vjetra 0-2 čvora, temperatura zraka oko 15, a mora oko 12°C. Na brodici smo bili četvorica.

Za moj gušt, ECO 1000 ovako neopterećen ima previše snage, tako da se motori ne vrte preko jedne trećine gasa. Radna brzina od nekih 7 čvorova postigne se već pri 1.700 okretaja. Pri maksimalnih 3.500 okretaja plovi se brzinom od čak 17 čvorova, no to zaista nije ni lijep prizor niti za to ima ikakve potrebe. Ovdje su jaki motori zbog teglja, a ne zbog brzine. Zapravo, nju bi trebalo ograničiti na spomenutih 7 čvorova. Ova brodica ima 14 tona i metar gaza, tako da o naginjanju nema govora. Ide kao po tračnicama i vrlo dobro sluša sve zapovijedi koje joj zada skiper. A što drugo i očekivati od brodice koja ima dva motora i pramčani propeler?! Može se okrenuti skoro u radijusu svoje duljine.

Pri nailasku na svoj, ne baš mali val, prolazi kroz njega tek s naznakom da more više nije mirno. No kako stvari izgledaju kad se pokrene inercija ovih 14 tona na malo više uzastopnih valova, to nisam uspio saznati, a s drugim ju brodicama slične duljine jednostavno ne mogu uspoređivati, prvenstveno zbog toga što je ovo radni brod, prvi, a za sada i jedini u svojoj klasi, ali i zato jer je riječ o iznimno širokom plovilu za svoju duljinu.

Na kraju možemo samo konstatirati kako je ovo u biti jedan solidno napravljen, nažalost ne i nacrtan, brod koji obavlja vrlo specifičnu zadaću. Zbog svih tih posebnosti, mi koji brodove promatramo prvenstveno kroz nautiku, nailazimo na mnoge nelogičnosti koje svoj smisao dobivaju tek kontekstualizacijom, odnosno onda kad nam netko kaže zašto je to tako. Zato najbolju ocjenu ove brodice može dati isključivo njena posada i kvaliteta posla kojega obavljaju. A da rade dobro vidite po tome što je more čisto.