E, moji poduzetnici...
BN 135Pa dokle će više ti hrvatski poduzetnici terorizirati ovaj narod, svoje zaposlenike, Državu, Vladu i ministre!?! Mislim da je krajnje vrijeme da konačno krenemo s realizacijom planske socijalističke ekonomije pa da Vlada stavi na red tu poduzetničku bagru!
Kao prvo: oni su nesposobni, inertni, bez vizija i sklonosti poduzetničkom riziku, bez smisla za biznis i inovacije i slijedom toga ne žele svoj kapital ulagati u nesigurnu budućnost i u nešto što ne donosi dobit. To je naprosto nezamislivo i svakako nedopustivo! Drugo: evidentno je da izbjegavaju plaćanje poreza, radnicima ne isplaćuju plaće, dobavljačima ne plaćaju robu, a to znači samo da gomilaju novce na računima, kupuju i špekuliraju s nekretninama i, zamislite, pokušavaju na njima zaraditi pa im one stoje neiskorištene, a trebale bi biti u funkciji. Nije važno kakvoj, ali trebale bi. Voze skupe automobile i jahte i još bi htjeli izbjeći plaćanje poreza na sve što im služi za rad i poslovanje. Trebaju se ugledati na Vladu koja njihov novac šakom i kapom već godinama dijeli nesposobnim menadžerima u državnim tvrtkama, koji bez problema investiraju u štošta i nakon toga toj istoj Vladi samo ispostavljaju račune za svoje neznanje, nesposobnost i korupciju.
Osim toga, krajnje je neshvatljiva nezahvalnost i ignoriranje napora koje vlade i ministarstava čine baš za poduzetnike. Ti isti poduzetnici nisu ni svjesni koliko je agencija i komora sa stotinama dobro plaćenih službenika na državnim jaslama formirano samo za njih i koje stoje samo njima na raspolaganju. Tih agencija i poslova koje obavljaju na sveopću korist ima toliko da je ovoj Vladi trebalo godinu dana da ih sve pobroji i shvati tko bi što trebao raditi. Za svoju sveobuhvatnu potporu te agencije, uredi, komore i slična tijela od poduzetnika i građana traže samo da ispune tek par papira i plate nešto malo pristojbi. Istina je da ponekad različite agencije pitaju iste stvari, ali poduzetnici ne shvaćaju da je za neki posao bolje imati tri-četiri ista papira, makar se to neznalicama činilo besmislenim. Pa nezahvalnici poput poduzetnika iz Kaštela koji je želio otvoriti kamenolom i zaposliti ljude, ne cijene trud birokracije koja je samo 11 godina tražila da skupi i plati pišljivih 700 različitih dokumenata s pečatima i potpisima, dozvola, pristanaka i suglasnosti. On zapravo nije ni svjestan koliko je time uštedio, jer to ga je sigurno koštalo manje nego radnici i mehanizacija. A zamislite da je sve to sredio u, recimo mjesec dana!?! Pa on bi jedanaest godina morao raditi u kamenolomu, plaćati porez, koncesiju, radnike, izvoziti kamen, kupovati opremu, plaćati struju, vodu... zamislite kako bi bilo grozno da je bio produktivan tih 11 godina? Nezahvalnik nije ni svjestan koliku mu je uslugu učinila birokracija. Ovako punih 11 godina nije morao plaćati doprinose za radnike, jer ih nije ni imao, a oni su ipak 11 godina bliži mirovini i tome da se za njih počne brinuti država. Tako je i država na dobitku. Valjda...
Dakle svatko s imalo pameti lako može vidjeti koliko se ova Država brine o nama, a koliko joj mi malo vraćamo. I takvi poduzetnici, a ni narod nije mnogo bolji, sigurno ne zaslužuju ovu Vladu, jer uporno ne shvaćaju da nije Država tu zbog nas, već da smo mi tu zbog Države.
