1. Motorni brodovi

Čudak 19.9 S

Kao i kod svakog poludeplasmanca, tako je i kod Čudaka prostor na i u plovilu podijeljen u tri cjeline: pramčanu palubu, kabinu s kormilarnicom i kokpit. Plovilo je pri svim brzinama, čak i kod maksimalne od 22,5 čvora izvrsno upravljivo, i što nas je oduševilo, izuzetno je okretno u skučenom prostoru marina i lučica

Čudak. Čudno ime, pogotovo za plovilo. Ali u potpunosti primjereno, jer najnovije poludeplasmansko plovilo zadarske tvrtke David Marine je čudo prostranosti. Ono je plod tridesetogodišnjeg iskustva u projektiranju i proizvodnji stakloplastičnih plovila Krešimira Čuke, alfe i omege cijelog projekta koji je u plovilo od svega 6,06 metra dugog trupa uspio "ugurati" toliko sadržaja. H

omologacijska dužina trupa jest svega 6,06 metra, ali stvarna dužina plovila iznosi 7,30 metra jer se cijeli prednji dio sa širokim špirunom montira naknadno. S krmenom platformom je drugačija priča, budući da je ona sastavni dio trupa i nalazi se na vodenoj liniji spada u dužinu. Integrirana je u trup, čak štoviše, ne vidi se s boka već je uvučena među bočne stranice koje oblo završavaju, a u njima su praktična mokra spremišta.

Dizajnerski je vrlo dopadljiv, iako se pri pogledu s krme doimlje pomalo zdepasto, a s par detalja poput uzdužne pruge tamnije boje i krova kormilarnice nagnutog u suprotnom smjeru od opadajuće bočne linije, potpuno prati trend moderno dizajniranih višenamjenskih plovila.

Kao i kod svakog poludeplasmanca, tako je i kod Čudaka prostor na i u plovilu podijeljen u tri cjeline: pramčanu palubu, kabinu s kormilarnicom i kokpit. Kako je kokpit obično centralno mjesto odvijanja života na plovilu (barem na Jadranu), počet ćemo od njega. Zadovoljavajuće je veličine i prema želji kupca može ili ne mora imati fiksne klupe u kojima su spremišta. Ispod cijelog kokpita je veliko spremište u kojem se nalaze spremnik za gorivo i vodu (poliesterski), a pristup mu je vrlo jednostavan jer se cijela podnica sastoji od poklopaca koji se u potpunosti mogu ukloniti.

Bočne stranice su prilično visoke tako da je kokpit dosta dubok i pruža osjećaj sigurnosti, a samom boku se, zahvaljujući malom triku, može u potpunosti prići (iako je gornji rub širok petnaestak centimetara). Trik je u tome što donji dio unutarnje bočne obloge kokpita ne postoji, pa se stopalom može doći do samog vanjskog boka. U prednjim uglovima, uz vrata prema kormilarnici smještene su po dvije komotne stepenice koje vode ka širokim i komotnim bočnim prolazima osiguranim visokom i čvrstom ogradom od inoksa.

Cijela brodica je prepuna originalnih rješenja, a ono što se prvo vidi izvana su četverokrilna preklopna vrata koja se mogu otvarati na više načina: dva lijeva krila se mogu preklopiti prema sredini, dva desna također (onda sve sklopljeno stoji u sredini) ili se sve može skinuti i odložiti na bočni ležaj u kormilarnici. Tada su prostor kormilarnice i kokpit jedan prostor.

U kormilarnici je stajaća visina (iako je ispod nje Yanmarov turbodizelski četverocilindraš snage 125 konjskih snaga), a cijela unutrašnjost je u plastici hrapave površine s uzorkom drva koja je u ovom slučaju bila svjetlozelene boje. Budući da površine unutrašnjih obloga nisu glatke i sjajne, malo smo skeptični glede jednostavnosti održavanja, ali dobro, vrijeme će pokazati. Cijeli krov kormilarnice je moguće odignuti i fiksirati tako da zrak ulazi s prednje ili stražnje strane. S upravljačkog mjesta pregled je izvrstan na sve strane zahvaljujući velikim staklenim površinama, svi prozori imaju plastične okvire koji omogućavaju jednostavno stavljanje (i eventualnu zamjenu) stakala. Prednja su izrađena od kaljenog stakla kako ih brisači ne bi izgrebli, dok su bočna od pleksiglasa koji je lakši i jeftiniji.

Uz upravljačko mjesto, s lijeve strane, ulaz je u prednju kabinu koja, doduše nije od salona-kormilarnice odvojena vratima, ali pruža sasvim dovoljno privatnosti onome koji u njoj boravi. Kabina je dosta jednostavna i njezin veći dio zauzima dvostruki ležaj koji je smješten uz desni bok, dok se uz lijevi bok našlo malo mjesta za smještaj omanjeg ormarića za odjeću. Kao što smo već napomenuli, u kormilarnici se uz lijevi bok nalazi tapecirana klupa za sjedenje koja se izvlačenjem gornje površine prema naprijed pretvara u jednostruki ležaj. Nasuprot nje je WC koji je posebna priča. Skriven je ispod sjedalice, a cijeli je izliven iz jednog komada i ispire se morskom vodom iz klasičnog kućnog vodokotlića koji je smješten iza bočne obloge.

Ispust je također vrlo zanimljiv, a izveden je u obliku cijevi koja od WC-a ide prema krmi i prazni se slobodnim padom kada plovilo krene. Kako se sadržaj ne bi praznio uvijek, izlaz cijevi je zatvoren čvrstom gumenom klapnom. U cijeloj toj prilično zanimljivoj priči jedino što nas je zasmetalo je smještaj WC-a tik uz kuhinjski blok.

Testirani Čudak pogonjen je Yanmarovim turbodizelašem snage 125 konjskih snaga koji je smješten centralno ispod poda kormilarnice (zbog njegove visine poklopac je izdignut dvadesetak centimetara iznad razine poda). Iako je cijela brodica relativno kratka, pogon je izveden klasično, putem osovine i trokrakog mesinganog propelera.

Za upravljanje se brine klasičan list kormila potpomognut hidraulikom. Upravo zbog takve kombinacije, relativno male dužine i velike širine, kobilice, motora velike snage, pri brzinama većim od 18 čvorova plovilo se pri naglijem skretanju naginje u stranu suprotnu od one na koju se skreće. U početku je malo neugodno, ali samo se treba naviknuti. Osjećaju nestabilnosti pridonosi i okretna skiperska sjedalica koja i kada je zakočena ima malo "lufta", pa se pomiče par centimetara lijevo i desno.

Plovilo je pri svim brzinama, čak i kod maksimalne od 22,5 čvora izvrsno upravljivo, i što nas je oduševilo izuzetno je okretan u skučenom prostoru marina i lučica. Zahvaljujući, za tu dužinu, vrlo velikoj širini, Čudak 19.9 S vrlo je stabilan i ne ljulja se čak i kad stoji na mjestu. Iza njega ostaje vrlo mali krmeni val i jedino nam je žao što nismo imali "malo mora" da isprobamo kako se ponaša na valovima većim od vlastitih.

Iz svakog detalja je vidljivo da je plovilo projektirao čovjek s mora i da je to plovilo koje može poslužiti i za ribolov i za razonodu, a maritimne sposobnosti mu omogućuju izlazak na more i u slučaju kada mnogi veći i razvikaniji brodovi ostaju u luci. Sve je na njemu izrađeno od plastike kako bi bio što jednostavniji i jeftiniji (uključujući i spremnike vode i goriva, ispušni lonac, kuhinju i ostalo). Kao što smo već rekli, pravo je čudo prostranosti na svega šest metara dužine.

Konstruktor je tu uspio smjestiti kabinu s dva ležaja i sasvim dovoljno ormarića i polica za odlaganje odjeće, kormilarnicu u kojoj je jedan ležaj dužine dva metra, potpuno opremljenu kuhinja, morski WC i upravljačko mjesto te prostrani kokpit u kojem komotno može boraviti cijela posada. Pravi domaći poludeplasmanac po vrlo prihvatljivoj cijeni koji će svojom kvalitetom zadovoljiti svakog pravog nautičara.