Dan koji je promijenio pomorstvo
Na današnji dan, 15. travnja 1912. godine dogodila se najveća civilna tragedija u povijesti čovječanstva
Titanic je bio najbolji brod svoga doba. Bio je najluksuzniji brod koji je dotad plovio. Bio je i najsigurniji, jer uveo je neke novine, poput vodoneopropusnih pregrada koje se dotad nisu radile na sličnim brodovima. Imao je čak i telegraf, tzv. Marconi koji je putnicima, naravno, onima više platne moći, omogućavao da pošalju telegram sa sredine Atlantika. Bio je to vrhunac ondašnjih transatlantika koji su redovitim linijama spajale europske luke s lukama SAD-a. Amerika je za mnoge Europljane već tada bila zemlja snova, zemlja u kojoj svatko ima svoju priliku, u kojoj podrijetlo nije bitno, zemlja u kojoj teče med i mlijeko, pa je prijevoz putnika postao unosan posao kojim se bavio veliki broj brodara.
Upravo zahvaljujući činjenici da se radi o najpoznatijoj tragediji, čini se da ljudi o Titanicu znaju sve, no još uvijek se mogu čuti i neki podaci koji su zapravo mit, i nisu točni, a ima i stvari za koje se još uvijek može reći da ih zna malo ljudi.
Malo je znana činjenica da velika većina najvećih i najluksuznijih putničkih brodova onoga doba rentabilnost nije dugovala malobrojnim putnicima prve klase, već bezbrojnim siromasima koji su natiskani na najnižim palubama tražili svoju priliku za novi početak na novom kontinentu. Upravo oni su sačinjavali najveći dio od 2.224 putnika za koliko se pretpostavlja da ih je bilo na prvom i posljednjem putovanju RMS Titanic. Po nekim izvorima među tim putnicima treće klase bilo je i tridesetak putnika iz naših krajeva od kojih je samo troje preživjelo.
Još jedan pogrešan podatak može se pronaći čak i u udžbenicima. Naime Titanic nikada nije namjeravao osvojiti Plavu vrpcu. Iako jest bio brz, i po današnjim standardima, Titanic nije bio ni zamišljen za obaranje brzinskih rekorda. Da stvar bude bolja, od četiri ciminjere, kako se nazivaju brodski dimnjaci, samo tri su bila spojena na kotlove. Četvrta je postavljena samo zato da ovaj najluksuzniji brod svoga ne bi izgledom zaostajao za tada najbržim brodom Mauretania!
Istina jest da je Titanic imao veliki manjak čamaca za spašavanje, međutim i oko toga također ima mnogo nejasnoća i paušalnih tvrdnji. Titanic je imao pedesetak lajbota u koje se moglo smjestiti oko 1.700 ljudi. Ako znamo da ih je bilo petstotinjak više, vidi se da nitko baš nije vjerovao da se najgore zlo doista i može dogoditi. Međutim dogodilo se. A problem je u tome što čamci za spašavanje nisu bili popunjeni ni do pola kapaciteta. Je li u pitanju nesposobnost posade da unese red u kaos evakuacije, ili nešto drugo, to nikada nećemo saznati, ali lajboti su se spuštali u more dopola puni. No ipak bi trebalo raščistiti jednu stvar. Često se evakuacija pokušava postaviti crno-bijelo, pa se kaže kako su se putnici iz prve klase ukrcali na lajbote, i ostavili sirotinju da se utopi. Međutim stvari su malo sivije no što bismo mi to voljeli. Istina jest da je među putnicima treće klase bilo najviše žrtava, ali oni su i činili najveći dio putnika. I nije točno da su se baš svi iz prve klase ukrcali i pobjegli. Među spašenima ima veliki broj putnika iz treće klase, uglavnom žena i djece, isto kao što i među utopljenicima ima iznimno zvučnih i poznatih imena onotobnoga jet seta kao što su John Astor, Benjamin Guggenheim, Isidor i Ida Straus, lady Duff Gordon, projektant broda Thomas Andrews, i kako se i dostoji, zapovjednik kapetan Edward John Smith.
Preživjelo je samo 706 putnika, što će reći da ih se 1517 utopilo. No ono što je najvažnije je sljedeće; spašeno je gotovo ¾ žena, što jasno govori o tome da se usprkos svemu ipak provodila doktrina „prvo žene i djeca".
Brodolomce je drugoga jutra spasila Carpathia, brod koji je u to vrijeme plovio na redovitoj brodskoj liniji Rijeka-New York… O tempora, o mores… 1912. godine imali smo redovitu liniju za drugi kontinent, a danas više morem ne možemo spojiti ni sjever i jug vlastite države…
...
