1. Ljudi, more, brodovi

Coppa del Presidente - regata u sjeni Sv. Marka

Malo je mjesta na svijetu tako sudbinski vezanih uz more kao što je to slučaj s Venecijom. To je grad koji nije otrgnuo prostor od mora, već je doslovce zaplovio i združio se s morem. Od samih početaka, pa sve do današnjih dana Venecija živi s morem i ljubomorno čuva svoju pomorsku tradiciju koja ju veže uz one stare dane slave kad je pripadala samo moru

Ljudi koji dijele iste interese obično imaju vrlo slične poglede na svijet. Tako svi oni koji jedre na starim tradicijskim barkama vrlo dobro znaju što i kako je to imati drvenu barku, koliko truda treba da se ona očuva, i prenese na sljedeća pokoljenja. Tako smo se i mi okupljeni oko Koordinacije za očuvanje pomorske tradicije Kvarnera i Istre vrlo brzo sporazumjeli s talijanskim, točnije venecijanskim kolegama koji unutar udruge Vella al terzo brinu o očuvanju tradicijskih barki karakterističnih za Lagunu. Možemo reći da nam je bila čast prihvatiti poziv da 13. rujna sudjelujemo u velikoj regati tradicijskih barki na jedra „Copa dell Presidente" u organizaciji udruge „Vela al terzo" iz Venecije.

Na regati su sudjelovali kvarnerski guc iz Mošćeničke Drage (Robert, Josip i Katarina Mohović te Franko Gržin), krčka pasara iz Krka (Danko Milohnioć i Ksenija Pavlović), lovranski guc iz Lovrana (Ivo Grbac, Ermano Jedretić i Marin Pleše) te rovinjska batana iz Rovinja (Giandomenico Giuricin i Ermanno Turcinovich).

Na regati je uz kvarnerske i istarske barke sudjelovalo osamdesetak tipičnih tradicijskih barki venecijanske lagune tipa sampierota, topo, topetto, sandolo, caorlina, bragania, brogozzeto, bragozzo i slične. Jedrilo se po sjeveroistočnom vjetru koji je na udare dostizao brzinu od preko 15 čvorova što je prouzročilo tri prevrnuća, dva pucanja lantina i nekoliko sudara, srećom bez težih posljedica. Veličanstveni start regate s pogledom na katedralu svetoga Marka i Duždevu palaču, nasuprot otočića San Giorgio Magiore, malo je koga ostavio ravnodušnim, kao i to da se jedrilo oko stupova koji označavaju plovne kanale. Poseban problem jedrenja u Veneciji predstavlja ukrižano more i valovi koji nastaju uslijed gustoga prometa raznih plovila koja plove u svim smjerovima. U iznimno jakoj konkurenciji naše četiri posade plasirale su se od dvadesetog do tridesetog mjesta, što je s obzirom na vrste barki koje su sudjelovale na regati i površinu njihovih jedara u odnosu na naše sasvim solidan rezultat.

No osim same regate kao sportskoga događaja, možda je važnija sama činjenica da smo i mi sudjelovali na njoj. Mnogima je san već i posjetiti Veneciju, a može li se onda zamisliti kako je tek zaploviti njenim kanalima! Poseban je doživljaj plovidba Venecijom, kao i prebacivanje barki i posada od terra ferme i Ponte San Giuliana gdje smo barke spuštali i podizali iz mora, do privezišta i sjedišta udruge „Vela al terzo" koje se nalazi na sjevernoj strani zidina čuvenoga Arsenala, i onda kanalima do Svetoga Marka i ulaza u Canal Grande.

Vrlo zanimljivo iskustvo bila je i večera dobrodošlice koja se održala u prostorima veslačkog kluba Bucintoro (klub veslanja na tradicijskim barkama). Oni imaju prostore u skladištima soli kraj Ponte della Dogana. Ovi ekskluzivno uređeni prostori ostali su im od America's Cupa koji je pred više godina jednim dijelom organiziran i u Veneciji. Posebno atraktivno bilo je završno druženje s podjelom nagrada koje je održano u prostorima Arsenala koji je inače u najvećem dijelu zatvoren za javnost. Za ovu priliku talijanska mornarica dozvolila je prolazak kroz Arsenal tako da su sve barke veslale kroz akvatorij Arsenala do mjesta završnog okupljanja u sjeveroistočnom dijelu luke Arsenala.

Na kraju još jednom valja naglasiti da veseli dobiveni poziv iz Venecije jer on predstavlja i priznanje rada i truda, svih nas koji radimo na očuvanju tradicijskih barki i pomorske baštine na našem dijelu Jadrana. Očito je da smo na pravom putu, to su nam rekli oni koji u tome imaju ogromnoga iskustva, još samo da to prepoznaju i ovi koji žive oko nas...