Drvena pasara
BN 231Rijetko nam se pruža prilika napraviti test na drvenoj barci. Ne bi se moglo reći da je ovo tradicijska barka, a nije ni novogradnja. Nije to ni obična stara rabljena barka... Ovo je klasična drvena barka koja je uz minimalna osuvremenjavanja danas jednako dobra danas kao što je bila onoga dana kad je porinuta. Malo je brodova koji su kroz vrijeme do današnjice doputovali tako neokrznuti godinama...
Svakom kapetanu njegov je brod naj naj. Barem za javnost. Oni realniji i samosvjesniji priznat će da njihova barka ima i poneki nedostatak, ali uglavnom jednako oduševljenje svojim brodom iskazat će i vlasnik jugoplastikine pasare od 5 metara stare 30 godina, kao i vlasnik nove Targe, Terre Naute ili Marilovoga gomona. Međutim neće svačija barka izazvati iste emocije u drugim ljudima. Učinak koji barka ima na vanjskoga gledatelja sastoji se od dvije komponente. Prva je ona emocionalna, ono prvo što prođe čovjeku kroz glavu kad vidi brod. Je li lijep, moderan, klasičan, želim li to ili jednostavno ne želim, bih li bio sretan da sam vlasnik jedne takve barke…
Ona druga komponenta jest racionalna. Ona izviri nakon što se ova emocionalna istroši, pa tu postavimo pitanje bih li si ja mogao priuštiti njeno održavanje, volim li ja taj tip plovidbe, imam li dovoljno vremena, siguran vez…
U većini slučajeva razum nadvlada i relativno brzo uništi onaj početni zanos vrtloga emocija, međutim postoje i izuzeci, oni brodovi koji čovjeka jednostavno očaraju i potpuno obuzmu, oduzmu mu moć racionalnoga rasuđivanja i ovladaju njime. Takvu moć imaju drvene barke nada mnom… upravo jedna takva ljubav na prvi pogled dogodila mi se kad sam se po prvi puta susreo s barkom, usudio bih se reći prijatelja Tomislava Lončarića. Znam i za njega i za njegovu barku već petnaestak godina, jer upravo je on bio taj meštar, pravi proto, koji je prijateljevoj Nebulozi Ničijoj, staroj gajeti korčulanske gradnje iz 1932. godine udahnuo novu mladost. Tada mi je pokazao i svoju „barčicu". Bila je to barka za koju su mnogi tvrdili da je to plastična, ili u najmanju ruku plastificirana, međutim, nisu bili u pravu. Osim one platforme koju je imao i čije je skidanje podrobno opisao kroz protekla dva broja, njegova je barka punokrvna drvena barka. Bila je to, i ostala barka koja nije moja samo iz jednoga razloga. Ona jednostavno nije na prodaju… sudeći po Tomislavu, nikada neće ni biti…
Barka. Barka kakva se samo poželjeti može
Drvo
Najveći i najvažniji dio ove barke je skriven. Pomalo paradoksalno, ljudi karbon ističu i diče se njime, iako se njega lako može kupiti u skoro svakoj ozbiljnijoj butigi piture, a kod drvenih barki drvo kao da se skriva bojom… I možda upravo zato treba spomenuti što se pod tim brižljivo nanesenim slojevima boje krije. Kolumba na ovoj barci napravljena od stare, dobro osušene hrastovine. Rebra su također hrastova, a ova nova su čak i laminirana. To što je barka drvena ne znači da ne smije biti i moderna i da se na njoj ne bi smjeli koristiti suvremeni materijali i tehnologije. Madiri su od najkvalitetnijega sibirskoga ariša, kuverta je tikova, kabina i natkabina hrastova…
Tu se nije štedjelo! A to se i vidi.
Tikovina. Za ovu barku odabrane su samo najkvalitetnije vrste građe
Duh svoga vremena
Ova je barka po tipu pasara. Po mnogočemu taj je oblik trupa bio najzastupljeniji za Riječki zaljev kao i za sjeverozapadnu obalu Krka. Po nekim, doduše neprovjerenim, ali poprilično uvjerljivim pričama, pasara je zavladala ovim vodama prvenstveno zahvaljujući činjenici da je upravo to bio najčešći tip pomoćnoga čamca na velikim jedrenjacima koji su se gradili u riječkim i kraljevičkim škverovima, i kao takvi uskoro su postali pretežiti tip male barke koja se koristila u svakodnevnom životu. Moram biti iskren i reći kako priča drži vodu, jer i Lošinj je poznat po pasarama, a i tamo su se tijekom 19. stoljeća gradili veliki jedrenjaci.
Druga značajka koju ova pasara ima jest kabina. U drugoj polovici 20. stoljeća pasare prestaju biti isključivo radne barke. Jarbole istiskuju motori, a teret ustupa mjesto prostoru za uživanje vlasnika koji je sada pramčani prostor natkrio kabinom kako bi tu svoju barku pretvorio u pravi mali dom na moru. Te kabine bile su karakteristično niske, savršeno uklopljene u siluetu barke, no nažalost u većini slučajeva nisu izdržale test vremena. Kako su mlađe generacije postajale sve više, tako je i ta kabina bivala preniskom za boravak pa se kod mnogih pretvorila u skladište ribolovne i ine opreme. No ne i na ovoj barci! Tu je kabina također skladno uklopljena i ne remeti siluetu, ali je i visina u njoj sasvim dovoljna da i ja sa svojih 190 cm, i njen vlasnik koji je još i viši od mene bez problema sjedimo i krećemo se kroz kabinu!
Interijer
Kabina. Kabina je vrlo udobna, s dva velika bočna ležaja
Iako ima preko 55 godina, i po materijalu mnogi bismo ju svrstali u tradicijske barke, ovo je ipak obiteljska barka s kabinom. A to znači da je kabina vrlo udobna. U samom vrhu, ispod pramčane palube nalazi se vrlo uredno spremište. Dva ležaja, svaki na svom boku dugi su 205 cm i dovoljno široki za udobno spavanje dva odrasla muškarca, a ispod njih se kriju i suha spremišta. No tu obično spava troje! Kad se postavi središnji umetak tada se dobije veliki obiteljski ležaj na kojem bi mu mogle pozavidjeti mnoge barke novijega datuma!
No nisu samo ležaji ti koji donose udobnost plovidbe! Unutar barke razmješteno je nekoliko dvanaestvoltnih utičnica, neophodnih za današnja vremena, pogotovo ako u jednu od njih morate uključiti LCD televizor da najmlađi naraštaj može gledati svoje crtiće i tijekom ljetnih krstarenja!
Spremište. Jednostavno, ali veliko i uredno spremište doprinosi udobnosti
Drugu utičnicu recimo zauzima prijenosni hladnjak Waeco, isti onaj koji smo pred nekoliko godina testirali i mi u našoj Burzi Nautike. Hladnjak ima dva mjesta; dnevno mu je u kabini, a noćno u kokpitu, taman ispod sondera.
Komfor. Tu je čak i prijenosni frižider kao dio osnovne opreme
Uz ovolike potrošače jasno je da mora postojati i dobar izvor energije. I ako ste pomislili da je to motor prevarili ste se. Sva struja dolazi iz dvaju solara na tvrdom krovu koji natkriva kokpit i pohranjuje se u akumulatoru.
Struja. Sva struja dolazi iz dvaju solara na tvrdom krovu koji natkriva kokpit i pohranjuje se u akumulatoru
Kokpit
Kokpit je iznenađujuće prostran i vrlo udoban. Tomislav je i natkabinu i tvrdi krov krojio po sebi tako da tu nema udaranja glavom u nosače. Iako se radi o vrlo visokom krovu i natkabini, nekom čarolijom to se izvana ne primijeti i barka djeluje vrlo skladno! Duž oba boka i krmenoga zrcala su klupe. One su dovoljno visoke da se na njima udobno sjedi, i dovoljno duboke da u spremištima koja su u njima ili ispod njih stane mnoštvo opreme. Tu je tako skriven i veliki spremnik goriva s kojim bi ovaj motor čini se mogao proći cijeli Jadran s jednim tankanjem!
Dobar odabir. S Yamahom 9.9 HT barka potegne i do 7 čvorova, kao što se može i vidjeti
Budući da je za pogon mudro odabran izvanbrodski motor, Yamaha 9.9 HT, kokpit je ostao čist i slobodan pa se čini čak i većim no što uistinu jest. Po svemu to je prostor na kojem manja obitelj može provesti cijeli godišnji odmor, i jedno veće društvo cjelodnevni odlazak na kupanje ili ribe.
Suhe santine? Ispod pajola sam pomalo zločesto počeo tražiti tragove vode, ali pronašao sam samo prašinu!
I sada dolazimo do jedne vrlo neobične stvari. Naime, ova barka nema kaljužnu pumpu. Na pitanje zašto, Tomislav odgovara da mu ne treba. I onda podiže pajole, a ispod njih – suho! Barka je tako štanjana da ne prima ni malo mora, a zahvaljujući krovu i tendi koju pobožno navlači preko kokpita svaki puta kad odlazi s barke, u nju ne može doći ni litra vode, ni odozgo, ni odozdo! Čak i kad sam pomalo zločesto ispod pajola počeo tražiti tragove vode, pronašao sam samo prašinu!
Pogon
Za pogon je izabrana Yamaha 9.9 HT i to se pokazalo kao odličan odabir. Tih deset konja je i više no dovoljno za ono što barka može pružiti, a kopča visokoga potiska (to i jest onaj HT High Thrust) isporučuje veliki potisak nužan za sigurno pokretanje teške drvene barke. Snage ima čak i malo previše, jer već na malo više od pola gasa barka dostiže svoj optimum, a porast brzine do maksimuma je tek nešto veći od jednog čvora. Mi smo izmjerili maksimalnu brzinu od šest čvorova, no Tomislav tvrdi da je brzina ipak nešto niža. Ostatak snage dobro dođe samo kad se barka mora boriti s valovima i jakim kurentima kakvi se nerijetko znaju susresti u Sjevernom Jadranu.
Motor je tih i miran pa je plovidba pravi užitak.
Plovidba
Ovaj dio mi je najteže opisati… tu riječi gube svoju moć. Plovidba na drvenoj barci, u predivno jesenje jutro okupano suncem. Tiho brundanje motora i šum mora koje se igra s provenom aštom i bježi od nje smijući se žuborom… to je onaj trenutak u kojem čovjek ima potrebu šutjeti i jednostavno biti sretan zato što je u tom trenutku tu. To je smisao plovidbe, to je brod onakav kakvim ga je Bog zamislio, i sretan je svaki onaj tko s vremena na vrijeme, poput mene, može zaploviti na njemu.
Barka je iznimno stabilna. Zanimljivo je da pri kretanju nije ni najmanje troma, i krene čim se kopča motora prebaci iz lera. Ono na što treba paziti jest stajanje. Budući da je barka teška, a linija odlično pogođena barka još dugo zadržava brzinu i kad se motor zaustavi. Pritom vrlo dobro zadržava smjer. Kroz val prolazi bez udara i bez gubitka brzine, i tek se malo uspne. Jedino što joj je njen vlasnik pronašao kao slabiju točku je val u bok. Kaže da se tada dosta valja, iako ima ugrađene ljuljne kobilice…
Zahvaljujući odličnim linijama i kolumbi barka drži pravac bez obzira na kretanje i premještanje masa po barci, i to se danas rijetko susreće na barci te duljine. Posebno treba istaknuti ponašanje mora tijekom plovidbe. Pramac lijepo razgrće more, a iza, po krmi vala jednostavno kao da nema. Kretanje ove barke kroz more je prirodno, i čini se da ga more doživljava jednako onako kao što doživljava ribe. To je osjećaj plovidbe koji samo drvena barka pruža...
Brod s dušom
Moram biti iskren i reći da ja možda nisam pravi čovjek za ocjenu ove barke. Ja sam osjetljiv na drvene barke. Ne znam jesam li ikada susreo drveni brod koji me nije dotakao u dušu. No mislim da je to samo zato jer svaki drveni brod zapravo i ima dušu. I nije to samo odraz vlasnika, ono kao kad kažu da kućni ljubimci nalikuju na svoje vlasnike. Kod drvenoga broda je suprotno! On je poput maslinika ili vinograda taj koji oblikuje svojega vlasnika. On od njega iziskuje ljubav, svakodnevni trud, težak rad, odricanje… onaj tko ima drvenu barku ne zna reći: - Ne da mi se danas…-
Drvena barka je poput djevojke! Ako je svaki dan posjećuješ, obasipaš je pažnjom ona će te obdariti ljepotom i takvim osjećajima koji se ne mogu opisati riječima… Isto tako ako je zanemariš… avaj… ne kaže se bezvraga: - Čuvaj se gnjeva prezrene žene! - a ja bih dodao: - ... i zanemarene drvene barke! -
Tomislavova barka jedan je od onih primjera u kojima ova veza savršeno funkcionira, i ne zna se tko više sjaji; barka ljepotom ili njen vlasnik ponosom. I jedno i drugo je potpuno zasluženo!
Tehnički podaci
- Duljina: 6,00 m
- Širina: 1,99 m
- Istisnina: 1,5 t
- Gaz: 0,50 m
- Broj ležajeva: 2+1
- Kapacitet: 6 osoba
- Godina gradnje: 1965.
- Graditelj: obitelj Lončarić kroz tri generacije
- Pogon: Yamaha 9.9 HT
- Spremnik goriva: 35 l
