Danas je sv. Nikola – zaštitnik pomoraca, ribara i djece
Dragi štovatelji mora, posada Burze Nautike želi vam da vas i dalje ovako revno čuva i pazi naš nebeski zaštitnik sv. Nikola!
Pisao je tako bard hrvatske poezije Ivan Slamnig u svojoj antologijskoj pjesmi „Barbara”, i vjerojatno nikada i nitko nije tako precizno pogodio bit pomoraca, pomoračkoga života i njihova odnosa sa sv. Nikolom. Dok je more dobro, brod pouzdan, a makina radi osjećamo se nepobjedivima! No čim se jedna od vrijednosti iz ove jednadžbe izbaci postajemo ponizni, manji od makova zrna... Ne postoji nitko tko malo više plovi a da makar jednom u svom životu nije zazvao ovoga dragoga sveca u pomoć, našavši se u nekoj škakljivoj situaciji na moru. I nema tu neke pretjerano velike razlike između žabara i čovjeka rođena na barci, između onoga kome je to prva nevera i onome kojem je to zadnja pred odlazak u zasluženu pomoračku mirovinu. „Samo bedast čovik nima straha od mora!” govorio je jedan stari barba Karabajić, inače iskusni pomorac, a pod stare dane barkarijol koji je u svom plovidbenom stažu iskušao dobar dio nevolja iz arsenala kojeg more nudi. A kad more započne svoj ples vođen vjetrom tada se svi mi utičemo svetome Niki, Nikoli ili Mikuli, i svi smo pred njim jednako ponizni i ravnopravni. Moru smo mi svi isti. A sudeći po intervencijama kapetanija, naš sv. Niko je i ove godine obavio poprilično dobar posao. Eto, skoro svi smo živi i zdravi, i brodovi naši još plove!
Zato, u ime cijele posade Burze Nautike svima nama koji redovito hodočastimo moru, želim da nas i dalje čuva i pazi naš sv. Nikola, da i dalje bdije nad našom djecom, nad našim pomorcima i ribarima, da i dalje čuva naše brodove i barke, jer nigdje čovjek nije toliko mali kao kad se suoči sa snagom mora i vjetra.
Nek' nas i dalje čuva i pazi, kao i dosad.
Foto: arhiva Burze Nautike
Hvala Ti sv. Miko!
Dobri biskup iz Anatolije
Nakon nekog vremena neke stvari prerastu u simbole, ali iza svakog simbola stoji jedna lijepa priča koja tu simboliku čini još vrednijom štovanja. Tako je i sa štovanjem sv. Nikole. Toliko tu ima nekih simboličkih stvari koje danas činimo samo zato jer su nam tako rekli naši roditelji, često potpuno nesvjesni onoga što leži iza svega toga. Znamo da sv. Nikola dariva djecu, znamo da štiti putnike, i da štiti pomorce. Ali zašto?
E, pa ovako. Prema dostupnom podacima, sv. Nikola je živio na prijelazu iz 3, u 4. stoljeće u Anatoliji, povijesnoj pokrajini tadašnjega Istočnoga Rimskoga Carstva. Legenda kaže da je rođen i vrlo bogatoj obitelji. Ostavši rano bez roditelja odgajao ga je barba koji je bio biskup. Vele da je mladi Nikola trebao naslijediti barbu, no on je tu čast odbio i posvetio se pustinjačkom životu u Palestini. Ipak, nakon nekog vremena vraća se u rodni kraj, i tu ga izabiru za biskupa. Naslijedivši obiteljsko bogatstvo, ali i novi nauk kako će prije deva proći kroz ušicu igle negoli bogataš kroz vrata raja, taj je imetak doživljavao kao silan teret pa ga je potajice šakom i kapom (i cipelicama i čarapicama) dijelio potrebitima.
A reć bi da ga je išlo i s čudima! Od dana kad je čudom i blagoslovom izvadio nekom djetetu kost iz grla smatra ga se zaštitnikom djece, otkad je u neveri smirio more i spasio mornare iz podivljale nevere štiti i pomorce. Jednom je prilikom spasio i nevino osuđena čovjeka pa mu se i zatvorenici utiču. Pomogao je i putnicima i tako postao i njihov zaštitnik, i zaštitnik pekara, i mladih djevojaka udavača, i ljekarnika... i kod svakog od njih napravio je ponešto što se do današnjega vremena izmiješalo pa danas imamo ove običaje koje imamo.
Najpoznatija legenda o sv. Nikoli kaže kako je u vrijeme dok je Nikola živio svoj zemaljski život u istočnome dijelu Rimskoga Carstva neki trgovac naglo osiromašio pa nije mogao dati miraz za svoje tri kćeri. Ne bi li ih spasio od zle sudbe Nikola je jednu večer ubacio poveću svotu iz svoga obiteljskoga bogatstva kroz prozor osiromašene nesretnice što je bilo dovoljno za udaju prve kćeri. Drugi put je ubacio novac u cipelu jedne od dviju preostalih, a kad je došlo vrijeme za udaju treće, zatekao je oca kako stražari na prozoru da vidi tko to ubacuje novac za njegove kćeri, i tada se Nikola popeo na krov i kroz dimnjak ubacio novac koji je upao u čarape koje su se sušile na ognjištu. I eto nama svih današnjih običaja; i prozora, i cipela, i čarapa na ognjištu.
Umro je 6. prosinca 343. godine, mirno u snu, u, za ono vrijeme dubokoj starosti od 73 godine. Zato ga i štujemo upravo na taj dan, i djecu darivamo darovima kao što je i on darivao potrebite... Iako, ako ćemo se baš držati nauka i primjera sv. Nikole, možda bismo se i mi mogli zapitati ne bi li kojim slučajem bilo bolje da umjesto novog PlayStationa svojoj djeci, poklonimo školovanje nekom djetetu u zemljama Trećega svijeta... No... ne kvarimo si blagdane tričarijama...
Sveti Nikola ili Djed Mraz?
Iako nautički portal baš i nije neko najprimjerenije mjesto za razrješavanje enigmi i povijesnih prijepora, mislim da bi ipak trebalo reći nekoliko stvari. Kao prvo sv. Nikola i Djed Mraz su dva različita čovjeka! I stoga smo mi na ovim prostorima u pravu, a naša djeca najsretnija jer im darove donose i svetac, i mitološki lik! O sv. Nikoli smo već rekli tko je i što je, a sad bi bi valjalo reći i nekoliko riječi i o Djedu Mrazu!
Sva djeca kod nas znaju da ovo nije sv. Nikola Foto: Pexels
Dakle priča o tome da su Djeda Mraza izmislili komunisti ne drži vodu. Naime Djed Mraz je dobro poznat lik iz slavenske mitologije, a ona ne samo da seže iz vremena prije komunizma, već zalazi u doba u kojem su Slaveni još tražili mjesto na kojem će se skrasiti! To što naša slavenska mitologija nije poznata kao grčka, ili opjevana kao skandinavska vjerojatno predstavlja izvor tolikih zabuna i dezinformacija.
Kao i u svakoj mitologiji, tako i ovdje postoje mnoge varijacije na temu, ali uglavnom, Djed Mraz je praslavenski demon, i to iz vremena kad demon nije imao ovako loše značenje kakvo mu je nametnulo kršćanstvo. Značilo je to isto kao i čarobnjak, vladar prirodnih sila, odnosno personifikacija zime, i svih onih stvari koje ona donosi. Kako djeca vole zimske radosti, tako i Djed Mraz voli djecu, ali kako dar ne zaslužuje baš svatko, tako i on dariva samo dobru djecu. Djed Mraz darove djeci obično nosi onda kad ima najviše vremena, kad je noć najduža, što će reći za zimskoga solsticija.
Kako mi živimo u krajevima u kojima je snijeg relativno rijetka pojava, a i utjecaj zapadnoga kršćanstva znatno snažniji, (a ono baš i nije tolerantno prema starim mitovima) tako su i slavenski mitovi, barem većina njih, brzo zaboravljeni. Zaboravili smo i Djeda Mraza, kao i to da on ima i pomoćnicu, Snjeguročku. I dok je Snjeguročka zauvijek pala u zaborav, Djed Mraz se vratio, ali tek s politikom koja se u ono vrijeme ugledala prema istoku. A kako se kod nas ne zna pogledati dalje od svoga nosa, Djed Mraz je ispao komunistička umotvorina...
Djed Mraz i njegova pomoćmica Snjeguročka dobro su poznati likovi iz slavenske mitologije Foto: ©Demian - stock.adobe.com
Ali i na zapadu se u međuvremenu dogodila prava zbrka! Tamo se valjda sv. Nikola napio, kao i sv. Martin prije njega, pa je zakasnio na svoj spomendan i brižnoj američkoj djeci počeo dijeliti poklone tek za Božić! Naime tzv. Santa Claus nije nitko drugi doli santa Nicolaus, olitiga naš sveti Mikula! Kako mu je valjda bilo neugodno što je zakasnio, svoje biskupske halje zamijenio je crvenim odijelcem, a mitra je ustupila mjesto kapi s coflekom, i tako je zabuna postala potpuna! Onda smo mi, kod kojih sv. Nikola i dalje dolazi na vrijeme, ostali zbunjeni tim, u crveno odjevenim djedicom i prozvali ga Djed Mraz iako se on tako nikada nije oblačio. No nakon nekog vremena je i naš slavenski Djed Mraz vidio da je pametnije promijeniti modu nego popustiti pred zapadnjačkim zabunama, pa je tako zamijenio svoj dugi plavi ili bijeli kaput crvenim odijelcem zakašnjeloga merikanskoga santakloza, uzeo kokakolu u ruke i zasjeo na poziciju najomiljenijega svjetskoga starčića rumenih obraza.
I tako, draga djeco, vi s potpunim pravom iščekujete svoje poklone i od sv. Nikole i od Djeda Mraza! Različiti su to čuvari djetinjstva, i obojica postoje samo da vas vesele, jedan o svom spomendanu 6. prosinca, a drugi oko zimskog solsticija, tu negdje o Božiću.
...
