1. RAZNO

Dizajn za ljudsku raznolikost, društvenu uključivost i jednakost

Univerzalni dizajn izražava temeljni cilj dobre teorijske i dizajnerske prakse koji se sastoji u odgovoru na potrebe što većeg broja korisnika, pa tako i osoba s invaliditetom

Posljednjih godina u mnogim područjima dizajna se kroz stvaranje novih pristupa nastoji odgovoriti na potrebe i zahtjeve sve složenijeg društva. Može se istaknuti da su tijekom protekla tri desetljeća razvijena tri pristupa dizajniranju kojima se poticala uključivost: univerzalni dizajn (engl. "universal design”), uključivi dizajn (engl. "inclusive design”) i dizajn za sve (engl. "design for all”). Svaki od ovih pristupa ima svoje specifičnosti.

Univerzalni dizajn, razvijen najprije u SAD nakon čega se proširio po svijetu, izražava temeljni cilj dobre teorijske i dizajnerske prakse koji se sastoji u odgovoru na potrebe što većeg broja korisnika. Ovaj pristup ne obuhvaća samo skup dimenzijskih zahtjeva u skladu sa zakonima, standardima ili posebnim značajkama specifičnih korisnika s invaliditetom, već poziva i na neka opća načela dizajna koja se mogu jednostavno primijeniti i provjeriti. Univerzalni dizajn je po prvi put pridonio definiranju "korisnika” u širokom značenju, potičući dizajnere i tvrtke da proizvode i prostore učine dostupnima i upotrebljivima velikoj većini ljudi, ne fokusirajući se samo na osobe s invaliditetom. Ne mora nužno sve biti u potpunosti upotrebljivo svima, već se sam pojam "univerzalno” više odnosi na metodološki pristup nego na krutu i apsolutnu pretpostavku.

S druge strane uključivi dizajn koji je razvijen u UK i zemljama pod britanskim utjecajem ne postavlja dogmatske principe dizajna, već definira stvarni pristup usmjeren na ljudsku raznolikost. Pristup se temelji na ideji da nema apsolutnih kriterija, načela ili smjernica, već se uvijek mora baviti mnoštvom korisnika, konteksta i ciljeva. Zapravo, s obzirom na najširi raspon vještina, jezika, kultura, spolova, dobi i svih drugih mogućih razlika među korisnicima, uključivi dizajn svoj pristup temelji na tri postavke: prepoznavanju različitosti i jedinstvenosti među pojedincima, uključivosti alata i metodologija dizajna te opsegu učinaka u smislu dobrobiti.

Dizajn za sve je sasvim europskog podrijetla, a prema Stokholmskoj deklaraciji iz 2004. godine ukratko se definira kao "dizajn za ljudsku raznolikost, društvenu uključivost i jednakost”. Pristup ima za cilj poboljšanje kvalitete života pojedinaca kroz povećanje njihove specifičnosti i različitosti. Dizajn za sve ne nudi novu vrstu dizajna, a niti je novo dizajnersko područje. Radi se o holističkom pristupu projektnim procesima i metodama koji utječe na sva područja projekta kako bi se predočili prostori, proizvodi, usluge i sustavi koji su ugodno iskoristivi od strane najšireg mogućeg kruga korisnika bilo koje dobi, spola, sposobnosti, kulture ili porijekla.

S obzirom na produljenje očekivanog životnog vijeka, stručnjaci potvrđuju da će svjetska populacija biti sve starija i stoga podložna različitim vrstama invaliditeta. Zbog toga je vrlo bitno da dizajneri svoju pažnju usmjere na razvijanje specifičnih pristupa dizajnu te projekte kojima se mogu zadovoljiti svačije potrebe. S obzirom na činjenicu da standardni pojedinac predstavlja samo mali dio populacije, dizajniranje prema pojedinim pravilima znači isključivanje velikog dijela pojedinaca iz korištenja proizvoda, usluga i okruženja. Zbog toga je najprikladnija metoda dizajna ona koju definira dizajn za sve.