Dostižemo li točku s koje nema povratka?
Već duže vrijeme zna se da bi otapanje grenlandskog leda moglo poremetiti strujanje globalnih morskih struja, najzaslužnijih za termoregulaciju planeta. Međutim sada su znanstvenici utvrdili da čak i manja odstupanja od predviđenih stopa otapanja mogu izazvati velike i nepovratne promjene
Pred desetak, možda i više godina pojavili su se u javnosti klimatološki modeli koji su predviđali nešto vrlo neobično. Krajem 21. stoljeća zagrijavanje bi moglo postati toliko veliko da bi izazvalo otapanje velike količine leda s Grenlanda. Ta slatka hladna slatka voda promijenila bi fizikalna svojstva mora u tom osjetljivom dijelu i potpuno zaustavila vertikalnu izmjenu tople površinske i hladne pridnene struje. Najveća posljedica koju su ti modeli prikazivali bila je promjena u kretanju tople Golfske struje. Matematički model predviđao je da bi početkom sljedećega stoljeća moglo biti otopljeno toliko leda da izazove slabljenje, a po nekim modelima čak i potpuni zastoj ove struje. Zbog toga bi more oko Meksičkog zaljeva i istočne obale SAD-a moglo postati vrlo toplo što bi za posljedicu imalo iznimno jake, razorne uragane u tom dijelu Atlantika. No mnogo je zanimljivija jedna druga posljedica; Sjeverna Europa ostaje bez grijanja! Naime, topla Golfska struja na izmaku snage donosi sasvim dovoljno topline da život na Skandinavskom poluotoku čini mogućim pa čak i ugodnim. Nestankom ove tople struje zime na sjeveru Europe postat će sve oštrije, a onda i dugotrajnije. Završna predviđanja pokazala su kako bi prosječna zimska temperatura u Europi bila za 3 do 5º C niža, što bi kroz sljedećih 500 godina moglo dovesti do početka novoga ledenoga doba.. Granica vječnoga leda je vrlo slikovito povučena na rijeci Soči… Super! Mi ćemo proći lišo… Po tome su snimljeni čak i neki Hollywoodski filmovi katastrofe, koji su kao i obično stvari iskarikirali do epskih proporcija i time ubili i najmanju mogućnost da se ovaj problem shvati ozbiljno!
Naravno, pred desetak, a možda i više godina, znanstvena je javnost poprilično oprezno gledala na ova matematička predviđanja i uvjeravala nas kako se radi o vrlo malo izglednom scenariju, ističući ga kao katastrofično predviđanje globalnih razmjera koje se neće dogoditi, bar ne u bližoj budućnosti, jer ipak po tom modelu trebao se otopiti sav grenlandski led. I zaista, teško je povjerovati u jednu stvar koja bi mogla pokrenuti ono što se u klimatologiji naziva točka bez povratka, a onda i takav apokaliptični slijed događaja.
U klimatologiji, točka s koje više nema povratka predstavlja događaj nakon kojega nastupe globalne, trajne i nepopravljive promjene u ekosustavu. Čim kola dostignu svoj vrhunac, i jednom krenu juriti nizbrdo, više ih ništa ne može zaustaviti. Najpoznatija je ona prijetnja s CO2. Ugljični dioksid potiče zagrijavanje planete. Nastavi li se emisija CO2 ovim tempom to će dovesti do toliko visoke temperature da život na Zemlji više neće biti moguć. U jednom trenutku dostići će se točka s koje nema povratka, i nakon toga više se ništa neće moći napraviti da se proces zagrijavanja zaustavi, čak ni kad bi se odjednom prestalo proizvoditi CO2. U klimatologiji takvih potencijalnih točaka ima mnogo, i prelazak svake od njih završava globalnom katastrofom.
Iako su znanstvenici odbacili mogućnost da će se ostvariti najcrnja nagađanja, jedna od sastavnica ovih predviđanja neprekidno ih je intrigirala i tjerala na to da je pažljivo promatraju. Radi se o Sjevernoatlantskoj meridijanskoj obrtajućoj struji. Prošlo je od tada dosta godina, i ona pretpostavka zaigranih klimatologa i matematičara polako je ispala iz fokusa javnosti. Jedan od važnijih razloga za to bio je to što je predviđena promjena trebala biti spora, a i očekivalo se kako bi do potpunog zastoja mogao doći tek ako se u sljedećih stotinjak godina ne bi poduzelo ništa na usporavanju promjena. Mislilo se da imamo mnogo vremena. Nažalost čini se da nisu bili u pravu jer usporavanje struje koje bi moglo imati značajne posljedice na klimu, naročito u Europi primijećeno je već sada. Po nekim modelima Golfska struja je oslabila za 10% u odnosu na snagu s početka 20. stoljeća, i nastavi li se slabljenje ovim tempom, predviđa se da bi do 2100. godine mogla oslabjeti za 34 do 41%. Valja znati da je pred 10.000 godina, tijekom zadnjega ledenoga doba, koje je izazvano upravo njenim slabljenjem, Golfska struja bila slabija za oko 25% no što je to danas…
Dr. Peter Ditlevsen i dr. Johannes Lohmann s Instituta Niels Bohr, Sveučilišta u Kopenhagenu, istražujući klimatološke modele kroz složene matematičke proračune došli su do nekih zabrinjavajućih zaključaka. Kako smo maločas rekli, znanstvenici već otprije znaju da otapanje grenlandskog leda može dovesti do zaustavljanja morskih struja. Međutim dr. Lohmann i Ditlevsen su sada otkrili da se isto može dogoditi i ako kojim slučajem dođe i do ograničenog otapanja leda kroz relativno kratko razdoblje po stopi otapanja znatno bržoj od uobičajene. Dođe li do toga, vrlo lako može doći do toga da se Sjevernoatlantska meridijanska obrtajuća nađe pred točkom nakon koje više nema povratka. Dakle počne li u Atlantik pritjecati veća količina otopljene vode struja će se nepovratno zaustaviti čak i prije no što se sav led otopi.
Klimatolozi pomno prate nekoliko klimatskih podsustava koji imaju globalni utjecaj na klimu. Radi se o ledenom pokrovu Grenlanda i Antarktike, monsunima Indijskoga oceana, amazonskoj kišnoj šumi, i Sjevernoatlantskoj meridijanskoj obrtajućoj struji. Pređe li se bilo koja, ulazimo u potpuno neistraženo područje.
Već sada je primijećeno značajno usporavanje Sjevernoameričke meridijanske obrtajuće struje, posljedice ćemo uskoro iskusiti, iako ne znamo kakve. Ne znamo ni je li to sasvim sigurno posljedica čovjekovog djelovanja i klimatskih promjena, ili je to dio uobičajenih procesa. Ne možemo sa sigurnošću reći ni kad će se, točnije hoće li se ikada više vratiti na staro. Zato sada treba uložiti mnogo truda i sredstava u znanstvena istraživanja. Za sada znanstvenici s velikom sigurnošću mogu tvrditi da bi njeno potpuno zaustavljanje imalo globalni utjecaj na klimu; promjene u putanji monsuna, općenito smanjenje oborina na sjevernoj hemisferi, jačanje oluja na sjevernom Atlantiku, sveopće drastične posljedice na ekonomiju, poljoprivredu i bioraznolikost u većem dijelu svijeta.
Zašto je ova struja tako važna?
Sjevernoatlantska meridijanska obrtajuća struja ili AMOC kako se zove na engleskom je osnovna morska struja u Atlantskom oceanu i predstavlja polazni dio jednog od najvažnijih klimatskih stabilizacijskih elemenata na planeti poznat i kao termohalinsko globalno kruženje. Ovo kruženje povezuje sve oceane, i tople površinske vode dovodi do hladnijih polarnih dijelova gdje se one hlade, i onda uz dno obilaze cijelu Zemlju, onda se pod utjecajem vjetra ponovno uzdižu i kao hladne morske struje putuju površinom i odvode dobar dio topline iz ekvatorijalnog područja, pa onda opet tu zagrijanu vodu vode do polarnih područja gdje se ona hladi, tone i ponovo započinje svoj ciklus. Radi se o velikoj rijeci s protokom od 20 milijuna kubnih metara u sekundi.
Nema sumnje da će usporavanje ove Sjevernoatlantske struje imati znatni utjecaj na globalno termohalinsko kruženje, pitanje je samo kakav. Ono što se za sada čini kao vrlo vjerojatan scenarij jest da će ovaj veliki priljev slatke i hladne vode definitivno i nepopravljivo promijeniti dosadašnje „navike" Sjevernoatlantske meridijanske obrtajuće struje. Uspori li se njeno kretanje, koje svojim spuštanjem u dubine povlači toplu Golfsku struju, ona više neće imati dovoljno zaleta da stigne do Europe, što nas dovodi do one katastrofične priče otprije desetak godina za koju se tvrdilo da predstavlja nemogući scenarij.
Pozitivna stvar je da se skoro svi znanstvenici slažu oko toga da se ovo usporavanje može spriječiti. Za sada misle kako bi se to moglo napraviti jednostavnim smanjenjem emisije CO2. Ima i onih koji usporavanje i hlađenje Europe vide kao idealno rješenje kojim će se poništiti učinak stakleničkih plinova, što možda i jest dobro za planetu, ali ne i za ljude koji žive na njoj.
I koliko god se ove vijesti možda mogu činiti optimističnima, one su zapravo zastrašujuće jer znače da je manevarski prostor koji nam stoji na raspolaganju čak i manji no što se možda u početku mislilo.
...
