1. Riječ urednika

Cirkus

U ovim predizbornim vremenima teško je ostati po strani i praviti se da ništa ne vidiš i ne čuješ. Iako bi to zapravo bilo najbolje s obzirom na količinu izgovorenih gluposti i obećanja (u koja ni oni koji ih izgovaraju ne vjeruju), na zaklinjanja u sve i svašta (ma koliko ona besmislena bila), na laži, muljanja, sitna i velika podmetanja... Svatko normalan koji želi očuvati taj svoj zdravi razum poželi otputovati ovih mjesec dana negdje daleko, potpuno izvan ovog cirkusa. Jer sve to i nije nego jedan veliki cirkus u kojem igrači u areni zabavljaju publiku. A kad predstava završi pitomi tigar koji u areni sluša naredbe krotitelja opet postaje krvoločna životinja, klaunovi u maskama koji nas nasmijavaju ili rastužuju nakon predstave opet su obični ljudi sa svim svojim manama i vrlinama. I oni na trapezu, čijim se akrobacijama i letu s kraja na kraj šatora divimo, po svršetku predstave skinu šminku i kostime, i postaju samo obični prosječni ljudi, neki malo pametniji, a neki i gluplji od nas. Ali iole bistriji gledatelj čak će i za vrijeme predstave shvatiti da je ono što mađioničar pokazuje na pozornici samo dobro naučeni trik koji može zadiviti samo na tren. Nakon što se raziđu dim i magla taj trik postaje providan, isprazan i nezanimljiv.
Isto je i s političarima i predizbornom kampanjom. Ako ste dovoljno bistri i pratite pažljivo što se zbiva brzo ćete shvatiti kako funkcioniraju njihovi trikovi. I sve ono što će karakterizirati vladavinu nekoga od glavnih igrača koji će doći na vlast u sljedeće četiri godine, može se predvidjeti i iščitati u ovih mjesec dana predizborne kampanje. Ali ne slušajte samo obećanja, nego i budalaštine koje izgovaraju, pa će vam odmah biti jasno što će se stvarno događati. Jer treba shvatiti da je ovo samo borba za najbolja radna mjesta u ovoj zemlji, dobro plaćena, bez neke odgovornosti, gdje možeš raditi kad ti se radi, ali i ne moraš raditi baš ništa, gdje možeš pričati svašta i pljuvati po svemu i svakome jer imaš imunitet koji te djelomično štiti od neugodnosti progona za sitne, pa čak i krupne lopovluke... To je samo onih dvjestotinjak ili nešto više radnih mjesta u Saboru, Vladi i oko njih. Potom slijede stotine uhljebničkih radnih mjesta na koja treba smjestiti najzaslužnije vojnike partije. A ni ona nisu loše plaćena. U strogoj hijerarhijskoj podjeli plijena postoje pravila. Zna se gdje se smještaju najbliži suradnici, gdje lokalni pomagači, gdje rodbina, a gdje sva ostala sitna pješadija. Nažalost, kako tih mjesta ipak nema beskonačno mnogo, neka treba počistiti i maknuti gubitnike koji su tamo strateški rasporedili svoje vojnike. I tako se vrtimo u krug. Maknut će se zaslužni i nesposobni iz prvog kruga, koji su taman u ove četiri godine shvatili da nešto ipak treba početi raditi, i zamijenit će ih neka druga vojska još manje sposobnih koja će opet četiri godine snivati zimski san. I tako od izbora do izbora. Pričamo o slučajnim pomacima koji su rezultat kretnja na globalnoj svjetskoj razini, na koja mi nemamo utjecaja. Veliki igrači za spas iz krize štampaju novca koliko im treba za vlastite potrebe, a svi ostali mali se kod njih zadužuju i tonu u dužničko ropstvo.
Međutim na pomolu je nova globalna svjetska kriza o kojoj se tek posljednjih mjesec dana počelo šuškati. Nije to samo ona izbjeglička uzrokovana ratovima i ekonomskom katastrofom u siromašnim zemljama. Velike multinacionalne kompanije počele su otpuštati tisuće radnika, kinesko gospodarstvo drastično usporava, pad potrošnje i proizvodnje evidentan je u cijelom svijetu. Novih investicija i ulaganja novca, naročito u male zemlje koje globalnim velikim igračima nemaju ništa ozbiljno ponuditi. Novca će biti sve manje, a naš problem je što će izvoz i rast proizvodnje u koji se svi predizborni igrači zaklinju biti teško održati čak i na sadašnjoj slabašnoj razini. I baš će biti zanimljivo vidjeti što će poduzeti pobjednik ove izborne trke. Hoće li svoje gospodarske planove razvoja graditi kao kulu od karata na nerealnim temeljima armiranim ideologijom ili će se spustiti na zemlju i prihvatiti realne činjenice, uvažavajući sve ono što se događa u svijetu. A one baš i nisu ohrabrujuće. Trebamo biti svjesni svoje veličine i ovisnosti o vanjskom svijetu. Jer Hrvatska nije izolirani otok, i pomaka neće biti ako ne bude pomaka u globalnoj ekonomiji. Sigurno ne prema gore, a za pomake prema dolje ćemo se već sami pobrinuti.
...