Dizajn plovila za uključivost
BN 251
Tema koja će se obraditi u nekoliko nastavaka usmjerena je na prikaz novog pristupa dizajnu pristupačnih i uključivih plovila, prvenstveno jedrilica, kod kojih su prilikom dizajniranja uzeti u obzir tipični problemi osoba s invaliditetom kojima su za kretanje nužno potrebna invalidska kolica. Tema će ujedno neizravno biti usmjerena i na dva pitanja koja se pojavljuju u suvremenom društvu: uključivosti u društvo i ljudskoj različitosti te rastućoj svijesti da ne postoji "standardno" ljudsko biće.
Prvo pitanje je prvenstveno društvene i političke naravi, sa širokim odjekom i na kulturnoj razini. Pitanje društvene uključivosti, ljudske raznolikosti i jednakih mogućnosti za sve pojedince da samostalno i udobno uživaju u okruženju, proizvodima i uslugama, danas je zapravo uključeno u gotovo sve napredne političke programe u svijetu. Drugo pitanje ima više tehnički karakter, s neposrednim i izravnim posljedicama na stručni karakter nekog projekta. Prijelazom od "dizajniranja za standardnu osobu" do saznanja da "standardna osoba ne postoji" zapravo je učvršćena ideja da stvarni pojedinci, osim što su različiti na fizičkoj, psihičkoj ili kulturnoj razini, također imaju raznolike vještine, sposobnosti, težnje i želje što ih čini jedinstvenima i neponovljivima. Različitost između pojedinaca koja je u stvari pravilo, a ne iznimka, mora se smatrati dodatnim motivom, a ne ograničenjem u projektu. Zbog toga jednakost između pojedinaca i skupina predstavlja stratešku i nezamjenjivu temu za održivi razvoj suvremenog društva u kojem bi svi trebali imati jednaku priliku uživati u okruženju, proizvodima i uslugama.
Na početku dvadesetog stoljeća invaliditet se smatrao samo pitanjem koje se ticalo male manjine svjetske populacije i stoga nije imalo značajnih utjecaja na praksu projekata povezanih s industrijskom proizvodnjom. Početkom prošlog stoljeća, uz neke male razlike, očekivani životni vijek u zapadnim zemljama bio je nešto viši od 50 godina. Šanse za preživljavanje nakon ozljede leđne moždine bile su oko 10%, a većina ljudi s kroničnim stanjima bili su ograničeni na život u zdravstvenim ustanovama. Zahvaljujući zdravijem načinu života, napretku medicine i boljim higijenskim uvjetima, danas gotovo 80% stanovništva živi više od 65 godina, a očekivani životni vijek se popeo na preko 80 godina. Zbog toga danas u zapadnim zemljama invalidi čine oko 5% stanovništva, od čega je manje od 10% hospitalizirano u ustanovama za liječenje.
Međutim, unatoč razvoju društvene i kulturne svijesti o pitanjima invaliditeta koji je doveo do snažnih inovacija u smislu propisa, usluga i mjera u korist osoba s invaliditetom, danas se nažalost pozornost uglavnom pridaje jednostavnoj fizičkoj dostupnosti okruženju i prostoru. Fizička je dostupnost neizostavno pravo, bez obzira na to što često ipak ostaje samo kao želja budući da u stvarnom životu postoje prepreke, na primjer poput dobro poznatih arhitektonskih barijera u građevini. Izazov pristupačnosti može se nadvladati samo kada se shvati da se invaliditet mora uklopiti u široku temu ljudske raznolikosti kojoj pripadaju svi. Raznolikost bi stoga trebalo smatrati izazovom za inovacije, a ne ograničenjem koje se može izbjeći lukavim tumačenjem pravila.
Ideja dizajna bez prepreka, nastala u SAD 50-ih godina prošlog stoljeća sa ciljem razvoja i širenja načela dizajna temeljenih na pristupačnosti, omogućio je reintegraciju ratnih invalida iz Drugog svjetskog rata i Korejskog rata. Dizajn bez prepreka te tzv. uključivi dizajn i općenito brojna istraživačka područja usmjerena na pristupačne projekte tijekom vremena razvili su golemo nasljeđe načela i kriterija u dizajnu. Međutim, premda predstavljaju temeljne doprinose dizajnerskoj praksi, ova načela i kriteriji i dalje ostaju usmjereni na izrazitu specijalizaciju projekata za osobe s tjelesnim invaliditetom.
Ovaj tradicionalni pristup projektima može se prevladati s pristupom "dizajna za sve" (engl "design for all") koji se odnosi na dizajniranje proizvoda i okruženja koji bi u najvećoj mjeri bili upotrebljivi svim ljudima bez obzira na njihovu raznolikost i potrebe za posebnim prilagodbama ili posebnim dizajnom.
Broj starijih osoba stalno raste i očekuje se da će do 2050. godine biti dosegnut dojmljiv broj od 2,4 milijarde pojedinaca u cijelom svijetu. Radi se o vrlo općenitim podacima koji ipak daju dovoljno dobru ideju o broju ljudi koji će moguće biti diskriminirani zbog nemogućnosti korištenja proizvoda i objekata namijenjenih apstraktnom "standardnom korisniku". Svatko ima pravo na pristupačnost i uključivost te mogućnost samostalnog i udobnog korištenja proizvoda i okruženja. Nedvojbeno se može reći da se dizajn za uključivost sve više širi, posebice kada je inspiriran kriterijima "dizajna za sve". Ovo je područje relativno novo, ali počinje imati konkretan značaj u području dizajna raznih proizvoda, posebno onih kod kojih se prednosti ovog pristupa mogu odmah vidjeti.
Jedno od područja kojima se "dizajn za sve" trenutno bavi odnosi se na dizajn proizvoda za slobodno vrijeme za dvije vrste korisnika koji se potpunosti uklapaju u ciljeve samog pristupa. S jedne strane su to starije osobe, a s druge strane osobe s tjelesnim invaliditetom, posebno donjih udova zbog čega su prisiljeni koristiti invalidska kolica. Među raznim proizvodima na tržištu za slobodno vrijeme, područja rekreacijskih cestovnih vozila (kamperi) te rekreacijskih plovila privlače veliki interes dizajnera i proizvođača. Plovila koja su već dostupna na tržištu za osobe s tjelesnim invaliditetom mogu se podijeliti u dvije glavne skupine. Prvu skupinu čine plovila kraća od 10 m, od kojih je većina namijenjena isključivo za sportske potrebe, dok drugu čine plovila za razonodu dužina od 10 m do 24 m koja su kao jedinstveni primjerci uglavnom nastali preinakom postojećih plovila. Ta su plovila u najvećem broju osmišljena na zahtjev rijetkih vlasnika, a njihov je razvoj bio usko usmjeren na krajnji cilj koji je morao zadovoljiti potrebe točno određenog korisnika.
Zbog svega navedenog, pristup dizajna za sve neophodno je uvesti u industriju proizvodnje plovila. Čak i površnim pregledom stanja može se lako utvrditi da bez obzira na sve veću potražnju pojedinaca i škola jedrenja, na tržištu nedostaju pristupačna plovila koja bi osobama s invaliditetom ili drugim slabijim skupinama omogućila pristup plovidbi, posebno jedrenju.
Tema dizajna za uključivost za jednotrupne jedrilice dužina između 10 i 24 metara dužine namijenjenih za razonodu pokušati će se dotaknuti u nekoliko nastavaka, a pritom će se razmotriti rješenja koja se razlikuju od tradicionalnog pristupa dizajnu jedrilica. Posebna pozornost će se posvetiti poboljšanju pristupačnosti jedrilici te načinima za ukrcaj, rasporedu na palubi te odgovarajućem dimenzioniranju unutrašnjosti prema potrebama osobama u invalidskim kolicima. Sve to može jako dobro poslužiti i kao polazišno rješenje za primjenu na motornim plovilima.
Dizajn općenito
Riječ "dizajn" dolazi od engleske riječi "design" koja se s različitim značenjem koristi u mnogim područjima. Kao neka od značenja mogu se navesti: nacrt, plan izvedbe, crtež, osmisliti, projektirati, itd. Kada se govori o dizajnu nekog proizvoda, obično se pod time smatra oblik ili raspored pojedinačnih dijelova koji čine cjelinu proizvoda. Pojednostavljeno, dizajn je umjetničko oblikovanje upotrebnog predmeta i kao takav je u svakodnevnom životu prisutan svugdje, a da toga ljudi često nisu ni svjesni.
U vrijeme dok nije postojala industrijska proizvodnja, nije bilo bitne razlike u stvaranju neke skulpture ili upotrebnog predmeta. Oba su predmeta bili individualni proizvodi. Međutim, u trenutku kada se proizvodnja promijenila i kada je postala industrijska, oblikovanje proizvoda prestalo je biti umjetnost i moralo je doći do razlikovanja unikatnih predmeta nastalih u umjetničkim obrtima i industrijskih proizvoda. Kada su se uporabni predmeti počeli industrijski masovno proizvoditi, trebalo ih je osloboditi pretjeranih ukrasa kojima se prekrivala loša izrada ili ružan oblik. Proces oblikovanja predstavlja proces pojednostavljivanja predmeta u cilju pojednostavljenja procesa proizvodnje kako bi se postigla što veća upotrebljivost predmeta. Funkcionalan je onaj predmet koji oblikom prati namjenu. Na primjer, stolica koja svojim oblikom poziva da se sjedne na nju, ili ručka koja naprosto mami da se ruka stavi na nju. Konačno, predmet mora biti prilagođen što lakšoj, bržoj, jeftinijoj i masovnijoj proizvodnji.
...
