Dubrovački recept za koronavirus
Čovječanstvo suočeno s koronavirusom ne mora strahovati. Dubrovačka Republika opet će svojim izumom, po tko zna koji puta spasiti svijet. Zahvalimo joj još jednom i kažimo svijetu – karantena je naša ideja!
U vrijeme kad se o koronavirusu priča na sve strane redovito se spominje i karantena. Nažalost, vrlo malo naših sugrađana zna da se radi o našem izumu! Karantena je, to manje-više znamo svi, postupak u kojem se određeni pojedinci ili skupine ljudi izoliraju od kontakta s okolinom. U karanteni može završiti svatko za koga se zna ili samo osnovano sumnja da bi mogao biti nositelj neke zarazne bolesti, čak i prije pojave ikakvih simptoma.
Postoji i još jedan medicinski pojam koji se često brka s karantenom, a zove se sanitarni kordon. Iako ima istu ulogu, tu se radi o nizu kontrolnih točaka na prometnim pravcima, morskim i zračnim lukama na kojima se obavljaju zdravstveni pregledi kako bi se zaražene osobe izdvojile i tako se smanjila mogućnost širenja bolesti izvan zaraženog područja. I to kineske vlasti provode skoro od samog izbijanja epidemije.
No vratimo se mi izvoru ponosa našega, to jest karanteni. A prvi su se ovom načinu sprečavanja zaraze dosjetili naši Dubrovčani za velike kuge. Ta čuvena epidemija je od 1348. do 1359. godine pobila više od polovice europskog stanovništva. Pretpostavlja se da je u tih desetak godina pomrlo između 75 i 200 milijuna stanovnika. Nestajale su cijele zajednice! Pariz je izgubio više od 50%svojega stanovništva, Firenca skoro 2/3, a neki gradovi su jednostavno nestali s lica Zemlje.
Suočeni s takvom zarazom Dubrovčani su se našli u velikim problemima. Budući da su bili ovisni o pomorstvu i trgovini nisu mogli prekinuti plovidbu i trgovačke veze sa svijetom, ali nisu željeli riskirati ni da im neki mornar ili trgovac koji dolazi iz vanjskoga svijeta donese Crnu smrt unutar zidina. I tako su se dosjetili jadu. Na sjednici Velikoga vijeća održanoj 27. srpnja 1377. godine donesena je odluka da se izvan zidina sagradi lazaret. Prvi lazaret bio je na otoku Mrkanu, kasnije je za to odabran Mljet, a nakon njega Lokrum. Ovaj današnji Lazaret koji se nalazi na Pločama završen je polovicom 17. stoljeća.
Odlukom Velikoga vijeća u Grad nije mogao doći nitko tko dolazi iz okuženih krajeva ako prije toga nije boravio 40 dana na nekom od spomenutih otočića. To je i dalo ime karanteni! Quaranta – talijanska riječ za četrdeset. A po njihovim ondašnjim iskustvima, tko se nije razbolio u tih 40 dana mogao se proglasiti zdravim. I tako su se naši Dubrovčani očuvali i od kuge, i od glada, a zahvaljujući vještoj diplomaciji i od rata. I to je u par osnovnih crta priča o tome kako je nastala i što je to karantena.
Međutim Dubrovčani to tada nisu zvali karantena već lazaret. A hrvatska riječ lazaret dolazi od biblijske priče o Lazaru. Za one koji slučajno ne znaju postoje dvije biblijske priče koje spominju Lazara. Prva je ona koja kaže da je Isus oživio svog prijatelja Lazara i vratio ga među žive. Drži ova verzija vodu jer napuštanje lazareta za sve one koji su iz njega izašli moralo je biti poput bijega iz zagrljaja smrti. No vjerojatnija je ona druga priča koja govori o siromašnom Lazaru koji je sav u krastama i prnjama ležao ispred vrata nekog velikaša i hranio se mrvicama s njegova stola.
Inače po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) upravo je karantena zaraženih i potencijalno zaraženih osoba najbolji način stavljanja neke zaraze pod kontrolu i zaustavljanje njenog širenja. Znali su to stari Dubrovčani još u 14. stoljeću!
I za kraj još jedna zanimljiva stvar. Vidite li na svojoj điti brod koji na jarbolu ima istaknutu zastavicu L (Lima) iz međunarodnog signalnog kodeksa tada bi bilo dobro da se udaljite od njega što prije jer radi se o plovilu koje je pod karantenom. Brodovi su skoro oduvijek bili idealni za karantenu, pa je tako i sada s ovim velikim kruzerima na kojima će do daljnjega obavezno boraviti nešto manje od 10.000 putnika.
...
