1. Jedrilice

Delphia 31

Delphia 31 nova je uzdanica ovoga škvera, a s dizajnom kojega potpisuje najbolji poljski projektant Andrzej Skrzat ne odskače od ostalih predstavnika kuće. To znači da se kombinacijom modernih i čistih linija stvorila jedna skladna i oku ugodna cjelina koja nimalo ne zaostaje za europskom konkurencijom. Dapače Delphiu možda ne krase inovativnost ili ekstravagancija, ali joj se za eleganciju i sklad nema što prigovoriti

Hrvatski jedriličari, ali i nautičari općenito, tradicionalno su orijentirani na domaću ili zapadnoeuropsku brodogradnju. Kad spominjemo plovila proizvedena u istočnom dijelu Europe prosječni hrvatski nautičar nesvjesno napravi onaj dobro poznati ?kiseli? izraz lica kao da mu se u ustima našla kriška limuna. Predrasude je teško prevladati pa je proizvođačima iz tog dijela Europe u pravilu potreban višestruko veći napor da bi se dokazali na tržištu nego kolegama sa zapada. Svi oni poduzetnici koji su prošli taj trnoviti put izlaska na nemilosrdno zapadno tržište jako dobro razumiju o kakvim je mukama riječ, i koliko je tvrtki s velikim potencijalom jednostavno pokleknulo pred tim izazovom. Ipak postoje i svijetli primjeri koji predstavljaju nadu i poticaj najupornijima, i koji su svojim primjerom potvrdili kako se veliki entuzijazam te mnogo uloženog truda i znanja ipak dugoročno isplati.
Takva jedna priča u kojoj su glavni likovi braća Piotr i Wojciech Kot počela je na sjeveru Poljske 1990. godine. Ova su braća svoj teško stečeni kapital uložila u proizvodnju jedrilica i ostvarenje životnog sna. Budući da je njihova strategija bila pametan i polagan razvoj nisu u kratko vrijeme doživjeli eksplozivni razvoj koji mnogi toliko žele. Oni su polako sustavnim i marljivim radom gradili stabilnu tvrtku Delphia koja je danas izrasla u jedno od najvećih brodogradilišta u Poljskoj. Danas ova tvrtka u svojoj ponudi ima devet modela jedrilica i tri modela motornih plovila u rasponu od sedam do petnaest metara, a svi se proizvode u modernim pogonima u mjestu Olecko na sjeveru Poljske.

Kad bismo Delphiu predstavljali u brojevima mogli bismo istaknuti preko tri tisuće proizvedenih plovila, što je i više no respektabilna brojka. Osim toga mogu se pohvaliti suradnjom s američkom korporacijom Brunswick za koju godišnje proizvede oko tisuću plovila marki Quicksilver i Utern. Da bi ova priča bila još ljepša poduzetni Poljaci nedavno su kupili renomirani švedski škver Maxi Yachts International što predstavlja dodatni adut u napretku ove tvrtke tradicionalno orijentirane na tržišta Baltika i Skandinavije. Iako do sada na hrvatskom tržištu, kao i općenito na Mediteranu nisi postigli značajnije prodajne rezultate, svjesni su kvalitete svojih proizvoda te se s pravom nadaju da će se u skoroj budućnosti i to promijeniti.

Europska Delphia 31

Delphia 31 nova je uzdanica ovoga škvera. Dizajn koji potpisuje najbolji poljski projektant Andrzej Skrzat ni po čemu ne odskače od ostalih predstavnika kuće. To znači da se kombinacijom modernih i čistih linija stvorila jedna skladna i oku ugodna cjelina koja nimalo ne zaostaje za europskom konkurencijom. Dapače Delphiu možda ne krase inovativnost ili ekstravagancija ali joj se za eleganciju i sklad nema što prigovoriti. Okomito odrezani pramac i krma pravokutnih linija koje osiguravaju veću prostranost predstavljaju današnji trend ove klase, što se možda neće svidjeti svima, ali komoditet krmenih kabina i prostrani kokpit opravdava takav dizajnerski pristup. Pogled s boka otkriva nisku kabinu s dugim zatamnjenim bočnim prozorima koji dodatno naglašavaju eleganciju jedrilice i joj daju moderan europski štih.

Ulijeva povjerenje

Već pri samom ulasku s krme Delphia ostavlja solidan dojam, prije svega dobrom završnom obradom i racionalnom ergonomijom kokpita, što bi se reklo sve je na svome mjestu. Zamjerku ovdje možemo uputiti samo na malu krmenu platformu, ali s obzirom na činjenicu da je to zapravo dizajnerski ustupak u korist krmenih kabina smatramo to opravdanom žrtvom.

S obje strane kokpit je ograđen visokim inoks ogradama koje pružaju osjećaj sigurnosti, pogotovo u plovidbi i manovri. Bočne klupe protežu se cijelom dužinom kokpita te kriju ogromna spremišta u koja se mogu spremiti bokobrani i sva ostala oprema koja bi u navigaciji mogla smetati. Sama skiperska pozicija je dobro osmišljena i u navigaciji nudi skiperu mnogo opcija da pronađe poziciju s najboljim pregledom i osloncem. Iza skiperske pozicije sa sklopivim kolom kormila i pratećom navigacijskom opremom uzdužno je smješten sklopivi stol s držačima za čaše i inoks okvirom koji je prilično čvrst pa dobro posluži i kao rukohvat u navigaciji. Bočni prolazi su dovoljno široki i prohodni jer su tračni klizači smješteni uz kabinu pa se uz pomoć ograde i rukohvata na kabini i manje iskusni jedriličari mogu kretati i u navigaciji.

Na pramcu se nalazi veliko sidreno spremište u kojem se osim lanca nalazi i sidreno vitlo, a ostalo je mjesta i za odlaganje još ponekog pajeta ili čega sličnog. Ispred sidrenog spremišta nalazi se špirun u inoks okviru i gazištem u kombinaciji plastike i drva. Kad ne bi bilo sidra i sidrenog vitla na putu, ulazak s pramca bio bi jednako lagan kao i preko krme.
Interijer Delphie je veliko iznenađenje, ali ne zbog rasporeda ili nekog inovativnog rješenja već zbog uistinu odlične završne obrade koju ipak nismo očekivali na plovilu ovog cjenovnog razreda. Sam raspored je klasičan. Po silasku u salon s desne strane nalazi se radni stol a s lijeve kuhinja. U nastavku se duž cijeloga salona protežu bočne klupe i sklopivi stol u sredini. Kuhinjski blok ima nešto manju radnu površinu, ali ima dovoljno spremišta i ladica te je vrlo racionalno i praktično posložen.

Pramčana i krmena kabina u prosijeku su klase i nude više nego komotan smještaj za ugodan odmor. Jedina prostorija u potpalublju gdje su se Poljaci upustili u dizajnerski eksperiment je toalet, kojem je kombinacijom sive i bijele boje projektant želio razbiti monotoniju i sterilnost dizajna.

U plovidbi

Testirana Delphia 31 ima flok od 105%, površine 23,9 m? i glavno jedro površine 23,4 m? oboje od Dakrona u proizvodnji firme Elvstrom. S obzirom na izvedbu s tri vitla centralni se smjestio na lijevoj strani kabine. Ispred njega je šest Spinlockovih stopera dok su s druge strane ulaza u potpalublje samo dva.

Kako smo na testu imali slab vjetar, nismo mogli ispitati sve mogućnosti koje Delphija zasigurno može pružiti. Ipak čim smo razvili jedra i krenuli oštro u vjetar brzina se popela na 6,1 čvora, a nakon nekog vremena je, ovisno o refulima dosezala i do 6,5 čvorova. Iako je vjetar konstantno mijenjao smjer prelaskom na veći kut sve do pol boka brzina je ostala ista, da bi s promjenom vjetra tek neznatno pala. Oštro u krmu vjetar nas je uspio pogurati sve do 5,8 čvorova. Prelaskom na veći kut izgubili smo oko pola čvora. Iako je vjetar bio nestalan i po snazi i po smjeru, bilo je teško izmjeriti stvarnu brzinu, no uvjerili smo se da je Delphia vrlo agilna te za jednog obiteljskog krstaša vrlo dobro prihvaća sve zadane manevre.

Kormilo je vrlo dobro postavljeno tako da su reakcije plovila vrlo hitre ali mekane te pruža osjećaj sigurnosti kod svake promjene smjera. Ono što je najbitnije kod ove klase obiteljskih jedrilica je jednostavnost upravljanja, a tu je Delphia opet pokazala zavidnu lakoću pa se s dvoje ljudi svi manevri izvode opušteno i elegantno.

Što se tiče pogonskog agregata testiranu jedrilicu pogonio je provjereni Volvo D1 od 20 konjskih snaga koji predstavlja odličan izbor s obzirom na rezultate koje smo s njime postigli. Na minimumu smo nakon nekog vremena uhvatili 2,1 čvor, a dodavanjem gasa na oko 2.000 o/min vrlo brzo smo dostigli 5,8 čvorova dok je brzina na 2.500 o/min bila 6,5 čvorova. Maksimalnim gasom Volvo se zavrti na 3.000 o/min, a brzina postupno naraste na 7,2 čvora, na naše iznenađenje bez velike buke ili vibracija, što je isto za svaku pohvalu.

Zapadna kvaliteta po istočnoj cijeni

Uzevši u obzir sve viđeno moramo priznati da nas je cijena od 59.800,00 eura pomalo iznenadila jer nam je iz iskustva dobro poznato da se kvaliteta i dobra maritimna svojstva uvijek reflektiraju na cijenu. Delphia je jedrilica vrlo čvrste konstrukcije i dobre kvalitete plastike, a ono što nas je posebno iznenadilo je završna obrada i materijali u salonu koji su na visokoj razini te im se teško može naći zamjerka. Sa samom ergonomijom Poljaci nisu previše eksperimentirali te su preuzeli provjerena rješenja uređenja iz ove klase. Kada se sve zbroji nameće se jednostavan zaključak kako je Delphija ponudila jedrilicu povoljne cijene, ali ne nauštrb kvalitete ili završne obrade. Ne treba onda ni čuditi da se proizvođač s potpunim pravom nada dobrim prodajnim rezultatima i na tržištima na kojima do sada nisu bili prepoznati.